< Lamentazioni 5 >

1 RICORDATI, Signore, di quello che ci è avvenuto; Riguarda, e vedi li nostro vituperio.
Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu.
2 La nostra eredità [è] stata trasportata agli stranieri, [E] le nostre case a' forestieri.
Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima.
3 Noi siam divenuti orfani, senza padre; [E] le nostre madri come donne vedove.
Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice.
4 Noi abbiam bevuta la nostra acqua per danari, Le nostre legne ci sono state vendute a prezzo.
Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo.
5 Noi abbiam sofferta persecuzione sopra il nostro collo; Noi ci siamo affannati, e non abbiamo avuto alcun riposo.
Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora.
6 Noi abbiam porta la mano agli Egizi, [Ed] agli Assiri, per saziarci di pane.
Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba.
7 I nostri padri hanno peccato, e non sono [più]; Noi abbiam portate le loro iniquità.
Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova.
8 De' servi ci hanno signoreggiati; Non [vi è stato] alcuno che [ci] abbia riscossi di man loro.
Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh.
9 Noi abbiamo addotta la nostra vittuaglia A rischio della nostra vita, per la spada del deserto.
Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb.
10 La nostra pelle è divenuta bruna come un forno, Per l'arsure della fame.
Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi.
11 Le donne sono state sforzate in Sion, E le vergini nelle città di Giuda.
Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem.
12 I principi sono stati impiccati per man di coloro; Non si è avuta riverenza alle facce de' vecchi.
Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga.
13 I giovani hanno portata la macinatura, E i fanciulli son caduti per le legne.
Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima.
14 I vecchi hanno abbandonato le porte, E i giovani i loro suoni.
Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju.
15 La gioia del nostro cuore è cessata, I nostri balli sono stati cangiati in duolo.
Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost.
16 La corona del nostro capo è caduta; Guai ora a noi! perciocchè abbiam peccato.
Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo!
17 Per questo il cuor nostro è languido; Per queste cose gli occhi nostri sono scurati.
Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe,
18 Egli è perchè il monte di Sion è deserto, [Sì che] le volpi vi passeggiano.
Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj.
19 Tu, Signore, dimori in eterno; Il tuo trono [è stabile] per ogni età.
Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.
20 Perchè ci dimenticheresti in perpetuo? [Perchè] ci abbandoneresti per lungo tempo?
Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo?
21 O Signore, convertici a te, e noi sarem convertiti: Rinnova i nostri giorni, come [erano] anticamente.
Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije.
22 Perciocchè, ci hai tu del tutto riprovati? Sei tu adirato contro a noi fino all'estremo?
Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma?

< Lamentazioni 5 >