< Salmi 104 >

1 BENEDICI, anima mia, il Signore; O Signore Iddio mio, tu sei sommamente grande; Tu sei vestito di gloria e di magnificenza.
Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu.
2 Egli si ammanta di luce come di una vesta; Egli tende il cielo come una cortina.
Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;
3 Egli fa i palchi delle sue sale nelle acque; Egli pone le nuvole [per] suo carro: Egli passeggia sopra le ale del vento.
Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem.
4 Egli fa i venti suoi Angeli, E il fuoco divampante suoi ministri.
Èiniš vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge.
5 Egli ha fondata la terra sulle sue basi; Giammai in perpetuo non sarà smossa.
Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka.
6 Tu l'avevi [già] coperta dell'abisso, come d'una vesta; Le acque si erano fermate sopra i monti.
Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode.
7 Esse fuggirono per lo tuo sgridare; Si affrettarono per la voce del tuo tuono;
Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku.
8 Erano salite sopra i monti; [ma] discesero nelle valli, Al luogo che tu hai loro costituito.
Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio.
9 Tu hai [loro] posto un termine, il qual non trapasseranno; [E] non torneranno a coprir la terra.
Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju.
10 [Egli è quel] che manda le fonti per le valli, Onde [esse] corrono fra i monti;
Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode.
11 Abbeverano tutte le bestie della campagna; Gli asini salvatichi spengono la lor sete [con esse].
Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju.
12 Presso a quelle si riparano gli uccelli del cielo; Fanno sentir di mezzo alle frondi le [lor] voci.
Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov.
13 Egli adacqua i monti dalle sue stanze sovrane; La terra è saziata del frutto delle sue opere.
Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja.
14 Egli fa germogliar l'erba per le bestie; E l'erbaggio per lo servigio dell'uomo, Facendo uscire della terra il pane.
Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje.
15 Egli rallegra il cuor dell'uomo col vino, Egli fa risplender la faccia coll'olio, E sostenta il cuor dell'uomo col pane.
I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi.
16 Gli alberi del Signore [ne] son saziati; I cedri del Libano ch'egli ha piantati;
Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio.
17 Dove gli uccelli si annidano; Gli abeti, [che son] la stanza della cicogna.
Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama.
18 Gli alti monti [sono] per li cavriuoli; Le rocce [sono] il ricetto de' conigli.
Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima.
19 Egli ha fatta la luna per le stagioni; Il sole conosce il suo occaso.
Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj.
20 Tu mandi le tenebre, ed e' si fa notte, Nella quale tutte le fiere delle selve vanno attorno.
Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko;
21 I leoncelli rugghiano dietro alla preda, E per chiedere a Dio il lor pasto.
Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi.
22 [Ma, tosto ch]'è levato il sole, si raccolgono, E giacciono ne' lor ricetti.
Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje.
23 Allora l'uomo esce alla sua opera, Ed al suo lavoro, infino alla sera.
Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera.
24 Quanto grandi sono, o Signore, le tue opere! Tu le hai tutte fatte con sapienza; La terra è piena de' tuoi beni.
Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.
25 Ecco, il mar grande ed ampio: Quivi son rettili senza numero, Amimali piccoli e grandi.
Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika;
26 Quivi nuotano le navi, E il Leviatan che tu hai formato per ischerzare in esso.
Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu.
27 Tutti [gli animali] sperano in te, Che tu dii loro il lor cibo al suo tempo.
Sve tebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme.
28 [Se] tu [lo] dài loro, [lo] ricolgono; [Se] tu apri la tua mano, son saziati di beni.
Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.
29 [Se] tu nascondi la tua faccia, sono smarriti; [Se] tu ritiri il fiato loro, trapassano, E ritornano nella lor polvere.
Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se.
30 [Se] tu rimandi il tuo spirito son creati; E tu rinnuovi la faccia della terra.
Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji.
31 Sia la gloria del Signore in eterno; Rallegrisi il Signore nelle sue opere;
Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja!
32 Il quale se riguarda verso la terra, ella trema; Se tocca i monti, essi fumano.
On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.
33 Io canterò al Signore, mentre viverò; Io salmeggerò all'Iddio mio, tanto che io durerò.
Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god.
34 Il mio ragionamento gli sarà piacevole, Io mi rallegrerò nel Signore.
Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu.
35 Vengano meno i peccatori d'in su la terra, E gli empi non sieno più. Anima mia, benedici il Signore. Alleluia.
Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!

< Salmi 104 >