< ヨブ 記 16 >

1 そこでヨブは答えて言った、
Job progovori i reče:
2 「わたしはこのような事を数多く聞いた。あなたがたは皆人を慰めようとして、かえって人を煩わす者だ。
“Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!
3 むなしき言葉に、はてしがあろうか。あなたは何に激して答をするのか。
Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?
4 わたしもあなたがたのように語ることができる。もしあなたがたがわたしと代ったならば、わたしは言葉を練って、あなたがたを攻め、あなたがたに向かって頭を振ることができる。
I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;
5 また口をもって、あなたがたを強くし、くちびるの慰めをもって、あなたがたの苦しみを和らげることができる。
i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.
6 たといわたしは語っても、わたしの苦しみは和らげられない。たといわたしは忍んでも、どれほどそれがわたしを去るであろうか。
Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?
7 まことに神は今わたしを疲れさせた。彼はわたしのやからをことごとく荒した。
Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.
8 彼はわたしを、しわ寄らせた。これがわたしに対する証拠である。またわたしのやせ衰えた姿が立って、わたしを攻め、わたしの顔にむかって証明する。
Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.
9 彼は怒ってわたしをかき裂き、わたしを憎み、わたしに向かって歯をかみ鳴らした。わたしの敵は目を鋭くして、わたしを攻める。
Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,
10 人々はわたしに向かって口を張り、侮ってわたしのほおを打ち、ともに集まってわたしを攻める。
prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.
11 神はわたしをよこしまな者に渡し、悪人の手に投げいれられる。
Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.
12 わたしは安らかであったのに、彼はわたしを切り裂き、首を捕えて、わたしを打ち砕き、わたしを立てて的とされた。
Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.
13 その射手はわたしを囲む。彼は無慈悲にもわたしの腰を射通し、わたしの肝を地に流れ出させられる。
Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.
14 彼はわたしを打ち破って、破れに破れを加え、勇士のようにわたしに、はせかかられる。
Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.
15 わたしは荒布を膚に縫いつけ、わたしの角をちりに伏せた。
Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.
16 わたしの顔は泣いて赤くなり、わたしのまぶたには深いやみがある。
Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.
17 しかし、わたしの手には暴虐がなく、わたしの祈は清い。
A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.
18 地よ、わたしの血をおおってくれるな。わたしの叫びに、休む所を得させるな。
O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.
19 見よ、今でもわたしの証人は天にある。わたしのために保証してくれる者は高い所にある。
Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.
20 わたしの友はわたしをあざける、しかしわたしの目は神に向かって涙を注ぐ。
Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:
21 どうか彼が人のために神と弁論し、人とその友との間をさばいてくれるように。
o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.
22 数年過ぎ去れば、わたしは帰らぬ旅路に行くであろう。
No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.

< ヨブ 記 16 >