< ヨハネの福音書 2 >

1 三日めにガリラヤのカナに婚禮ありて、イエスの母そこに居り、
I u treæi dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova.
2 イエスも弟子たちと共に婚禮に招かれ給ふ。
A pozvan bješe i Isus i uèenici njegovi na svadbu.
3 葡萄酒つきたれば、母イエスに言ふ『かれらに葡萄酒なし』
I kad nesta vina, reèe mati Isusova njemu: nemaju vina.
4 イエス言ひ給ふ『をんなよ、我と汝となにの關係あらんや、我が時は未だ來らず』
Isus joj reèe: što je meni do tebe ženo? Još nije došao moj èas.
5 母 僕どもに『何にても其の命ずる如くせよ』と言ひおく。
Reèe mati njegova slugama: što god vam reèe uèinite.
6 彼處にユダヤ人の潔の例にしたがひて、四 五 斗 入りの石甕 六個ならべあり。
A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po obièaju Jevrejskoga èišæenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra.
7 イエス僕に『水を甕に滿せ』といひ給へば、口まで滿す。
Reèe im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha.
8 また言ひ給ふ『いま汲み取りて饗宴 長に持ちゆけ』乃ち持ちゆけり。
I reèe im: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše.
9 饗宴 長、葡萄酒になりたる水を嘗めて、その何處より來りしかを知らざれば(水を汲みし僕どもは知れり)新郎を呼びて言ふ、
A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu zovnu kum ženika,
10 『おほよそ人は先よき葡萄酒を出し、醉のまはる頃ほひ劣れるものを出すに、汝はよき葡萄酒を今まで留め置きたり』
I reèe mu: svaki èovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rðavije; a ti si èuvao dobro vino doslije.
11 イエス此の第一の徴をガリラヤのカナにて行ひ、その榮光を顯し給ひたれば、弟子たち彼を信じたり。
Ovo uèini Isus poèetak èudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i uèenici njegovi vjerovaše ga.
12 この後イエス及びその母・兄弟・弟子たちカペナウムに下りて、そこに數日 留りたり。
Potom siðe u Kapernaum, on i mati njegova, i braæa njegova, i uèenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana.
13 かくてユダヤ人の過越の祭ちかづきたれば、イエス、エルサレムに上り給ふ。
I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziðe Isus u Jerusalim.
14 宮の内に牛・羊・鴿を賣るもの、兩替する者の坐するを見て、
I naðe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu.
15 繩を鞭につくり、羊をも牛をもみな宮より逐ひ出し、兩替する者の金を散し、その臺を倒し、
I naèinivši biè od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjaèima prosu novce i stolove ispremeta;
16 鴿をうる者に言ひ給ふ『これらの物を此處より取り去れ、わが父の家を商賣の家とすな』
I reèe onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne èinite od doma oca mojega doma trgovaèkoga.
17 弟子たち『なんじの家をおもふ熱心われを食はん』と録されたるを憶ひ出せり。
A uèenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuæu tvoju izjede me.
18 ここにユダヤ人こたへてイエスに言ふ『なんぢ此 等の事をなすからには、我らに何の徴を示すか』
A Jevreji odgovarajuæi rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš èiniti?
19 答へて言ひ給ふ『なんぢら此の宮をこぼて、われ三日の間に之を起さん』
Isus odgovori i reèe im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana æu je podignuti.
20 ユダヤ人いふ『この宮を建つるには四十 六 年を經たり、なんぢは三日のうちに之を起すか』
A Jevreji rekoše: èetrdeset i šest godina graðena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš?
21 これはイエス己が體の宮をさして言ひ給へるなり。
A on govoraše za crkvu tijela svojega.
22 然れば死人の中より甦へり給ひしのち、弟子たち斯く言ひ給ひしことを憶ひ出して、聖書とイエスの言ひ給ひし言とを信じたり。
A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se uèenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i rijeèi koju reèe Isus.
23 過越のまつりの間、イエス、エルサレムに在すほどに、多くの人々その爲し給へる徴を見て御名を信じたり。
A kad bješe u Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videæi èudesa njegova koja èinjaše.
24 されどイエス己を彼らに任せ給はざりき。それは凡ての人を知り、
Ali Isus ne povjeravaše im sebe; jer ih sve znadijaše,
25 また人の衷にある事を知りたまへば、人に就きて證する者を要せざる故なり。
I ne trebaše mu da ko svjedoèi za èovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u èovjeku.

< ヨハネの福音書 2 >