< 伝道者の書 6 >

1 わたしは日の下に一つの悪のあるのを見た。これは人々の上に重い。
‌ʻOku ai ʻae kovi kuo u mamata ki ai ʻi he lalo laʻā, pea ʻoku lahi ia ʻi he tangata.
2 すなわち神は富と、財産と、誉とを人に与えて、その心に慕うものを、一つも欠けることのないようにされる。しかし神は、その人にこれを持つことを許されないで、他人がこれを持つようになる。これは空である。悪しき病である。
Ko e tangata ʻaia ʻoku foaki ki ai ʻe he ʻOtua ʻae paʻanga lahi, mo e koloa lahi, mo e ongoongolelei, ko ia ʻoku ʻikai te ne masiva ai ʻi ha meʻa ki hono laumālie ʻi he meʻa kotoa pē ʻoku ne holi ki ai, ka ʻoku ʻikai foaki ʻae mālohi kiate ia ʻe he ʻOtua ke ne kamata ia, ka ʻoku kai ia ʻe he kakai kehe; ko e vaʻinga eni, pea ko e mahaki kovi moʻoni.
3 たとい人は百人の子をもうけ、また命長く、そのよわいの日が多くても、その心が幸福に満足せず、また葬られることがなければ、わたしは言う、流産の子はその人にまさると。
Kapau ʻe tupu ʻi ha tangata ʻae fānau ʻe toko teau, pea moʻui ia ki he ngaahi taʻu lahi, pea lahi ʻaupito ʻae ngaahi ʻaho ʻo hono taʻu, ka ʻoku ʻikai fakapito hono laumālie ʻi he lelei, pea ka mate ia ʻoku ʻikai fai hano putu; ʻoku ou pehē ʻeau, ʻoku lelei hake ʻiate ia ha fanauʻi taʻehoko.
4 これはむなしく来て、暗やみの中に去って行き、その名は暗やみにおおわれる。
He koeʻuhi ʻoku hoko mai ia mo e vaʻinga, pea ʻoku ʻalu ʻi he fakapoʻuli, pea ʻe ʻufiʻufi ʻaki ʻae fakapoʻuli ʻa hono hingoa.
5 またこれは日を見ず、物を知らない。けれどもこれは彼よりも安らかである。
Kaeʻumaʻā eni, naʻe ʻikai te ne mamata ki he laʻā, pe ʻilo ha meʻa ʻe taha: ʻoku lahi hake ʻa ʻene fiemālie ʻaʻana ʻi he tokotaha ko ia.
6 たとい彼は千年に倍するほど生きても幸福を見ない。みな一つ所に行くのではないか。
ʻIo, neongo ʻene moʻui ʻi ha taʻu ʻe ua afe, ka naʻe ʻikai te ne mamata ki he lelei: ʻikai ʻoku ʻalu kotoa pē ki he potu pe taha?
7 人の労苦は皆、その口のためである。しかしその食欲は満たされない。
‌ʻOku fai ʻae ngāue kotoa pē ʻae tangata, koeʻuhi ko hono ngutu, ka ʻoku ʻikai fiu ai ʻene holi.
8 賢い者は愚かな者になんのまさるところがあるか。また生ける者の前に歩むことを知る貧しい者もなんのまさるところがあるか。
He ko e hā ʻoku maʻu lahi hake ʻe he poto ʻiate ia ʻoku vale? Ko e hā ʻoku maʻu ʻe he masiva, ʻaia ʻoku ʻilo ke ʻalu totonu ʻi he ʻao ʻoe kakai moʻui?
9 目に見る事は欲望のさまよい歩くにまさる。これもまた空であって、風を捕えるようなものである。
ʻOku lelei hake ʻae sio ʻae mata ʻi he holi fano ʻae laumālie: he ko e vaʻinga foki eni mo e fakamamahi ki he laumālie.
10 今あるものは、すでにその名がつけられた。そして人はいかなる者であるかは知られた。それで人は自分よりも力強い者と争うことはできない。
Ko e meʻa ʻaia naʻe ʻi ai kuo ʻosi hono fakahingoa, pea kuo ʻilo ia ko e tangata: ka ʻoku ʻikai faʻa fekuki ia mo ia ʻoku mālohi lahi kiate ia.
11 言葉が多ければむなしい事も多い。人になんの益があるか。
Pea ʻi he ʻi ai ʻae ngaahi meʻa lahi ʻoku tupulekina ai ʻae vaʻinga, ko e hā hono ʻaonga ki he tangata?
12 人はその短く、むなしい命の日を影のように送るのに、何が人のために善であるかを知ることができよう。だれがその身の後に、日の下に何があるであろうかを人に告げることができるか。
He ko hai ʻoku ne ʻilo ʻae meʻa ʻoku lelei ki he tangata ʻi he moʻui ni, ʻi he ʻaho kotoa pē ʻo ʻene moʻui vaʻinga, ʻaia ʻoku mole atu ʻo hangē ko e ʻata? He ko hai ʻoku faʻa tala ki he tangata ʻae meʻa ʻe hoko kimui ʻiate ia ʻi he lalo laʻā?

< 伝道者の書 6 >