< 箴言 知恵の泉 17 >

1 平穏であって、ひとかたまりのかわいたパンのあるのは、争いがあって、食物の豊かな家にまさる。
‌ʻOku lelei hake ʻae kihiʻi meʻakai siʻi ʻoku mōmoa, mo e fakalongolongo, ʻi he fale ʻoku fonu ʻi he meʻakai lelei, ka ʻoku ʻi ai mo e feʻiteʻitani.
2 賢いしもべは身持の悪いむすこを治め、かつ、その兄弟たちの中にあって、資産の分け前を獲る。
‌ʻE pule ʻae tamaioʻeiki ʻoku poto ki he foha ʻoku fai fakamā; pea ʻe maʻu ʻe ia ha tofiʻa fakataha mo e fānau.
3 銀を試みるものはるつぼ、金を試みるものは炉、人の心を試みるものは主である。
Ko e kulo ʻahiʻahiʻi ko e meʻa ia ki he siliva, pea ko e meʻa ki he koula ʻae afi kakaha: ka ʻoku ʻahiʻahiʻi ʻae loto kotoa pē ʻe Sihova.
4 悪を行う者は偽りのくちびるに聞き、偽りをいう者は悪しき舌に耳を傾ける。
‌ʻOku tokanga ʻae tangata fai kovi ki he loungutu ʻoku loi; pea ʻoku tokanga ʻe ia ʻoku loi ki he ʻelelo ʻoku kovi.
5 貧しい者をあざける者はその造り主を侮る、人の災を喜ぶ者は罰を免れない。
Ko ia ʻoku manuki ki he masiva ʻoku valoki ʻe ia ʻa hono Tupuʻanga: pea ʻe ʻikai fakatonuhiaʻi ʻae tangata ko ia ʻoku fiefia ʻi he hoko ʻae ngaahi kovi.
6 孫は老人の冠である、父は子の栄えである。
Ko e fānau ʻae fānau ko e tatā ia ʻoe kau mātuʻa: pea ko e lelei ʻoe fānau ʻa ʻenau ngaahi tamai.
7 すぐれた言葉は愚かな者には似合わない、まして偽りを言うくちびるは君たる者には似合わない。
‌ʻOku ʻikai ngali mo e vale ʻae lea lelei: pea ʻoku taʻengali ʻaupito mo ha ʻeiki ʻae loungutu ʻoku loi.
8 まいないはこれを贈る人の目には幸運の玉のようだ、その向かう所、どこでも彼は栄える。
‌ʻOku tatau ha meʻa foaki mo e maka mahuʻinga ki he mata ʻoʻona ʻoku ne maʻu ia: he ʻoku lelei pe ia ʻi he potu kotoa pē ʻoku tafoki ia ki ai.
9 愛を追い求める人は人のあやまちをゆるす、人のことを言いふらす者は友を離れさせる。
‌ʻOku ʻofeina ia ʻoku faʻa ʻufiʻufi ʻae fai hala: ka ko ia ʻoku toe lea ʻaki ha meʻa, ko e fakamāvae ia ʻoe kaumeʻa feʻofoʻofani.
10 一度の戒めがさとき人に徹するのは、百度の懲しめが愚かな人に徹するよりも深い。
‌ʻOku ongongofua ʻae valoki ki he loto ʻoe tangata poto ʻi he kauʻimaea ke liunga teau ki he vale.
11 悪しき者はただ、そむく事のみを求める、それゆえ、彼に向かっては残忍な使者がつかわされる。
‌ʻOku fie talangataʻa pe ʻae tangata angakovi; pea ko ia ʻe fekau atu ai kiate ia ha taha ʻoku angamālohi.
12 愚かな者が愚かな事をするのに会うよりは、子をとられた雌ぐまに会うほうがよい。
‌ʻOku lelei hake ke fakafetaulaki ha tangata mo ha pea kuo kaihaʻasi mei ai ʻa hono ʻuhiki, ʻi he fetaulaki mo ha vale ʻi heʻene vale.
13 悪をもて善に報いる者は、悪がその家を離れることがない。
Ko ia ʻoku ne totongi ʻaki ʻae kovi ki he lelei, ʻe ʻikai mavahe ʻae kovi mei hono fale.
14 争いの初めは水がもれるのに似ている、それゆえ、けんかの起らないうちにそれをやめよ。
Ko e kamataʻanga ʻoe feʻiteʻitani ʻoku hangē ko e fakapā mai ʻo ha vai: ko ia ke tuku ʻā ʻae fekeʻikeʻi ʻi he teʻeki ai hoko ha meʻa.
15 悪しき者を正しいとする者、正しい者を悪いとする者、この二つの者はともに主に憎まれる。
‌ʻOku fakatou fakalielia kia Sihova ʻaia ʻoku ne fakatonuhiaʻi ʻae halaia, mo ia ʻoku ne talatalaakiʻi ʻae māʻoniʻoni.
16 愚かな者はすでに心がないのに、どうして知恵を買おうとして手にその代金を持っているのか。
Ko e hā eni kuo ʻai ʻae totongi ki he nima ʻoe vale ke ne maʻu ai ʻae poto, ka ʻoku ʻikai te ne maʻu ha loto ki ai?
17 友はいずれの時にも愛する、兄弟はなやみの時のために生れる。
‌ʻOku ʻofa maʻuaipē ʻae kāinga moʻoni, pea kuo fanauʻi ho tokoua ke talifaki ʻae ʻaho ʻoe kovi.
18 知恵のない人は手をうって、その隣り人の前で保証をする。
Ko e tangata ʻoku masiva poto, ʻoku puke ʻe ia ʻae nima, ʻo ne fai ʻae fakamoʻoni totongi ʻi he ʻao ʻo hono kāinga.
19 争いを好む者は罪を好む、その門を高くする者は滅びを求める。
Ko ia ʻoku manako ki he feʻiteʻitani ʻoku ʻofa ia ki he kovi: pea ko ia ʻoku hiki hake hono matapā ʻoku kumi ʻe ia ki he fakaʻauha.
20 曲った心の者はさいわいを得ない、みだりに舌をもって語る者は災に陥る。
‌ʻOku ʻikai ʻilo ha lelei siʻi ʻe ia ʻoku loto talangataʻa: pea ʻoku tō hifo ki he kovi ʻaia ʻoku maʻu ʻae ʻelelo kovi.
21 愚かな子を生む者は嘆きを得る、愚か者の父は喜びを得ない。
Ko ia ʻoku ne fakatupu ha vale ʻoku ne fai ke ne mamahi ai ia: pea ʻoku ʻikai maʻu ha fiefia ʻe he tamai ʻae tangata vale.
22 心の楽しみは良い薬である、たましいの憂いは骨を枯らす。
‌ʻOku tupu ʻae lelei ʻo hangē ha faitoʻo mei he loto ʻoku fiefia: ka ʻoku fakamōmoa ʻae hui ʻe he laumālie kuo mafesi.
23 悪しき者は人のふところからまいないを受けて、さばきの道をまげる。
‌ʻOku toʻo mai ʻe he angakovi ha meʻa foaki mei he fatafata, ke ne taki kehe ʻae hala ʻoe fakamaau.
24 さとき者はその顔を知恵にむける、しかし、愚かな者は目を地の果にそそぐ。
‌ʻOku ʻi he ʻao ʻoe tangata ʻoku faʻa fakakaukau ʻae poto: ka ʻoku ʻi he ngaahi ngataʻanga ʻo māmani ʻae mata ʻoe vale.
25 愚かな子はその父の憂いである、またこれを産んだ母の痛みである。
Ko e foha ʻoku vale ko e fakamamahi ia ki heʻene tamai, mo e ongosia kiate ia naʻe fāʻeleʻi ia.
26 正しい人を罰するのはよくない、尊い人を打つのは悪い。
‌ʻOku ʻikai lelei ke tautea ʻae angatonu: pe ko e taaʻi ʻoe houʻeiki ʻi heʻenau fai totonu.
27 言葉を少なくする者は知識のある者、心の冷静な人はさとき人である。
Ko ia ʻoku ne maʻu ʻae poto ʻoku ne taʻofi ki heʻene lea: pea ʻoku loto lelei ʻae tangata ko ia ʻoku faʻa fakakaukau.
28 愚かな者も黙っているときは、知恵ある者と思われ、そのくちびるを閉じている時は、さとき者と思われる。
Naʻa mo e vale ʻoku lau ia ko e poto, ʻoka fakalongo pē ia: pea ʻoku lau ko e tangata faʻa ʻilo ʻaia ʻoku mapuni hono loungutu.

< 箴言 知恵の泉 17 >