< 詩篇 107 >

1 「主に感謝せよ、主は恵みふかく、そのいつくしみはとこしえに絶えることがない」と、
“Mou ʻatu ʻae fakafetaʻi kia Sihova, he ʻoku angalelei ia: koeʻuhi ʻoku tolonga ʻo taʻengata ʻa ʻene ʻaloʻofa.”
2 主にあがなわれた者は言え。主は彼らを悩みからあがない、
Ke lea pehē ʻe he kakai kuo huhuʻi ʻe Sihova, ʻakinautolu kuo ne huhuʻi mei he nima ʻoe fili;
3 もろもろの国から、東、西、北、南から彼らを集められた。
Pea tānaki ʻakinautolu mei he ngaahi fonua, mei he potu hahake, pea mei he potu lulunga, mei he potu tokelau, pea mei he feituʻu tonga.
4 彼らは人なき荒野にさまよい、住むべき町にいたる道を見いださなかった。
Naʻa nau ʻalu fano pē ʻi he toafa ʻi he hala liʻaki; naʻe ʻikai tenau ʻilo ha kolo ke nofo ai.
5 彼らは飢え、またかわき、その魂は彼らのうちに衰えた。
Pea ʻi he fiekaia mo e fieinua, naʻe pongia ai honau laumālie ʻiate kinautolu.
6 彼らはその悩みのうちに主に呼ばわったので、主は彼らをその悩みから助け出し、
Pea naʻa nau toki tangi kia Sihova ʻi heʻenau tuʻutāmaki, pea ne ne fakamoʻui ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi.
7 住むべき町に行き着くまで、まっすぐな道に導かれた。
Pea naʻa ne tataki atu ʻakinautolu ʻi he hala totonu, koeʻuhi kenau hoko ki he kolo naʻe kakai.
8 どうか、彼らが主のいつくしみと、人の子らになされたくすしきみわざとのために、主に感謝するように。
Taumaiā ke fakamālō ʻae kakai kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa, pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue fakaofo ki he fānau ʻae tangata!
9 主はかわいた魂を満ち足らせ、飢えた魂を良き物で満たされるからである。
He ʻoku ne fakamākona ʻae laumālie ʻoku holi, mo ne fakapito ʻaki ʻae lelei ʻae laumālie ʻoku fiekaia.
10 暗黒と深いやみの中にいる者、苦しみと、くろがねに縛られた者、
Ko kinautolu ʻoku nofo ʻi he fakapoʻuli pea mo e ʻata ʻae mate, kuo haʻi ʻaki ʻae mamahi mo e ukamea;
11 彼らは神の言葉にそむき、いと高き者の勧めを軽んじたので、
Koeʻuhi naʻa nau angatuʻu ki he ngaahi folofola ʻae ʻOtua, mo nau fehiʻa ki he akonaki ʻae fungani Māʻolunga:
12 主は重い労働をもって彼らの心を低くされた。彼らはつまずき倒れても、助ける者がなかった。
Ko ia naʻa ne fakavaivaiʻi honau loto ʻi he ngāue; naʻa nau tō ki lalo, pea naʻe ʻikai ha taha ke tokoni.
13 彼らはその悩みのうちに主に呼ばわったので、主は彼らをその悩みから救い、
Pea naʻa nau toki tangi kia Sihova ʻi heʻenau tuʻutāmaki, pea ne fakamoʻui ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi.
14 暗黒と深いやみから彼らを導き出して、そのかせをこわされた。
Naʻa ne ʻomi ʻakinautolu mei he fakapoʻuli mo e ʻata ʻoe mate, ʻo ne motuhi honau ngaahi haʻi.
15 どうか、彼らが主のいつくしみと、人の子らになされたくすしきみわざとのために、主に感謝するように。
Taumaiā ke fakamālō ʻae kakai kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa, pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue fakaofo ki he fānau ʻae tangata!
16 主は青銅のとびらをこわし、鉄の貫の木を断ち切られたからである。
He kuo ne maumauʻi ʻae ngaahi matapā palasa, pea ne tutuʻu ʻae ngaahi ukamea fakamaʻu.
17 ある者はその罪に汚れた行いによって病み、その不義のゆえに悩んだ。
‌ʻOku mamahi ʻae kau vale koeʻuhi ko ʻenau talangataʻa, pea mo ʻenau ngaahi hia.
18 彼らはすべての食物をきらって、死の門に近づいた。
‌ʻOku fehiʻa honau laumālie ki he meʻakai kotoa pē; pea ʻoku nau fakaʻaʻau ki he ngaahi matapā ʻoe mate.
19 彼らはその悩みのうちに主に呼ばわったので、主は彼らをその悩みから救い、
Pea ʻoku nau toki tangi kia Sihova ʻi heʻenau tuʻutāmaki, pea ʻoku ne fakamoʻui ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi.
20 そのみ言葉をつかわして、彼らをいやし、彼らを滅びから助け出された。
Naʻa ne fekau ʻene folofola, pea ne fakamoʻui ʻakinautolu, mo ne fakahaofi ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi meʻa fakaʻauha.
21 どうか、彼らが主のいつくしみと、人の子らになされたくすしきみわざとのために、主に感謝するように。
Taumaiā ke fakamālō ʻae kakai kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa, pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue fakaofo ki he fānau ʻae tangata!
22 彼らが感謝のいけにえをささげ、喜びの歌をもって、そのみわざを言いあらわすように。
Pea tuku kenau feilaulau ʻaki ʻae ngaahi feilaulau ʻoe fakafetaʻi, mo fakahā ʻene ngaahi ngāue ʻi he fiefia.
23 舟で海にくだり、大海で商売をする者は、
Ko kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he tahi ʻi he ngaahi vaka, mo fai ʻae ngāue ʻi he ngaahi vai lahi;
24 主のみわざを見、また深い所でそのくすしきみわざを見た。
‌ʻOku nau mamata ki he ngaahi ngāue ʻa Sihova, mo ʻene ngaahi meʻa fakaofo ʻi he moana.
25 主が命じられると暴風が起って、海の波をあげた。
He ʻoku fekau ʻe ia, pea ʻoku fakatupu ʻae matangi mālohi, ʻaia ʻoku tupu hake ai hono ngaahi peau.
26 彼らは天にのぼり、淵にくだり、悩みによってその勇気は溶け去り、
‌ʻOku nau ʻalu hake ki he langi, ʻoku nau toe ʻalu hifo ki he ngaahi loloto: kuo vela ʻo vai honau laumālie koeʻuhi ko e mamahi.
27 酔った人のようによろめき、よろめいて途方にくれる。
‌ʻOku nau tasipa, pea luelue ʻo hangē ko e tangata konā, pea kuo mole honau poto kotoa pē.
28 彼らはその悩みのうちに主に呼ばわったので、主は彼らをその悩みから救い出された。
‌ʻOku nau toki tangi kia Sihova ʻi heʻenau tuʻutāmaki, pea ʻoku ne ʻomi ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi.
29 主があらしを静められると、海の波は穏やかになった。
‌ʻOku ne ngaohi ʻae afā ke tofukī, ko ia ʻoku ʻikai ngaue ai hono peau.
30 こうして彼らは波の静まったのを喜び、主は彼らをその望む港へ導かれた。
Pea ʻoku nau toki fiefia koeʻuhi ʻoku nau fiemālie ai; pea ʻoku ne ʻomi ʻakinautolu ki he taulanga kuo nau holi ki ai.
31 どうか、彼らが主のいつくしみと、人の子らになされたくすしきみわざとのために、主に感謝するように。
Taumaiā ke fakamālō ʻae kakai kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa, pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue fakaofo ki he fānau ʻae tangata!
32 彼らが民の集会で主をあがめ、長老の会合で主をほめたたえるように。
Tuku kenau fakahikihiki ʻa ʻene ʻafio ʻi he fakataha ʻoe kakai, mo fakamālō
33 主は川を野に変らせ、泉をかわいた地に変らせ、
‌ʻOku liliu ʻe ia ʻae ngaahi vaitafe ko e toafa, mo e ngaahi matavai ko e kelekele mōmoa;
34 肥えた地をそれに住む者の悪のゆえに塩地に変らせられる。
Mo e fonua mahu ko e hongea, koeʻuhi ko e angakovi ʻae kakai ʻoku nofo ai.
35 主は野を池に変らせ、かわいた地を泉に変らせ、
‌ʻOku ne liliu ʻae toafa ko e ano vai, mo e fonua mōmoa ko e ngaahi matavai.
36 飢えた者をそこに住まわせられる。こうして彼らはその住むべき町を建て、
Pea ʻoku ne pule ke nofo ai ʻae fiekaia, koeʻuhi kenau teuteu ʻae kolo ke nofo ai;
37 畑に種をまき、ぶどう畑を設けて多くの収穫を得た。
Mo tūtuuʻi ʻae ngaahi ngoue, pea tō ʻae ngaahi ngoue vaine, ʻaia ʻoku faʻa ʻomi ʻae ngaahi fua kuo tupu.
38 主が彼らを祝福されたので彼らは大いにふえ、その家畜の減るのをゆるされなかった。
‌ʻOku ne fakamonūʻia foki ʻakinautolu, ko ia kuo nau tupu ʻo tokolahi ʻaupito; pea ʻoku ʻikai te ne tuku ke fakaʻaʻau ke siʻi ʻenau fanga manu.
39 彼らがしえたげと、悩みと、悲しみとによって減り、かつ卑しめられたとき、
Pea ʻoku toe fakaʻaʻau ke tokosiʻi mo vaivai ʻakinautolu ʻi he fakamālohi, mo e mahaki, mo e mamahi.
40 主はもろもろの君に侮りをそそぎ、道なき荒れ地にさまよわせられた。
‌ʻOku ne lilingi ʻae manuki ki he ngaahi ʻeiki, pea ʻoku ne pule kenau ʻalu fano ʻi he toafa, ʻaia ʻoku ʻikai ha hala ʻi ai.
41 しかし主は貧しい者を悩みのうちからあげて、その家族を羊の群れのようにされた。
Ka ʻoku ne hiki hake ʻae masiva mei he mamahi, pea ʻoku ne ngaohi maʻana ʻae ngaahi kāinga ʻo hangē ko e fanga sipi.
42 正しい者はこれを見て喜び、もろもろの不義はその口を閉じた。
‌ʻE mamata ki ai ʻae angatonu, pea fiefia; pea ʻe tāpuni ʻe he angahala kotoa pē hono ngutu.
43 すべて賢い者はこれらの事に心をよせ、主のいつくしみをさとるようにせよ。
Ko hai ʻoku poto, pea tokanga ki he ngaahi meʻa ni, tenau ʻiloʻi ʻae ʻaloʻofa ongongofua ʻa Sihova.

< 詩篇 107 >