< 詩篇 49 >

1 もろもろの民よきけ賤きも貴きも富るも貧きもすべて地にすめる者よ なんぢらともに耳をそばだてよ
Komail kainok kan karoj ron o dedeki, komail toun jap karoj.
2 もろもろの民よきけ賤きも貴きも富るも貧きもすべて地にすめる者よ なんぢらともに耳をそばだてよ
Ir karoj, aramaj o jaupeidi, ir karoj me kapwapwa o jamama kan!
3 わが口はかしこきことをかたり わが心はさときことを思はん
Au ai pan kaparok duen lolekon, o monion I duen lamalam pun.
4 われ耳を喩言にかたぶけ琴をならしてわが幽玄なる語をときあらはさん
I pan kapaike don jalon ai lepen majan, o i pan kajaleda me rir akan ni nil en arp.
5 わが踵にちかかる不義のわれを打圍むわざはひの日もいかで懼るることあらんや
Da me i en majak ni ran apwal akan, ma me japun kan kapil ia pena,
6 おのが富をたのみ財おほきを誇るもの
Me kin kaporoporeki ar dipijou o juaiki ar kapwa toto?
7 たれ一人おのが兄弟をあがなふことあたはず之がために贖價を神にささげ
Pwe jota me kak dorela ri a, de tomeki i ren Kot,
8 之をとこしへに生存へしめて朽ざらしむることあたはず(霊魂をあがなふには費いとおほくして此事をとこしへに捨置ざるを得ざればなり)
(Pwe meid apwal, en dorela nen ar; a jota pan pwaida kokolata).
9 之をとこしへに生存へしめて朽ざらしむることあたはず(霊魂をあがなふには費いとおほくして此事をとこしへに捨置ざるを得ざればなり)
Pwen maur potopot o jota kilan joujou o.
10 そは智きものも死 おろかものも獣心者もひとしくほろびてその富を他人にのこすことは常にみるところなり
Pwe a kin kilan, me lolekon kan kin mela dueta me pweipwei o iakalar akan, o re pan mueid on amen ar dipijou kan.
11 かれら竊におもふ わが家はとこしへに存りわがすまひは世々にいたらんと かれらはその地におのが名をおはせたり
I me re kin peren kida, ma im arail pan duedueta, o deu’rail pan mimieta kokolata; o re konekon melel nin jappa.
12 されど人は譽のなかに永くとどまらず亡びうする獣のごとし
Ari jo, aramaj me konekon jota kak mimieta ni mepukat, pwe a pan kokowei dueta man amen.
13 斯のごときは愚かなるものの途なり 然はあれど後人はその言をよしとせん (セラ)
let ar wiawia pukat meid pweipwei; ari jo, kadaudok ar kin kapina ki au arail.
14 かれらは羊のむれのごとくに陰府のものと定めらる 死これが牧者とならん直きもの朝にかれらををさめん その美容は陰府にほろぼされて宿るところなかるべし (Sheol h7585)
Re wonon nan wajan mela dueta pwin jip; mela kin kamana ir; a me lelapok kan pan kaun irail da madan, o mom ar pan joredi, o re pan doo jan deurail, mimieta nan pweleko. (Sheol h7585)
15 されど神われを接たまふべければわが霊魂をあがなひて陰府のちからより脱かれしめたまはん (セラ) (Sheol h7585)
A Kot pan kotin dorela nen i jan nan mana en wajan mela, pwe a pan kotin japwilimane kin ia. (Sheol h7585)
16 人のとみてその家のさかえくははらんとき汝おそるるなかれ
Koe der puriamuiki, ma amen pan kapwapwala, o ma linan en im a pan laudala.
17 かれの死るときは何一つたづさへゆくことあたはず その榮はこれにしたがひて下ることをせざればなり
Pwe a jota pan wala meakot ni a pan mela, o a linan jota pan idauenla i.
18 かかる人はいきながらふるほどに己がたましひを祝するとも みづからを厚うするがゆゑに人々なんぢをほむるとも
A kin injenemau kila peren en maur kajelel wet, o aramaj kin kapina ir, me kin apapwali pein ir eta ni maur et.
19 なんぢ列祖の世にゆかん かれらはたえて光をみざるべし
A pan idauen la jam a kan, ap jolar kilan marain kokolata.
20 尊貴なかにありて暁らざる人はほろびうする獣のごとし
Ari, ma aramaj amen indand mau, ap jota a lamalam, a pan kokowei dueta man amen.

< 詩篇 49 >