< Lamentazioni 3 >

1 IO [son] l'uomo che ha veduta afflizione, Per la verga dell'indegnazion del Signore.
Ko ahau te tangata kua kite i te pouri, he mea na te rakau o tona riri.
2 Egli mi ha condotto, e fatto camminar nelle tenebre, E non nella luce.
I arahina e ia, i meinga kia haere i te pouri, kahore i te marama.
3 Certo, egli mi ritorna addosso, E rivolge la sua mano [contro a me] tuttodì.
He pono kua tahuri mai ia ki ahau, kua anga mai tona ringa ki ahau, a pau noa te ra.
4 Egli ha fatta invecchiar la mia carne, e la mia pelle; Egli mi ha fiaccate le ossa.
Kua meinga nei e ia oku kikokiko me toku kiri kia rite ki o te koroheke, mangungu kau i a ia oku wheua.
5 Egli ha fatti degli edificii contro a me, E [mi] ha intorniato di tosco e di affanno.
Kua hanga e ia he patu moku; karapotia ana ahau ki te wai kawa, ki te raruraru.
6 Egli mi ha fatto dimorare in luoghi tenebrosi, A guisa di quelli che son morti già da lungo tempo.
Kua meinga ahau e ia kia noho ki nga wahi pouri, kia pera me te hunga kua mate noa ake.
7 Egli mi ha assiepato d'ogn'intorno, sì che non posso uscire; Egli ha aggravati i miei ceppi.
Kua oti ahau te taiepa mai e ia, te puta atu ahau; kua meinga e ia toku mekameka kia taimaha.
8 Eziandio quando grido e sclamo, Egli chiude il passo alla mia orazione,
Ae ra, i ahau e karanga ana, e hamama ana kia awhinatia, ka araia mai e ia taku inoi.
9 Egli ha chiuse le mie vie di pietre conce a scarpello, Ha rinvolti i miei sentieri.
Kua oti ano oku ara te taiepa mai e ia ki te kohatu tarai, whakakopikopikoa ake e ia oku ara.
10 Egli mi [è stato] un orso all'agguato, Un leone ne' [suoi] nascondimenti.
Ko tona rite ki ahau kei te pea e whanga ana, kei te raiona i nga wahi ngaro.
11 Egli ha traviate le mie vie, Mi ha tagliato a pezzi, mi ha renduto desolato.
Whakangaua ketia ana e ia oku ara, haehaea putia iho ahau; meinga ana ahau e ia kia noho kau noa iho.
12 Egli ha teso l'arco suo, E mi ha posto come un bersaglio incontro alle saette.
Kua whakapikoa e ia tana kopere, a whakaturia ake ahau e ia hei koperenga pere.
13 Egli mi ha fitti nelle reni Gli strali del suo turcasso.
Kua meinga e ia nga pere o tana papa pere kia ngoto ki oku whatumanawa.
14 Io sono in derisione a tutti i popoli, [E son] la lor canzone tuttodì.
Kua waiho ahau hei katanga ma toku iwi katoa; hei waiata ma ratou a pau noa te ra.
15 Egli mi ha saziato di amaritudini, Mi ha inebbriato di assenzio.
Kua whakakiia ahau e ia ki nga mea kawa, whakainumia rawatia ana ahau e ia ki te taru kawa.
16 Egli mi ha stritolati i denti con della ghiaia, Mi ha voltolato nella cenere.
Kua whatiwhatiia ano hoki e ia oku niho ki te kirikiri, hipokina ana ahau e ia ki te pungarehu.
17 E tu hai allontanata l'anima mia dalla pace, Ed io ho dimenticato il bene.
Kua nekehia atu e koe toku wairua kei tata ki te rangimarie; i wareware ahau ki te pai.
18 E ho detto: Il Signore ha fatta perire la mia forza, E la mia speranza.
Ki tonu ake ahau, kua pirau toku kaha, kahore he tumanakohanga maku ki a Ihowa.
19 Ricordati della mia afflizione, E del mio esilio; del tosco e dell'assenzio.
Mahara ki toku ngakau mamae, ki toku pouri, ki te taru kawa, ki te wai kawa.
20 L'anima mia se [ne] ricorda del continuo, E se [ne] abbatte in me.
Maharahara tonu toku wairua ki a ratou, piko tonu iho i roto i ahau.
21 Questo mi torna alla mente, Perciò spererò [ancora].
E whakahokia ake ana tenei e ahau ki toku ngakau, koia i tumanako ai ahau.
22 Se non siamo stati del tutto consumati, [È per] le benignità del Signore; Perciocchè le sue misericordi non son venute meno;
He mahi tohu na Ihowa te poto ai tatou, he kore no ana mahi aroha e mutu.
23 Si rinnovano ogni mattina; La tua lealtà [è] grande.
E hou tonu ana ratou i tenei ata, i tenei ata; he nui tou pono.
24 Il Signore [è] la mia parte, ha detto l'anima mia; Perciò spererò in lui.
Ko Ihowa te wahi moku, e ai ta toku wairua; no reira ka tumanako ahau ki a ia.
25 Il Signore [è] buono a quelli che l'aspettano, All'anima [che] lo ricerca.
He pai a Ihowa ki te hunga e tumanako ana ki a ia, ki te wairua e rapu ana i a ia.
26 Buona cosa [è] di aspettare in silenzio La salute del Signore.
He pai ano kia tumanako te tangata, kia tatari marie hoki ki ta Ihowa whakaora.
27 Buona cosa [è] all'uomo di portare il giogo Nella sua giovanezza.
He pai ano mo te tangata kia amohia e ia te ioka i tona tamarikitanga.
28 Sieda egli pur solitario, ed in silenzio, Se Dio gliel'ha imposto!
Me noho ia, tona kotahi, me whakarongo puku hoki, no te mea nana i uta ki a ia.
29 Metta pur la sua bocca nella polvere! Forse, ci sarà ancora speranza;
Me tuku e ia tona mangai ki te puehu; mehemea pea tera he tumanakohanga.
30 Porga pur la guancia a chi lo percuote; Si sazî pur di vituperio!
Me hoatu e ia tona paparinga ki te tangata e papaki ana i a ia: kia ki tonu ia i te tawai.
31 Poichè il Signore non rigetta in perpetuo;
E kore hoki e mau tonu ta Ihowa panga:
32 Anzi, se affligge, ha altresì compassione, Secondo la moltitudine delle sue benignità.
Ahakoa whakapouri ia, ka aroha ano ia, ka rite ki te nui o tana mahi tohu.
33 Perciocchè s'egli affligge, E addolora i figliuoli degli uomini, Non lo fa volentieri.
Kahore hoki ona ngakau whiu, whakapouri ranei, i nga tama a te tangata.
34 Mentre altri trita sotto i suoi piedi Tutti i prigioni della terra;
Ko te kuru i nga herehere katoa o te whenua ki raro i ona waewae;
35 Mentre altri pervertisce la ragion dell'uomo, Nel cospetto dell'Altissimo;
Ko te whakapeau ke i te tika o te tangata ina whakawakia i te aroaro o te Runga Rawa;
36 Mentre altri fa torto all'uomo nella sua lite; Il Signore nol vede egli?
Ko te whakariro ke i ta te tangata ina totohe, e kore tena e whakapaingia e te Ariki.
37 Chi [è] colui che abbia detta [qualche cosa], e quella sia avvenuta, Che il Signore non l'abbia comandata?
Ko wai tenei hei ki mai, a ka oti, i te mea kihai i whakahaua e te Ariki?
38 Non procedono i mali ed i beni Dalla bocca dell'Altissimo?
He teka ianei e puta mai ana te kino me te pai i roto i te mangai o te Runga Rawa?
39 Perchè si rammarica l'uomo vivente? [Perchè si rammarica] l'uomo della pena del suo peccato?
He aha te tangata ora i amuamu ai, te tangata ina whiua mo ona hara?
40 Esaminiamo le nostre vie, E ricerchiamo[le] e convertiamoci al Signore.
E rapu tatou, e kimi i o tatou ara, a ka tahuri ano ki a Ihowa.
41 Alziamo i nostri cuori, e le palme delle mani, A Dio ne' cieli, [dicendo: ]
Kia ara atu o tatou ngakau me o tatou ringa ki te Atua i te rangi.
42 Noi abbiam misfatto, e siamo stati ribelli; [E] tu non hai perdonato.
I he matou, i whakakeke; kihai ano koe i muru i to matou he.
43 Tu [ci] hai coperti d'ira, e ci hai perseguitati; Tu hai ucciso [e] non hai risparmiato.
Kua hipokina nei e koe ki te riri, tukinotia ana matou e koe: tukitukia ana e koe, kihai ano i tohungia e koe.
44 Tu hai distesa una nuvola intorno a te, Acciocchè l'orazione non passasse.
Hipokina ana e koe he kapua ki a koe, kei puta atu ta matou inoi.
45 Tu ci hai fatti essere spazzature, Ed abbominio, per mezzo i popoli.
Kua meinga matou e koe hei paru tahinga, hei mea akiri i waenga i nga iwi.
46 Tutti i nostri nemici hanno aperta la bocca contro a noi.
Kua hamama mai nga mangai o o matou hoariri katoa ki a matou.
47 Noi siamo incorsi in ispavento, ed in fossa; In desolazione, ed in fiaccamento.
Ko te wehi, ko te rua, kua tae mai kei a matou, te whakamoti me te wawahi.
48 L'occhio mio cola in rivi d'acque, Per lo fiaccamento della figliuola del mio popolo.
Kei te tarere nei nga awa wai i toku kanohi, mo te wawahanga o te tamahine a toku iwi.
49 L'occhio mio stilla, senza posa, E non ha alcuna requie;
Maturuturu ana te wai i toku kanohi, kahore hoki e mutu, te ai he pariratanga,
50 Finchè il Signore non riguarda, E non vede dal cielo.
Kia titiro mai ra ano a Ihowa, kia kite mai ra ano ia i runga i te rangi.
51 L'occhio mio affanna l'anima mia, Per tutte le figliuole della mia città.
E meatia iho ana toku ngakau e toku kanohi, mo nga tamahine katoa o toku pa.
52 Quelli che senza cagione, mi son nemici, Mi han cacciato del continuo, come un uccelletto;
Kua whaia kinotia ahau ano he manu e ratou, e te hunga e hoariri ana ki ahau, kahore he take.
53 Hanno troncata la vita mia, e [l'hanno messa] nella fossa; Ed hanno gettate delle pietre sopra me.
Ngaro iho i a ratou toku ara i roto i te poka, kua maka e ratou he kohatu ki runga ki ahau.
54 Le acque mi hanno inondato fin sopra il capo; Io ho detto: Io son riciso.
I rere nga wai i runga i toku mahunga: i mea ahau, kua motuhia ketia ahau.
55 Io ho invocato il tuo Nome, o Signore, Dalla fossa de' luoghi bassissimi.
I karanga ahau ki tou ingoa, e Ihowa, i roto i te poka i raro rawa.
56 Tu hai udita la mia voce; Non nascondere il tuo orecchio al mio sospiro, ed al mio grido.
I rongo koe ki toku reo; kaua e huna tou taringa ki te tanga o toku manawa, ki taku karanga.
57 Tu ti sei accostato al giorno che io ti ho invocato; Tu hai detto: Non temere.
I whakatata mai koe i te ra i karanga ai ahau ki a koe; i ki mai koe, Kaua e wehi.
58 O Signore, tu hai dibattute le querele dell'anima mia; Tu hai riscossa la vita mia.
Kua tohea e koe, e te Ariki, nga tohe a toku wairua; kua hokona e koe toku ora.
59 O Signore, tu vedi il torto che mi è fatto; Giudica la mia causa.
Kua kite koe, e Ihowa, i te he i mahia ki ahau: mau e whakarite taku whakawa.
60 Tu vedi tutte le lor vendette, Tutti i lor pensieri contro a me.
Kua kite koe i to ratou mauahara katoa, i o ratou whakaaro katoa moku.
61 Tu odi, Signore, i loro obbrobri, Tutte le lor macchinazioni contro a me;
Kua rongo koe ki ta ratou tawai, e Ihowa, ki o ratou whakaaro katoa moku;
62 Le parole di quelli che mi si levano incontro, Ed i ragionamenti che tengono contro a me tuttodì.
Ki nga ngutu o te hunga i whakatika mai ki ahau, ki ta ratou tikanga moku, a pau noa te ra.
63 Riguarda, quando si seggono, e quando si levano; Io [sono] la lor canzone.
Tirohia mai to ratou nohoanga iho, to ratou whakatikanga ake; ko ahau te waiatatia nei e ratou.
64 O Signore, rendi loro la retribuzione, Secondo le opere delle lor mani.
Hoatu he utu ki a ratou, e Ihowa, kia rite ki te mahi a o ratou ringa.
65 Da' loro ingombramento di cuore, La tua maledizione.
Hoatu ki a ratou he ngakau pakeke, tau kanga ki a ratou.
66 Perseguili in ira, E disperdili di sotto al cielo del Signore.
Whaia ratou i runga i te riri, whakangaromia atu ratou i raro i nga rangi o Ihowa.

< Lamentazioni 3 >