< ヨブ 記 27 >

1 ヨブはまた言葉をついで言った、
Job nastavi svoju besjedu i reče:
2 「神は生きておられる。彼はわたしの義を奪い去られた。全能者はわたしの魂を悩まされた。
“Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:
3 わたしの息がわたしのうちにあり、神の息がわたしの鼻にある間、
sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,
4 わたしのくちびるは不義を言わない、わたしの舌は偽りを語らない。
usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik.
5 わたしは断じて、あなたがたを正しいとは認めない。わたしは死ぬまで、潔白を主張してやめない。
Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.
6 わたしは堅くわが義を保って捨てない。わたしは今まで一日も心に責められた事がない。
Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.
7 どうか、わたしの敵は悪人のようになり、わたしに逆らう者は不義なる者のようになるように。
Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov!
8 神が彼を断ち、その魂を抜きとられるとき、神を信じない者になんの望みがあろう。
Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?
9 災が彼に臨むとき、神はその叫びを聞かれるであろうか。
Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?
10 彼は全能者を喜ぶであろうか、常に神を呼ぶであろうか。
Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?
11 わたしは神のみ手についてあなたがたに教え、全能者と共にあるものを隠すことをしない。
Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.
12 見よ、あなたがたは皆みずからこれを見た、それなのに、どうしてむなしい者となったのか。
Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?”
13 これは悪人の神から受ける分、圧制者の全能者から受ける嗣業である。
“Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.
14 その子らがふえればつるぎに渡され、その子孫は食物に飽きることがない。
Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.
15 その生き残った者は疫病で死んで埋められ、そのやもめらは泣き悲しむことをしない。
Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.
16 たとい彼は銀をちりのように積み、衣服を土のように備えても、
Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,
17 その備えるものは正しい人がこれを着、その銀は罪なき者が分かち取るであろう。
nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.
18 彼の建てる家は、くもの巣のようであり、番人の造る小屋のようである。
Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:
19 彼は富める身で寝ても、再び富むことがなく、目を開けばその富はない。
bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.
20 恐ろしい事が大水のように彼を襲い、夜はつむじ風が彼を奪い去る。
Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.
21 東風が彼を揚げると、彼は去り、彼をその所から吹き払う。
Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.
22 それは彼を投げつけて、あわれむことなく、彼はその力からのがれようと、もがく。
Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.
23 それは彼に向かって手を鳴らし、あざけり笑って、その所から出て行かせる。
Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.

< ヨブ 記 27 >