< Proverbi 1 >

1 I PROVERBI di Salomone, figliuolo di Davide, Re d'Israele;
Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
2 Per conoscere sapienza ed ammaestramento, Per intendere i detti di senno;
Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
3 Per ricevere ammaestramento di buon senno, Di giustizia, di giudicio e di dirittura;
Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4 Per dare avvedimento a' semplici. [E] conoscenza, ed accorgimento a' fanciulli.
Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
5 Il savio [li] udirà, e [ne] accrescerà la [sua] scienza; E l'[uomo] intendente [ne] acquisterà buoni consigli, e governo;
Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
6 Per comprender le sentenze ed i bei motti, Le parole de' savi ed i lor detti oscuri.
Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
7 IL timor del Signore [è] il capo della scienza; [Ma] gli stolti sprezzano la sapienza e l'ammaestramento.
Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8 Ascolta, figliuol mio l'ammaestramento di tuo padre; E non lasciar l'insegnamento di tua madre;
Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9 Perciocchè saranno un fregio grazioso al tuo capo, E collane al tuo collo.
Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10 Figliuol mio, se i peccatori ti vogliono sedurre, Non acconsentir [loro].
Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
11 Se dicono: Vieni con noi, poniamo agguati al sangue, Insidiamo di nascosto l'innocente impunitamente;
Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
12 Tranghiottiamoli tutti vivi, come il sepolcro; E tutti intieri, a guisa di quelli che scendono nella fossa; (Sheol h7585)
Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; (Sheol h7585)
13 Noi troveremo ogni [sorte di] preziosi beni, Noi empieremo le nostre case di spoglie;
Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
14 Tu trarrai la tua sorte con noi; Fra noi [non] vi sarà [che] una sola borsa;
Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
15 Figliuol mio, non inviarti con loro; Rattieni il tuo piè dal lor sentiero.
Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
16 Perciocchè i lor piedi corrono al male, E si affrettano a spandere il sangue.
Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
17 Perciocchè invano si tende la rete Dinanzi agli occhi d'ogni uccello;
Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
18 Ma essi pongono agguati al lor [proprio] sangue, Ed insidiano nascosamente l'anima loro.
A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19 Tali [sono] i sentieri d'ogni uomo dato all'avarizia; Ella coglie l'anima di coloro in cui ella si trova.
Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20 LA somma Sapienza grida di fuori; Ella fa sentir la sua voce per le piazze;
Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21 Ella grida in capo de' luoghi delle turbe; Ella pronunzia i suoi ragionamenti nell'entrate delle porte, nella città,
U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
22 [Dicendo: ] Infino a quando, o scempi, amerete la scempietà? Ed [infino a quando] gli schernitori prenderanno piacere in ischernire, Ed i pazzi avranno in odio la scienza?
Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
23 Convertitevi alla mia riprensione; Ecco, io vi sgorgherò lo spirito mio; Io vi farò assapere le mie parole.
Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
24 Perciocchè io ho gridato, e voi avete ricusato [di ascoltare]; Io ho distesa la mano, e niuno ha porto attenzione;
Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25 Ed avete lasciato ogni mio consiglio, E non avete gradita la mia correzione;
Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
26 Io altresì riderò della vostra calamità; Io mi farò beffe, quando il vostro spavento sarà venuto;
Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
27 Quando il vostro spavento sarà venuto, a guisa di ruina, E la vostra calamità sarà giunta, a guisa di turbo; Quando angoscia e distretta vi sarà sopraggiunta.
Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
28 Allora essi grideranno a me, ma io non risponderò; Mi ricercheranno sollecitamente, ma non mi troveranno;
Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
29 Perciocchè hanno odiata la scienza, E non hanno eletto il timor del Signore;
Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
30 E non hanno gradito il mio consiglio, [Ed] hanno disdegnata ogni mia correzione.
Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
31 Perciò mangeranno del frutto delle lor vie, E saranno saziati de' lor consigli.
Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
32 Perciocchè lo sviamento degli scempi li uccide, E l'error degli stolti li fa perire.
Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
33 Ma chi mi ascolta abiterà in sicurtà, E viverà in riposo, fuor di spavento di male.
Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.

< Proverbi 1 >