< 創世記 2 >

1 こうして天と地と、その万象とが完成した。
Naʻe pehē ʻa hono ngaohi ʻo ʻosi ʻae langi mo e fonua, mo hona nāunau kotoa pē.
2 神は第七日にその作業を終えられた。すなわち、そのすべての作業を終って第七日に休まれた。
Pea ʻi hono fitu ʻoe ʻaho kuo fakaʻosi ʻe he ʻOtua ʻa ʻene ngāue ʻaia naʻa ne fai; pea naʻe tutuku ia ʻi hono fitu ʻoe ʻaho, mei heʻene ngāue kotoa pē ʻaia naʻa ne fai.
3 神はその第七日を祝福して、これを聖別された。神がこの日に、そのすべての創造のわざを終って休まれたからである。
Pea naʻe tāpuaki ʻe he ʻOtua ʻa hono fitu ʻoe ʻaho, mo ne fakatapui ia: koeʻuhi ko ia ia naʻa ne tutuku ai mei heʻene ngāue kotoa pē, ʻaia naʻe fakatupu mo ngaohi ʻe he ʻOtua.
4 これが天地創造の由来である。主なる神が地と天とを造られた時、
Ko e tala fakahohoko eni ki he ngaohi ʻoe langi mo māmani, ʻi he ʻaho ʻaia naʻe fakatupu ai ʻe Sihova ko e ʻOtua, ʻa māmani pea mo e langi,
5 地にはまだ野の木もなく、また野の草もはえていなかった。主なる神が地に雨を降らせず、また土を耕す人もなかったからである。
Mo e ʻakau kotoa pē ʻoe fonua ʻi he teʻeki ke tuʻu ia ʻi he kelekele, mo e ʻakau iiki kotoa pē ʻoe fonua, ʻi he teʻeki ai ke tupu: he naʻe teʻeki ke tuku ʻe he ʻOtua ha ʻuha ki he kelekele, pea naʻe ʻikai ha tangata ke ngoueʻi ʻae kelekele.
6 しかし地から泉がわきあがって土の全面を潤していた。
Ka naʻe ʻalu hake ʻae vaivao mei he fonua, ke fakaviviku ʻae funga kelekele kotoa pē.
7 主なる神は土のちりで人を造り、命の息をその鼻に吹きいれられた。そこで人は生きた者となった。
Pea naʻe ngaohi ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻae tangata mei he efu ʻoe kelekele, pea ne mānava ki hono avaʻi ihu ʻae mānava ʻoe moʻui; pea hoko ʻae tangata ko e laumālie moʻui.
8 主なる神は東のかた、エデンに一つの園を設けて、その造った人をそこに置かれた。
Pea naʻe tō ʻae ngoue ʻe Sihova ko e ʻOtua ki he potu hahake ʻi ʻIteni; pea ne tuku ki ai ʻae tangata ʻaia naʻa ne ngaohi.
9 また主なる神は、見て美しく、食べるに良いすべての木を土からはえさせ、更に園の中央に命の木と、善悪を知る木とをはえさせられた。
Pea naʻe fakatupu ʻe Sihova ko e ʻOtua mei he kelekele ʻae ʻakau kotoa pē ʻoku matamatalelei, pea lelei ki he kai; mo e ʻakau ʻoe moʻui foki ʻi he loto ngoue, pea mo e ʻakau ʻoe ʻilo ʻoe lelei mo e kovi.
10 また一つの川がエデンから流れ出て園を潤し、そこから分れて四つの川となった。
Pea naʻe ʻalu atu ʻae vaitafe ʻi ʻIteni ke fakaviviku ʻae ngoue; pea ne mavahevahe ia mei ai ʻi he mangaʻivai ʻe fā.
11 その第一の名はピソンといい、金のあるハビラの全地をめぐるもので、
Ko e hingoa ʻoe ʻuluaki ko Pisoni: ko ia ia ʻoku takatakai ʻae fonua kotoa ko Havila, ʻaia ʻoku ʻi ai ʻae koula;
12 その地の金は良く、またそこはブドラクと、しまめのうとを産した。
Pea ʻoku lelei ʻae koula ʻoe fonua ko ia pea ʻoku ʻi ai ʻae mataʻitofe, mo e maka ko e onike.
13 第二の川の名はギホンといい、クシの全地をめぐるもの。
Pea ko e hingoa ʻo hono ua ʻoe vaitafe ko Kihoni: ko ia ia ʻoku takatakai ʻae fonua kotoa ko Kusi.
14 第三の川の名はヒデケルといい、アッスリヤの東を流れるもの。第四の川はユフラテである。
Pea ko e hingoa ʻo hono tolu ʻoe vaitafe ko Hitikeli: ko ia ia ʻoku tafe atu ki he hahake ʻo ʻAsilia. Pea ko hono fā ʻoe vaitafe ko ʻIufaletesi.
15 主なる神は人を連れて行ってエデンの園に置き、これを耕させ、これを守らせられた。
Pea naʻe ʻave ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻae tangata ʻone tuku ia ki he ngoue ko ʻIteni, ke tauhi mo leʻo ki ai.
16 主なる神はその人に命じて言われた、「あなたは園のどの木からでも心のままに取って食べてよろしい。
Pea naʻe fekau ʻe Sihova ko e ʻOtua ki he tangata, ʻo pehē, “ʻE ngofua ʻa hoʻo kai mei he ʻakau kotoa pē ʻoe ngoue,
17 しかし善悪を知る木からは取って食べてはならない。それを取って食べると、きっと死ぬであろう」。
Ka ko e ʻakau ʻoe ʻilo ʻoe lelei mo e kovi, ʻe ʻikai te ke kai mei ai: he ko e ʻaho ko ia te ke kai ai, ko e moʻoni te ke mate.”
18 また主なる神は言われた、「人がひとりでいるのは良くない。彼のために、ふさわしい助け手を造ろう」。
Pea naʻe folofola ʻe Sihova ko e ʻOtua, “ʻOku ʻikai lelei ke tokotaha pe ʻae tangata: te u ngaohi kiate ia ha tokoni ʻoku taau mo ia.”
19 そして主なる神は野のすべての獣と、空のすべての鳥とを土で造り、人のところへ連れてきて、彼がそれにどんな名をつけるかを見られた。人がすべて生き物に与える名は、その名となるのであった。
Pea naʻe ngaohi ʻe Sihova ko e ʻOtua, mei he kelekele ʻae fanga manu kotoa pē ʻoe fonua, mo e manu kotoa pē ʻoe ʻatā; pea ne ʻomi ia kia ʻAtama, ke vakai pe ko e hā te ne ui ʻakinautolu: pea ʻilonga ʻae hingoa naʻe ai ʻe ʻAtama ki he meʻa moʻui kotoa pē, ko hono hingoa ia.
20 それで人は、すべての家畜と、空の鳥と、野のすべての獣とに名をつけたが、人にはふさわしい助け手が見つからなかった。
Pea naʻe fakahingoa ʻe ʻAtama ʻae fanga manu lalahi kotoa pē, mo e fanga manupuna ʻoe ʻatā, mo e fanga manu kotoa pē ʻoe vao; ka naʻe ʻikai ke ʻilo kia ʻAtama ha tokoni naʻe taau mo ia.
21 そこで主なる神は人を深く眠らせ、眠った時に、そのあばら骨の一つを取って、その所を肉でふさがれた。
Pea naʻe tuku ʻe Sihova ko e ʻOtua, ʻae mohe maʻu kia ʻAtama, pea naʻa ne mohe: pea naʻa ne toʻo hono hui vakavaka ʻe taha, pea naʻe toe fakamaʻopoʻopo ʻa hono kakano.
22 主なる神は人から取ったあばら骨でひとりの女を造り、人のところへ連れてこられた。
Pea ko e hui vakavaka ʻaia naʻe toʻo ʻe Sihova ko e ʻOtua mei he tangata, naʻa ne ngaohi mei ai ʻae fefine, pea ʻomi ia ki he tangata.
23 そのとき、人は言った。「これこそ、ついにわたしの骨の骨、わたしの肉の肉。男から取ったものだから、これを女と名づけよう」。
Pea naʻe pehē ʻe ʻAtama, “Ko e hui eni ʻo hoku ngaahi hui, mo e kakano ʻo hoku kakano: ʻe ui ia ‘ko e Fefine,’ koeʻuhi naʻe toʻo ia mei he Tangata.”
24 それで人はその父と母を離れて、妻と結び合い、一体となるのである。
Ko ia ʻe tukuange ai ʻe he tangata ʻa ʻene tamai mo ʻene faʻē, kae pikitai ki hono uaifi: pea te na kakano taha pe.
25 人とその妻とは、ふたりとも裸であったが、恥ずかしいとは思わなかった。
Pea naʻa na fakatou telefua, ʻae tangata mo hono uaifi, pea naʻe ʻikai te na mā ai.

< 創世記 2 >