< 詩篇 104 >

1 わがたましいよ、主をほめよ。わが神、主よ、あなたはいとも大いにして誉と威厳とを着、
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
2 光を衣のようにまとい、天を幕のように張り、
svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
3 水の上におのが高殿のうつばりをおき、雲をおのれのいくさ車とし、風の翼に乗りあるき、
na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
4 風をおのれの使者とし、火と炎をおのれのしもべとされる。
Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
5 あなたは地をその基の上にすえて、とこしえに動くことのないようにされた。
Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
6 あなたはこれを衣でおおうように大水でおおわれた。水はたたえて山々の上を越えた。
pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
7 あなたのとがめによって水は退き、あなたの雷の声によって水は逃げ去った。
na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
8 山は立ちあがり、谷はあなたが定められた所に沈んだ。
Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
9 あなたは水に境を定めて、これを越えさせず、再び地をおおうことのないようにされた。
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
10 あなたは泉を谷にわき出させ、それを山々の間に流れさせ、
Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
11 野のもろもろの獣に飲ませられる。野のろばもそのかわきをいやす。
Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
12 空の鳥もそのほとりに住み、こずえの間にさえずり歌う。
Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
13 あなたはその高殿からもろもろの山に水を注がれる。地はあなたのみわざの実をもって満たされる。
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
14 あなたは家畜のために草をはえさせ、また人のためにその栽培する植物を与えて、地から食物を出させられる。
Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
15 すなわち人の心を喜ばすぶどう酒、その顔をつややかにする油、人の心を強くするパンなどである。
i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
16 主の木と、主がお植えになったレバノンの香柏とは豊かに潤され、
Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
17 鳥はその中に巣をつくり、こうのとりはもみの木をそのすまいとする。
Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
18 高き山はやぎのすまい、岩は岩だぬきの隠れる所である。
Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
19 あなたは月を造って季節を定められた。日はその入る時を知っている。
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
20 あなたは暗やみを造って夜とされた。その時、林の獣は皆忍び出る。
Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
21 若きししはほえてえさを求め、神に食物を求める。
Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
22 日が出ると退いて、その穴に寝る。
Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
23 人は出てわざにつき、その勤労は夕べに及ぶ。
Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
24 主よ、あなたのみわざはいかに多いことであろう。あなたはこれらをみな知恵をもって造られた。地はあなたの造られたもので満ちている。
Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
25 かしこに大いなる広い海がある。その中に無数のもの、大小の生き物が満ちている。
Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
26 そこに舟が走り、あなたが造られたレビヤタンはその中に戯れる。
Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
27 彼らは皆あなたが時にしたがって食物をお与えになるのを期待している。
I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
28 あなたがお与えになると、彼らはそれを集める。あなたが手を開かれると、彼らは良い物で満たされる。
Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
29 あなたがみ顔を隠されると、彼らはあわてふためく。あなたが彼らの息を取り去られると、彼らは死んでちりに帰る。
Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
30 あなたが霊を送られると、彼らは造られる。あなたは地のおもてを新たにされる。
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
31 どうか、主の栄光がとこしえにあるように。主がそのみわざを喜ばれるように。
Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
32 主が地を見られると、地は震い、山に触れられると、煙をいだす。
On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
33 わたしは生きるかぎり、主にむかって歌い、ながらえる間はわが神をほめ歌おう。
Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
34 どうか、わたしの思いが主に喜ばれるように。わたしは主によって喜ぶ。
Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
35 どうか、罪びとが地から断ち滅ぼされ、悪しき者が、もはや、いなくなるように。わがたましいよ、主をほめよ。主をほめたたえよ。
Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

< 詩篇 104 >