< Lamentazioni 5 >

1 RICORDATI, Signore, di quello che ci è avvenuto; Riguarda, e vedi li nostro vituperio.
Kia mahara, e Ihowa, ki te mea kua pa nei ki a matou: tirohia mai, kia kite ai koe i to matou ingoa kino.
2 La nostra eredità [è] stata trasportata agli stranieri, [E] le nostre case a' forestieri.
Kua riro to matou wahi tupu i nga tangata ke, o matou whare i nga tautangata.
3 Noi siam divenuti orfani, senza padre; [E] le nostre madri come donne vedove.
He pani matou, kahore he matua, ko o matou whaea ano he pouaru.
4 Noi abbiam bevuta la nostra acqua per danari, Le nostre legne ci sono state vendute a prezzo.
Na te moni i inu wai ai matou; ko a matou wahie he mea hoko.
5 Noi abbiam sofferta persecuzione sopra il nostro collo; Noi ci siamo affannati, e non abbiamo avuto alcun riposo.
Kei runga kei o matou kaki o matou kaiwhai: e mauiui ana matou, kahore he tanga manawa mo matou.
6 Noi abbiam porta la mano agli Egizi, [Ed] agli Assiri, per saziarci di pane.
Kua hoatu e matou te ringa ki nga Ihipiana, ki nga Ahiriana, kia makona ai matou i te taro.
7 I nostri padri hanno peccato, e non sono [più]; Noi abbiam portate le loro iniquità.
I hara o matou matua, a kua kore; a kua whakawaha e matou o ratou he.
8 De' servi ci hanno signoreggiati; Non [vi è stato] alcuno che [ci] abbia riscossi di man loro.
Ko nga pononga o matou rangatira: kahore he kaiwhakaora mo matou i o ratou ringa.
9 Noi abbiamo addotta la nostra vittuaglia A rischio della nostra vita, per la spada del deserto.
E tata mate matou ka whiwhi ai i te taro, i te hoari hoki o te koraha.
10 La nostra pelle è divenuta bruna come un forno, Per l'arsure della fame.
Mangu ana o matou kiri ano he oumu, i te wera ngau kino o te hemokai.
11 Le donne sono state sforzate in Sion, E le vergini nelle città di Giuda.
Taea ana e ratou nga wahine o Hiona, nga wahine i nga pa o Hura.
12 I principi sono stati impiccati per man di coloro; Non si è avuta riverenza alle facce de' vecchi.
Ko nga rangatira, taronatia ake e to ratou ringa; kihai nga kanohi o nga kaumatua i whakahonoretia.
13 I giovani hanno portata la macinatura, E i fanciulli son caduti per le legne.
Ko nga taitama kei te waha i te huri, hinga ana nga tamariki i te pikaunga wahie.
14 I vecchi hanno abbandonato le porte, E i giovani i loro suoni.
Ko nga kaumatua i nga kuwaha kua kore, me te waiata hoki a nga taitama.
15 La gioia del nostro cuore è cessata, I nostri balli sono stati cangiati in duolo.
Kua mutu te koa o o matou ngakau, kua puta ke ta matou kanikani hei uhunga.
16 La corona del nostro capo è caduta; Guai ora a noi! perciocchè abbiam peccato.
Kua taka te karauna o to matou mahunga; aue, te mate mo matou! kua hara hoki matou.
17 Per questo il cuor nostro è languido; Per queste cose gli occhi nostri sono scurati.
Na reira whakaruhi noa iho o matou ngakau; na enei mea pouriuri ana o matou kanohi.
18 Egli è perchè il monte di Sion è deserto, [Sì che] le volpi vi passeggiano.
Na te maunga hoki o Hiona kua ururuatia nei, e haereerea nei e nga pokiha.
19 Tu, Signore, dimori in eterno; Il tuo trono [è stabile] per ogni età.
Pumau tonu koe, ake ake, e Ihowa; ko tou torona kei tera whakatupuranga, kei tera whakatupuranga.
20 Perchè ci dimenticheresti in perpetuo? [Perchè] ci abbandoneresti per lungo tempo?
He aha koe i wareware tonu ai ki a matou? he aha koe i whakarere ai i a matou, a roa noa iho nga ra?
21 O Signore, convertici a te, e noi sarem convertiti: Rinnova i nostri giorni, come [erano] anticamente.
Whakatahuritia atu matou ki a koe, e Ihowa, a ka tahuri matou: whakahoutia o matou ra, kia rite ki o mua.
22 Perciocchè, ci hai tu del tutto riprovati? Sei tu adirato contro a noi fino all'estremo?
Otiia kua tino whakakahore rawa koe ki a matou, e tino nui ana tou riri ki a matou.

< Lamentazioni 5 >