< 詩篇 127 >

1 ソロモンがよんだ都もうでの歌 主が家を建てられるのでなければ、建てる者の勤労はむなしい。主が町を守られるのでなければ、守る者のさめているのはむなしい。
Ako Gospod neæe graditi doma, uzalud se muèe koji ga grade; ako neæe Gospod èuvati grada, uzalud ne spava stražar.
2 あなたがたが早く起き、おそく休み、辛苦のかてを食べることは、むなしいことである。主はその愛する者に、眠っている時にも、なくてならぬものを与えられるからである。
Uzalud ranite, dockan liježete, jedete hljeb umorni; milome svojemu on daje san.
3 見よ、子供たちは神から賜わった嗣業であり、胎の実は報いの賜物である。
Evo našljedstva od Gospoda: djeca, porod je dar od njega.
4 壮年の時の子供は勇士の手にある矢のようだ。
Što su strijele u ruci jakome, to su sinovi mladi.
5 矢の満ちた矢筒を持つ人はさいわいである。彼は門で敵と物言うとき恥じることはない。
Blago èovjeku koji je njima napunio tul svoj! Neæe se osramotiti kad se stanu razgovarati s neprijateljima na vratima.

< 詩篇 127 >