< 욥기 29 >

1 욥이 또 비사를 들어 가로되
Još nastavi Jov besjedu svoju i reèe:
2 내가 이전 달과 하나님이 나를 보호하시던 날에 지내던것 같이 되었으면
O da bih bio kao preðašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog èuvaše,
3 그 때는 그의 등불이 내 머리에 비취었고 내가 그 광명을 힘입어 흑암에 행하였었느니라
Kad svijetljaše svijeæom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hoðah po mraku,
4 나의 강장하던 날과 같이 지내었으면 그 때는 하나님의 우정이 내 장막 위에 있었으며
Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom,
5 그 때는 전능자가 오히려 나와 함께 계셨으며 나의 자녀들이 나를 둘러 있었으며
Kad još bijaše svemoguæi sa mnom, i djeca moja oko mene,
6 뻐터가 내 발자취를 씻기며 반석이 나를 위하여 기름 시내를 흘러 내었으며
Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi toèaše ulje potocima,
7 그 때는 내가 나가서 성문에 이르기도 하며 내 자리를 거리에 베풀기도 하였었느니라
Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu:
8 나를 보고 소년들은 숨으며 노인들은 일어나서 서며
Mladiæi videæi me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu,
9 방백들은 말을 참고 손으로 입을 가리우며
Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja,
10 귀인들은 소리를 금하니 그 혀가 입 천장에 붙었었느니라
Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo.
11 귀가 들은즉 나를 위하여 축복하고 눈이 본즉 나를 위하여 증거 하였었나니
Jer koje me uho èujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viðaše, svjedoèaše mi
12 이는 내가 부르짖는 빈민과 도와줄 자 없는 고아를 건졌음이라
Da izbavljam siromaha koji vièe, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože;
13 망하게 된 자도 나를 위하여 복을 빌었으며 과부의 마음이 나로 인하여 기뻐 노래하였었느니라
Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah;
14 내가 의로 옷을 삼아 입었으며 나의 공의는 도포와 면류관 같았었느니라
U pravdu se oblaèih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj.
15 나는 소경의 눈도 되고 절뚝발이의 발도 되고
Oko bijah slijepcu i noga hromu.
16 빈궁한 자의 아비도 되며 생소한 자의 일을 사실하여 주었으며
Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah.
17 불의한 자의 어금니를 꺽고 그 잇사이에서 겁탈한 물건을 빼어 내었었느니라
I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež.
18 내가 스스로 말하기를 나는 내 보금자리에서 선종하리라 나의 날은 모래 같이 많을 것이라
Zato govorah: u svojem æu gnijezdu umrijeti, i biæe mi dana kao pijeska.
19 내 뿌리는 물로 뻗어나가고 내 가지는 밤이 맞도록 이슬에 젖으 며
Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noæ na mojim granama.
20 내 영광은 내게 새로와지고 내 활은 내 손에서 날로 강하여지느니라 하였었노라
Slava moja pomlaðivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se.
21 무리는 내 말을 들으며 나의 가르치기를 잠잠히 기다리다가
Slušahu me i èekahu, i muèahu na moj svjet.
22 내가 말한 후에 그들이 말을 내지 못하였었나니 나의 말이 그들에게 이슬같이 됨이니라
Poslije mojih rijeèi niko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja.
23 그들이 나 바라기를 비 같이 하였으며 입을 벌리기를 늦은 비 기다리듯 하였으므로
Jer me èekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd.
24 그들이 의지 없을 때에 내가 함소하여 동정하면 그들이 나의 얼굴 빛을 무색하게 아니하였었느니라
Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu.
25 내가 그들의 길을 택하고 으뜸으로 앉았었나니 왕이 군중에 거함도 같았고 애곡하는 자를 위로하는 사람도 같았었느니라
Kad bih otišao k njima, sjedah u zaèelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne.

< 욥기 29 >