< 詩篇 102 >

1 苦しむ者が思いくずおれてその嘆きを主のみ前に注ぎ出すときの祈 主よ、わたしの祈をお聞きください。わたしの叫びをみ前に至らせてください。
Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
2 わたしの悩みの日にみ顔を隠すことなく、あなたの耳をわたしに傾け、わが呼ばわる日に、すみやかにお答えください。
Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
3 わたしの日は煙のように消え、わたしの骨は炉のように燃えるからです。
Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
4 わたしの心は草のように撃たれて、しおれました。わたしはパンを食べることを忘れました。
Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
5 わが嘆きの声によってわたしの骨はわたしの肉に着きます。
Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
6 わたしは荒野のはげたかのごとく、荒れた跡のふくろうのようです。
Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
7 わたしは眠らずに屋根にひとりいるすずめのようです。
Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
8 わたしの敵はひねもす、わたしをそしり、わたしをあざける者はわが名によってのろいます。
Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
9 わたしは灰をパンのように食べ、わたしの飲み物に涙を交えました。
Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
10 これはあなたの憤りと怒りのゆえです。あなたはわたしをもたげて投げすてられました。
zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
11 わたしのよわいは夕暮の日影のようです。わたしは草のようにしおれました。
Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
12 しかし主よ、あなたはとこしえにみくらに座し、そのみ名はよろず代に及びます。
A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
13 あなたは立ってシオンをあわれまれるでしょう。これはシオンを恵まれる時であり、定まった時が来たからです。
Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
14 あなたのしもべはシオンの石をも喜び、そのちりをさえあわれむのです。
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
15 もろもろの国民は主のみ名を恐れ、地のもろもろの王はあなたの栄光を恐れるでしょう。
Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
16 主はシオンを築き、その栄光をもって現れ、
kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
17 乏しい者の祈をかえりみ、彼らの願いをかろしめられないからです。
kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
18 きたるべき代のために、この事を書きしるしましょう。そうすれば新しく造られる民は、主をほめたたえるでしょう。
Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
19 主はその聖なる高き所から見おろし、天から地を見られた。
Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
20 これは捕われ人の嘆きを聞き、死に定められた者を解き放ち、
da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
21 人々がシオンで主のみ名をあらわし、エルサレムでその誉をあらわすためです。
da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
22 その時もろもろの民、もろもろの国はともに集まって、主に仕えるでしょう。
kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
23 主はわたしの力を中途でくじき、わたしのよわいを短くされました。
Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
24 わたしは言いました、「わが神よ、どうか、わたしのよわいの半ばでわたしを取り去らないでください。あなたのよわいはよろず代に及びます」と。
Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
25 あなたはいにしえ、地の基をすえられました。天もまたあなたのみ手のわざです。
U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
26 これらは滅びるでしょう。しかしあなたは長らえられます。これらはみな衣のように古びるでしょう。あなたがこれらを上着のように替えられると、これらは過ぎ去ります。
Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
27 しかしあなたは変ることなく、あなたのよわいは終ることがありません。
ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
28 あなたのしもべの子らは安らかに住み、その子孫はあなたの前に堅く立てられるでしょう。
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.

< 詩篇 102 >