< 詩篇 95 >

1 さあ、われらは主にむかって歌い、われらの救の岩にむかって喜ばしい声をあげよう。
Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
2 われらは感謝をもって、み前に行き、主にむかい、さんびの歌をもって、喜ばしい声をあげよう。
Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!
3 主は大いなる神、すべての神にまさって大いなる王だからである。
Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima.
4 地の深い所は主のみ手にあり、山々の頂もまた主のものである。
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.
5 海は主のもの、主はこれを造られた。またそのみ手はかわいた地を造られた。
Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.
6 さあ、われらは拝み、ひれ伏し、われらの造り主、主のみ前にひざまずこう。
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7 主はわれらの神であり、われらはその牧の民、そのみ手の羊である。どうか、あなたがたは、きょう、そのみ声を聞くように。
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:
8 あなたがたは、メリバにいた時のように、また荒野のマッサにいた日のように、心をかたくなにしてはならない。
“Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji
9 あの時、あなたがたの先祖たちはわたしのわざを見たにもかかわらず、わたしを試み、わたしをためした。
gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.
10 わたしは四十年の間、その代をきらって言った、「彼らは心の誤っている民であって、わたしの道を知らない」と。
Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'
11 それゆえ、わたしは憤って、彼らはわが安息に入ることができないと誓った。
Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'”

< 詩篇 95 >