< コリント人への手紙第一 4 >

1 人よろしく我らをキリストの役者また神の奧義を掌どる家 司のごとく思ふべし。
Aicae loe Kri toksah kami hoi kathuk Sithaw ih lok pakuem kami ah minawk mah poek o nasoe.
2 さて家 司に求むべきは忠實ならん事なり。
Toe kathuk Sithaw ih lok pakuem kami loe oep kaom kami ah oh han angaih.
3 我は汝らに審かれ、或は人の審判によりて審かるることを最 小き事とし、また自らも己を審かず。
Toe nangcae mah maw, to tih ai boeh loe kami lokcaekhaih hoiah maw lok nang caek o cadoeh, kai hanah loe tidoeh na ai ni: ue, kai loe kaimah hoi kaimah lok kang caek vai ai.
4 我みづから責むべき所あるを覺えねど、之に由りて義とせらるる事なければなり。我を審きたまふ者は主なり。
Kai lokcaek hanah sakpazaehaih tidoeh ka panoek ai; toe to tiah ka thuih naah zaehaih ka tawn ai, tih haih ih na ai ni: toe kai lokcaekkung loe Angraeng ni.
5 然れば主の來り給ふまでは時に先だちて審判すな。主は暗にある隱れたる事を明かにし、心の謀計をあらはし給はん。その時おのおの神より其の譽を得べし。
To pongah khoving thungah kanghawk hmuennawk to amtuengsak moe, palung thung ih poekhaihnawk kamtuengsak thaih, Angraeng angzohhaih atue pha ai karoek to lokcaek o hmah: to pacoengah ni kami boih mah Sithaw khae hoi pakoehhaih to hnu o tih.
6 兄弟よ、われ汝 等のために此 等のことを我とアポロとの上に當てて言へり。これ汝らが『録されたる所を踰ゆまじき』を我らの事によりて學び、この人をあげ、かの人を貶して誇らざらん爲なり。
Nawkamyanawk, kaihnik khae hoi nam tuk o moe, kaminawk mah cabu thungah tarik ih lok pong kamthlai ah poek o han ai, maeto hoi maeto nam oek o thuih o han ai ah, kaimah hoi Apollo hae nangcae han patahhaih ah ka patoh.
7 汝をして人と異ならしむる者は誰ぞ、なんぢの有てる物に何か受けぬ物あるか。もし受けしならば、何ぞ受けぬごとく誇るか。
Mi mah maw nangcae to minawk hoi anghmong ai ah kaomsak? Nangcae mah hak ai ih hmuen timaw na tawnh o? Nangcae khaeah paek boeh nahaeloe tipongah paek ai baktiah nam oek o loe?
8 なんぢら既に飽き、既に富めり、我らを差措きて王となれり。われ實に汝らが王たらんことを願ふ、われらも共に王たることを得んが爲なり。
Vaihi loe na tawnh o mang boeh, vaihi loe nang raeng o boeh, kaicae loe to tiah ka om o ai, nangcae loe siangpahrangnawk baktiah na oh o boeh: kaicae doeh nangcae hoi nawnto ka uk o thai toeng hanah, na uk o tangtang han kang koeh o haih.
9 我おもふ、神は使徒たる我らを死に定められし者のごとく、後の者として見せ給へり。實に我らは宇宙のもの、即ち御使にも、衆人にも、觀物にせられたるなり。
Patoeh ih kami ah kaom kaicae loe, hum han suek ih kami baktiah, Sithaw mah hnukkhuem koekah amtuengsak boeh, tiah ka poek: kaicae loe long kaminawk, van kaminawk hoi kaminawk mah khet han koiah suek boeh.
10 我らはキリストのために愚なる者となり、汝らはキリストに在りて慧き者となれり。我等は弱く汝らは強し、汝らは尊く我らは卑し。
Kaicae loe Kri pongah kam thu o, toe nangcae loe Kri ah palungha kami ah na oh o; kaicae loe tha ka zok o, toe nangcae loe tha na cak o; nangcae loe pakoeh ih kami ah na oh o, toe kaicae loe patoek ih kami ah ni ka oh o.
11 今の時にいたるまで我らは飢ゑ、渇き、また裸となり、また打たれ、定れる住家なく、
Kaicae loe vaihi tue khoek to zok amthlam, tui anghae ah ka oh o; bangkrai ah ka oh o moe, minawk mah ang boh o, ohhaih ahmuen tangtang doeh ka tawn o ai;
12 手づから働きて勞し、罵らるるときは祝し、責めらるるときは忍び、
tha ka pathok o moe, kaimacae ban roe hoiah tok ka sak o: minawk mah ang zoeh o naah, tahamhoihhaih ka paek o; minawk mah pacaekthlaek naah, palungsawkhaih hoiah ka pauep o:
13 譏らるるときは勸をなせり。我らは今に至るまで世の塵芥のごとく、萬の物の垢のごとくせられたり。
minawk mah ahmin kasae thuih naah, tahmenhaih ka hnik o: kaicae loe vaihi khoek to kamhnong long nui ih hmuen baktih, phraek cuu ih anghnoeng baktiah ni ang suek o.
14 わが斯く書すは汝らを辱しめんとにあらず、我が愛する子として訓戒せんためなり。
Nangcae azat hanah hae hmuennawk hae tarik ih na ai ni, toe palung ih ka caanawk baktiah ni kang thuitaek o.
15 汝 等にはキリストに於ける守役 一萬ありとも、父は多くあることなし。そはキリスト・イエスに在りて福音により汝らを生みたるは、我なればなり。
Kri ah patukkung sang hato na tawnh o cadoeh, Ampa loe na tawn o mang ai: kahoih tamthanglok rang hoiah nangcae loe Kri Jesu ah ka caa ah na oh o.
16 この故に汝らに勸む、我に效ふ者とならんことを。
To pongah ka sak ih baktih pazui kami ah na oh o hanah, kang pacae o.
17 之がために主にありて忠實なる我が愛子テモテを汝らに遣せり。彼は我がキリストにありて行ふところ、即ち常に各地の教會に教ふる所を、汝らに思ひ出さしむべし。
To tiah na sak o han ih ni Angraeng ah oep kaom, ka palung ih capa Timote to nangcae khaeah kang patoeh, kai Kri ah ka ohhaih kawng hoi kricabu ohhaih ahmuen kruekah ka patuk ih lok to anih mah na thui o tih.
18 わが汝らに到ること無しとして誇る者あり。
Kai nangcae khaeah kang zo mak ai, tiah a poek o pongah, thoemto kaminawk loe amoek o.
19 されど主の御意ならば速かに汝 等にいたり、誇る者の言にはあらで、その能力を知らんとす。
Toe Angraeng koehhaih ah om nahaeloe, akra ai ah nangcae khaeah kang zoh han, to naah amoek kaminawk ih lok na ai ah, nihcae toksak thaihaih to ka panoek tih boeh.
20 神の國は言にあらず、能力にあればなり。
Sithaw mah siangpahrang ah uk ih prae loe lokthuihaih ah om ai, thacakhaih ah ni oh.
21 汝ら何を欲するか、われ笞をもて到らんか、愛と柔和の心とをもて到らんか。
Nangcae loe timaw na koeh o? Nangcae khaeah bohhaih cung hoiah maw kang zoh han? To tih ai boeh loe amlunghaih hoi kanaem poekhaih palungthin hoiah?

< コリント人への手紙第一 4 >