< Giobbe 10 >

1 L’anima mia prova disgusto della vita; vo’ dar libero corso al mio lamento, vo’ parlar nell’amarezza dell’anima mia!
Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.
2 Io dirò a Dio: “Non mi condannare! Fammi sapere perché contendi meco!”
Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.
3 Ti par egli ben fatto d’opprimere, di sprezzare l’opera delle tue mani e di favorire i disegni de’ malvagi?
Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš?
4 Hai tu occhi di carne? Vedi tu come vede l’uomo?
Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek?
5 I tuoi giorni son essi come i giorni del mortale, i tuoi anni son essi come gli anni degli umani,
Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski,
6 che tu investighi tanto la mia iniquità, che t’informi così del mio peccato,
Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?
7 pur sapendo ch’io non son colpevole, e che non v’è chi mi liberi dalla tua mano?
Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.
8 Le tue mani m’hanno formato m’hanno fatto tutto quanto… e tu mi distruggi!
Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš.
9 Deh, ricordati che m’hai plasmato come argilla… e tu mi fai ritornare in polvere!
Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti.
10 Non m’hai tu colato come il latte e fatto rapprender come il cacio?
Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?
11 Tu m’hai rivestito di pelle e di carne, e m’hai intessuto d’ossa e di nervi.
Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.
12 Mi sei stato largo di vita e di grazia, la tua provvidenza ha vegliato sul mio spirito,
Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj.
13 ed ecco quello che nascondevi in cuore! Sì, lo so, questo meditavi:
I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.
14 se avessi peccato, l’avresti ben tenuto a mente, e non m’avresti assolto dalla mia iniquità.
Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.
15 Se fossi stato malvagio, guai a me! Se giusto, non avrei osato alzar la fronte, sazio d’ignominia, spettatore della mia miseria.
Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju.
16 Se l’avessi alzata, m’avresti dato la caccia come ad un leone e contro di me avresti rinnovato le tue maraviglie;
I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni.
17 m’avresti messo a fronte nuovi testimoni, e avresti raddoppiato il tuo sdegno contro di me; legioni su legioni m’avrebbero assalito.
Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.
18 E allora, perché m’hai tratto dal seno di mia madre? Sarei spirato senza che occhio mi vedesse!
Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!
19 Sarei stato come se non fossi mai esistito, m’avrebbero portato dal seno materno alla tomba!
Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.
20 Non son forse pochi i giorni che mi restano? Cessi egli dunque, mi lasci stare, ond’io mi rassereni un poco,
Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,
21 prima ch’io me ne vada, per non più tornare, nella terra delle tenebre e dell’ombra di morte:
Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,
22 terra oscura come notte profonda, ove regnano l’ombra di morte ed il caos, il cui chiarore è come notte oscura”.
U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.

< Giobbe 10 >