< Luca 22 >

1 Or la festa degli azzimi, detta la Pasqua, s’avvicinava;
Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.
2 e i capi sacerdoti e gli scribi cercavano il modo di farlo morire, perché temevano il popolo.
I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.
3 E Satana entrò in Giuda, chiamato Iscariota, che era del numero de’ dodici.
A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.
4 Ed egli andò a conferire coi capi sacerdoti e i capitani sul come lo darebbe loro nelle mani.
I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati.
5 Ed essi se ne rallegrarono e pattuirono di dargli del denaro.
I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.
6 Ed egli prese l’impegno, e cercava l’opportunità di farlo di nascosto alla folla.
I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.
7 Or venne il giorno degli azzimi, nel quale si dovea sacrificar la Pasqua.
A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;
8 E Gesù mandò Pietro e Giovanni, dicendo: Andate a prepararci la pasqua, affinché la mangiamo.
I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo.
9 Ed essi gli dissero: Dove vuoi che la prepariamo?
A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo?
10 Ed egli disse loro: Ecco, quando sarete entrati nella città, vi verrà incontro un uomo che porterà una brocca d’acqua; seguitelo nella casa dov’egli entrerà.
A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe,
11 E dite al padron di casa: Il Maestro ti manda a dire: Dov’è la stanza nella quale mangerò la pasqua co’ miei discepoli?
I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?
12 Ed egli vi mostrerà di sopra una gran sala ammobiliata; quivi apparecchiate.
I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.
13 Ed essi andarono e trovaron com’egli avea lor detto, e prepararon la pasqua.
A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.
14 E quando l’ora fu venuta, egli si mise a tavola, e gli apostoli con lui.
I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
15 Ed egli disse loro: Ho grandemente desiderato di mangiar questa pasqua con voi, prima ch’io soffra;
I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;
16 poiché io vi dico che non la mangerò più finché sia compiuta nel regno di Dio.
Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.
17 E avendo preso un calice, rese grazie e disse: Prendete questo e distribuitelo fra voi;
I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom;
18 perché io vi dico che oramai non berrò più del frutto della vigna, finché sia venuto il regno di Dio.
Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije.
19 Poi, avendo preso del pane, rese grazie e lo ruppe e lo diede loro, dicendo: Questo è il mio corpo il quale è dato per voi: fate questo in memoria di me.
I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen.
20 Parimente ancora, dopo aver cenato, dette loro il calice dicendo: Questo calice è il nuovo patto nel mio sangue, il quale è sparso per voi.
A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.
21 Del resto, ecco, la mano di colui che mi tradisce e meco a tavola.
Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.
22 Poiché il Figliuol dell’uomo, certo, se ne va, secondo che è determinato; ma guai a quell’uomo dal quale è tradito!
I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje!
23 Ed essi cominciarono a domandarsi gli uni agli altri chi sarebbe mai quel di loro che farebbe questo.
I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti.
24 Nacque poi anche una contesa fra loro per sapere chi di loro fosse reputato il maggiore.
A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi.
25 Ma egli disse loro: I re delle nazioni le signoreggiano, e quelli che hanno autorità su di esse son chiamati benefattori.
A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.
26 Ma tra voi non ha da esser così; anzi, il maggiore fra voi sia come il minore, e chi governa come colui che serve.
Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.
27 Poiché, chi è maggiore, colui che è a tavola oppur colui che serve? Non è forse colui che e a tavola? Ma io sono in mezzo a voi come colui che serve.
Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga.
28 Or voi siete quelli che avete perseverato meco nelle mie prove;
A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.
29 e io dispongo che vi sia dato un regno, come il Padre mio ha disposto che fosse dato a me,
I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:
30 affinché mangiate e beviate alla mia tavola nel mio regno, e sediate su troni, giudicando le dodici tribù d’Israele.
Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
31 Simone, Simone, ecco, Satana ha chiesto di vagliarvi come si vaglia il grano;
Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu.
32 ma io ho pregato per te affinché la tua fede non venga meno; e tu, quando sarai convertito, conferma i tuoi fratelli.
A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju.
33 Ma egli gli disse: Signore, con te son pronto ad andare e in prigione e alla morte.
A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi.
34 E Gesù: Pietro, io ti dico che oggi il gallo non canterà, prima che tu abbia negato tre volte di conoscermi.
A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ.
35 Poi disse loro: Quando vi mandai senza borsa, senza sacca da viaggio e senza calzari, vi mancò mai niente? Ed essi risposero: Niente. Ed egli disse loro:
I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa.
36 Ma ora, chi ha una borsa la prenda; e parimente una sacca; e chi non ha spada, venda il mantello e ne compri una.
A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.
37 Poiché io vi dico che questo che è scritto deve esser adempito in me: Ed egli è stato annoverato tra i malfattori. Infatti, le cose che si riferiscono a me stanno per compiersi.
Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.
38 Ed essi dissero: Signore, ecco qui due spade! Ma egli disse loro: Basta!
A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je.
39 Poi, essendo uscito, andò, secondo il suo solito, al monte degli Ulivi; e anche i discepoli lo seguirono.
I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi.
40 E giunto che fu sul luogo, disse loro: Pregate, chiedendo di non entrare in tentazione.
A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast.
41 Ed egli si staccò da loro circa un tiro di sasso; e postosi in ginocchio pregava, dicendo:
I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu
42 Padre, se tu vuoi, allontana da me questo calice! Però, non la mia volontà, ma la tua sia fatta.
Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.
43 E un angelo gli apparve dal cielo a confortarlo.
A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga.
44 Ed essendo in agonia, egli pregava vie più intensamente; e il suo sudore divenne come grosse gocce di sangue che cadeano in terra.
I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.
45 E alzatosi dall’orazione, venne ai discepoli e li trovò che dormivano di tristezza,
I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti,
46 e disse loro: Perché dormite? Alzatevi e pregate, affinché non entriate in tentazione.
I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.
47 Mentre parlava ancora, ecco una turba; e colui che si chiamava Giuda, uno dei dodici, la precedeva, e si accostò a Gesù per baciarlo.
Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je.
48 Ma Gesù gli disse: Giuda, tradisci tu il Figliuol dell’uomo con un bacio?
A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega?
49 E quelli ch’eran con lui, vedendo quel che stava per succedere, dissero: Signore, percoterem noi con la spada?
A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?
50 E uno di loro percosse il servitore del sommo sacerdote, e gli spiccò l’orecchio destro.
I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho.
51 Ma Gesù rivolse loro la parola e disse: Lasciate, basta! E toccato l’orecchio di colui, lo guarì.
A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.
52 E Gesù disse ai capi sacerdoti e ai capitani del tempio e agli anziani che eran venuti contro a lui: Voi siete usciti con spade e bastoni, come contro a un ladrone;
A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite?
53 mentre ero ogni giorno con voi nel tempio, non mi avete mai messe le mani addosso; ma questa è l’ora vostra e la potestà delle tenebre.
Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame.
54 E presolo, lo menaron via e lo condussero dentro la casa del sommo sacerdote; e Pietro seguiva da lontano.
A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka.
55 E avendo essi acceso un fuoco in mezzo alla corte ed essendosi posti a sedere insieme, Pietro si sedette in mezzo a loro.
A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima.
56 E una certa serva, vedutolo sedere presso il fuoco, e avendolo guardato fisso, disse: Anche costui era con lui.
Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim.
57 Ma egli negò, dicendo: Donna, io non lo conosco.
A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga.
58 E poco dopo, un altro, vedutolo, disse: Anche tu sei di quelli. Ma Pietro rispose: O uomo, non lo sono.
I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam.
59 E trascorsa circa un’ora, un altro affermava lo stesso, dicendo: Certo, anche costui era con lui, poich’egli è Galileo.
I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.
60 Ma Pietro disse: O uomo, io non so quel che tu ti dica. E subito, mentr’egli parlava ancora, il gallo cantò.
A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.
61 E il Signore, voltatosi, riguardò Pietro; e Pietro si ricordò della parola del Signore com’ei gli avea detto: Prima che il gallo canti oggi, tu mi rinnegherai tre volte.
I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput.
62 E uscito fuori pianse amaramente.
I izišavši napolje plaka gorko.
63 E gli uomini che tenevano Gesù, lo schernivano percuotendolo;
A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.
64 e avendolo bendato gli domandavano: Indovina, profeta, chi t’ha percosso?
I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari?
65 E molte altre cose dicevano contro a lui, bestemmiando.
I druge mnoge hule govorahu na nj.
66 E come fu giorno, gli anziani del popolo, i capi sacerdoti e gli scribi si adunarono, e lo menarono nel loro Sinedrio, dicendo:
I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud
67 Se tu sei il Cristo, diccelo. Ma egli disse loro: Se ve lo dicessi, non credereste;
Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati.
68 e se io vi facessi delle domande, non rispondereste.
A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti.
69 Ma da ora innanzi il Figliuol dell’uomo sarà seduto alla destra della potenza di Dio.
Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije.
70 E tutti dissero: Sei tu dunque il Figliuol di Dio? Ed egli rispose loro: Voi lo dite, poiché io lo sono.
Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja.
71 E quelli dissero: Che bisogno abbiamo ancora di testimonianza? Noi stessi l’abbiamo udito dalla sua propria bocca.
A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh.

< Luca 22 >