< ヨブ 記 29 >

1 ヨブはまた言葉をついで言った、
Job nastavi svoju besjedu i reče:
2 「ああ過ぎた年月のようであったらよいのだが、神がわたしを守ってくださった日のようであったらよいのだが。
“O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
3 あの時には、彼のともしびがわたしの頭の上に輝き、彼の光によってわたしは暗やみを歩んだ。
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
4 わたしの盛んな時のようであったならよいのだが。あの時には、神の親しみがわたしの天幕の上にあった。
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
5 あの時には、全能者がなおわたしと共にいまし、わたしの子供たちもわたしの周囲にいた。
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
6 あの時、わたしの足跡は乳で洗われ、岩もわたしのために油の流れを注ぎだした。
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
7 あの時には、わたしは町の門に出て行き、わたしの座を広場に設けた。
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
8 若い者はわたしを見てしりぞき、老いた者は身をおこして立ち、
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
9 君たる者も物言うことをやめて、その口に手を当て、
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
10 尊い者も声をおさめて、その舌を上あごにつけた。
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
11 耳に聞いた者はわたしを祝福された者となし、目に見た者はこれをあかしした。
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12 これは助けを求める貧しい者を救い、また、みなしごおよび助ける人のない者を救ったからである。
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
13 今にも滅びようとした者の祝福がわたしに来た。わたしはまたやもめの心をして喜び歌わせた。
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
14 わたしは正義を着、正義はわたしをおおった。わたしの公義は上着のごとく、また冠のようであった。
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
15 わたしは目しいの目となり、足なえの足となり、
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
16 貧しい者の父となり、知らない人の訴えの理由を調べてやった。
otac ubogima, zastupnik strancima.
17 わたしはまた悪しき者のきばを折り、その歯の間から獲物を引き出した。
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
18 その時、わたしは言った、『わたしは自分の巣の中で死に、わたしの日は砂のように多くなるであろう。
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
19 わたしの根は水のほとりにはびこり、露は夜もすがらわたしの枝におくであろう。
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
20 わたしの栄えはわたしと共に新しく、わたしの弓はわたしの手にいつも強い』と。
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
21 人々はわたしに聞いて待ち、黙して、わたしの教に従った。
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
22 わたしが言った後は彼らは再び言わなかった。わたしの言葉は彼らの上に雨のように降りそそいだ。
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
23 彼らは雨を待つように、わたしを待ち望み、春の雨を仰ぐように口を開いて仰いだ。
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
24 彼らが希望を失った時にも、わたしは彼らにむかってほほえんだ。彼らはわたしの顔の光を除くことができなかった。
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
25 わたしは彼らのために道を選び、そのかしらとして座し、軍中の王のようにしており、嘆く者を慰める人のようであった。
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.

< ヨブ 記 29 >