< ネヘミヤ 記 5 >

1 茲に民その妻とともにその兄弟なるユダヤ人にむかひて大に叫べり
Pea naʻe lāunga lahi ʻae kakai mo honau ngaahi uaifi ki honau ngaahi kāinga ko e kakai Siu.
2 或人言ふ我儕および我らの男子女子は多し我ら穀物を得食ふて生ざるべからず
He naʻe ai ʻae niʻihi naʻe lea ʻo pehē, “Ko kimautolu, ko homau ngaahi foha, mo homau ngaahi ʻofefine ʻoku mau tokolahi: ko ia ʻoku mau toʻo hake ai ʻae uite maʻanautolu, koeʻuhi ke mau kai, pea moʻui.”
3 或人は言ふ我らは我らの田畑葡萄園および家をも質となすなり既に飢に迫れば我らに穀物を獲させよ
Naʻe ai mo e niʻihi naʻa nau lea, [ʻo pehē], “Kuo mau maʻu paʻanga koeʻuhi ko homau ngaahi fonua, mo e ngoue vaine, mo e ngaahi fale, koeʻuhi ke mau fakatau ʻae uite, ko e meʻa ʻi he honge.”
4 或は言ふ我らは我らの田畝および葡萄園をもて金を貸て王の租税を納む
Pea naʻe ʻi ai ʻae niʻihi foki naʻe pehē, “Kuo mau nō ʻae ngaahi paʻanga maʻae tukuhau ʻae tuʻi, pea fakamoʻua ki ai homau ngaahi fonua mo e ngoue vaine.
5 然ど我らの肉も我らの兄弟の肉と同じく我らの子女も彼らの子女と同じ視よ我らは男子女子を人に伏從はせて奴隷となす我らの女子の中すでに人に伏從せし者もあり如何とも爲ん方法なし其は我らの田畝および葡萄園は別の人の有となりたればなりと
Ka ko eni ko homau kakano ʻoku tatau mo e kakano ʻo homau kāinga, mo ʻemau fānau ʻoku hangē ko ʻenau fānau: pea vakai, ʻoku mau fakapōpulaʻi homau ngaahi foha, mo homau ngaahi ʻofefine ke hoko ko e kau tamaioʻeiki, pea ko e niʻihi ʻo homau ʻofefine kuo fakahoko ni ki he fakapōpula: pea ʻoku ʻikai temau mafai ke huhuʻi ʻakinautolu; he ko e kau tangata kehe kuo maʻu homau fonua mo ʻemau ngoue vaine.”
6 我は彼らの叫および是等の言を聞て大に怒れり
Pea ne u ʻita lahi ʻi heʻeku fanongo ki heʻenau tangi mo e ngaahi lea ni.
7 是において我心に思ひ計り貴き人々および牧伯等を責てこれに言けるは汝らは各々その兄弟より利息を取るなりと而して我かれらの事につきて大會を開き
Pea ne u fakalaulauloto, pea u valoki ʻae ngaahi houʻeiki, mo e kau pule, pea u pehē kiate kinautolu, ʻOku mou maʻu totongi lahi, taki taha mei hono tokoua. Pea ne u fokotuʻu hake ʻae fuʻu tokolahi ke taʻofi kiate kinautolu.
8 彼らに言けるは我らは異邦人の手に売れたる我らの兄弟ユダヤ人を我らの力にしたがひて贖へり然るにまた汝等は己の兄弟を売んとするやいかで之をわれらの手に売るべけんやと彼らは黙して言なかりき
Pea ne u pehē kiate kinautolu, “Kuo fai ʻekimautolu ʻo fakatatau mo ʻemau mafai, ʻae huhuʻi ʻo homau kāinga ko e kakai Siu, ʻaia naʻe fakatau ki he kakai hiteni; pea temou fakatau koā ʻa homou ngaahi kāinga? Pe ʻe fakatau koā ʻakinautolu kiate kimautolu?” Pea naʻa nau longo pe, ʻo ʻikai ʻilo ha meʻa ke lea ʻaki.
9 我また言けるは汝らの爲すところ善らず汝らは我らの敵たる異邦人の誹膀をおもひて我儕の神を畏れつつ事をなすべきに非ずや
Pea ne u pehē foki, “Ko ia ʻoku mou fai ʻoku ʻikai lelei: ʻikai ʻoku ngali ke mou ʻalu pe ʻi he manavahē ki hotau ʻOtua telia ʻae manuki ʻoe hiteni ko hotau ngaahi fili?
10 我もわが兄弟および僕等も同じく金と穀物とを貸て利息を取ことをなす願くは我らこの利息を廃ん
‌ʻE totonu foki ka ne ko au mo hoku kāinga mo ʻeku kau tamaioʻeiki, ke mau tala totongi kiate kinautolu ʻi he paʻanga mo e uite: ʻoku ou kole kiate kimoutolu ketau tuku muʻa ʻae tangi totongi ni.
11 請ふ汝ら今日にも彼らの田畝葡萄園橄欖園および家を彼らに還しまた彼らに貸あたへて金穀物および酒油などの百分の一を取ることを廃よと
‌ʻOku ou kole kiate kimoutolu, mou toe ʻatu kiate kinautolu he ʻaho ni, honau fonua, mo ʻenau ngoue vaine, mo ʻenau ngoue ʻolive, mo honau ngaahi fale, mo hono teau ʻoe vahe ʻo ʻenau ngaahi paʻanga, mo e uite, mo e uaine, mo e lolo, ʻaia ʻoku mou tangi ke maʻu mālohi ʻiate kinautolu.”
12 彼ら即ち言けるは我ら之を還すべし彼らに何をも要めざらん汝の言るごとく我ら然なすべしと是に於て我祭司を呼び彼らをして此言のごとく行なふといふ誓を立しめたり
Pea naʻa nau pehē mai, “Te mau toe ʻatu, pea ʻe ʻikai te mau tala ha meʻa ʻe taha ki ai; ko ia te mau fai ʻo hangē ko hoʻo lea.” Pea ne u ui ke haʻu ʻae kau taulaʻeiki, pea u fakafuakava ʻakinautolu, koeʻuhi ke nau fai ʻo fakatatau ki he lea papau ni.
13 而して我わが胸懐を打拂ひて言ふ是言を行はざる者をば臨くは神是のごとく凡て打拂ひてその家およびその業を離れさせたまへ即ちその人は斯打拂はれて空しくなれかしと時に會衆みなアーメンと言てヱホバを讃美せり而して民はこの言のごとくに行へり
Pea naʻaku tupetupeʻi hoku kofu foki, ʻo pehē, “Ke tupetupeʻi pehē ʻe he ʻOtua ʻae tangata kotoa pē mei hono fale, pea mei heʻene ngāue, ʻaia ʻoku ʻikai fakamoʻoni ki he lea ni, ʻio, ke tupetupeʻi ia kituʻa, pea liʻaki.” Pea naʻe pehē ʻe he fakataha kotoa pē, “ʻEmeni,” mo nau fakafetaʻi kia Sihova. Pea naʻe fai ʻe he kakai ʻo fakatatau ki he lea ni.
14 且また我がユダの地の総督に任ぜられし時より即ちアルタシヤユタ王の二十年より三十二年まで十二年の間は我もわが兄弟も総督の受べき禄を食ざりき
Pea ko eni foki, talu ʻae kuonga ko ia naʻe fakanofo au ko honau pule ʻi he fonua ʻo Siuta, mei he taʻu ʻe uofulu ʻo hoko ki he taʻu ʻe tolungofulu ma ua ʻo ʻAtakisekisi ko e tuʻi, ʻaia ko e taʻu ʻe hongofulu ma ua, ko au mo hoku kāinga naʻe ʻikai te mau kai ʻae meʻakai ʻae pule.
15 わが以前にありし旧の総督等は民に重荷を負せてパンと酒とを是より取り其外にまた銀四十シケルを取れり然のみならずその僕等も亦民を圧せり然ども我は神を畏るるに因て然せざりき
Ka ko e ngaahi pule naʻe ʻi muʻa ʻiate au naʻe moʻua ki ai ʻae kakai, pea naʻa nau maʻu ʻiate kinautolu ʻae mā mo e uaine, mo e sikeli siliva ʻe fāngofulu; ʻio, ko ʻenau kau tamaioʻeiki naʻa nau pule ki he kakai: ka naʻe ʻikai te u pehē, ko e meʻa ʻi he manavahē ki he ʻOtua.
16 我は反てこの石垣の工事に身を委ね我儕は何の田地をも買しこと無し我僕は皆かしこに集りて工事をなせり
Ko e moʻoni ne u fai maʻu pe ʻi he ngāue ʻae ʻā maka ni, pea naʻe ʻikai te mau fakatau ha potu fonua: pea naʻe tānaki fakataha ʻa ʻeku kau tamaioʻeiki kotoa pē ʻi ai ki he ngāue.
17 且また我席にはユダヤ人および牧伯等百五十人あり其外にまた我らの周圍の異邦人の中より我らに來れる者等もありき
Pea naʻe ʻi heʻeku keinangaʻanga foki ʻae kau Siu ʻe toko teau mo e nimangofulu, mo e kau pule, kaeʻumaʻā ʻakinautolu naʻe haʻu kiate kimautolu mei he hiteni ʻoku tuʻu takatakai ʻiate kimautolu.
18 是をもて一日に牛一匹肥たる羊六匹を備へ亦鶏をも許多備へ十日に一回種々の酒を多く備へたり是ありしかどもこの民の役おもきに因て我は総督の受くべき禄を要めざりき
Pea ko eni ko e meʻa naʻe teu kiate au ʻi he ʻaho kotoa pē, ko e pulu ʻe taha mo e sipi lelei ʻe ono; pea mo e fanga moa naʻe teuʻi kiate au, pea tuʻo taha ʻi he ʻaho ʻe hongofulu naʻe ʻomi ʻae tokonaki ʻoe ngaahi uaine kehekehe: pea neongo ʻae meʻa lahi ni kotoa pē, naʻe ʻikai te u maʻu ʻae mangisi ʻae pule, koeʻuhi naʻe māfasia lahi ʻae kakai ni.
19 わが神よ我が此民のために爲る一切の事を憶ひ仁慈をもて我をあしらひ給へ
‌ʻE hoku ʻOtua, ke ke manatuʻi au ke u lelei ai, ʻo fakatatau ki he meʻa kotoa pē naʻaku fai mā ʻae kakai ni.

< ネヘミヤ 記 5 >