< Atti 16 >

1 Or egli giunse in Derba, ed in Listra; ed ecco, quivi era un certo discepolo, [chiamato] per nome Timoteo, figliuol d'una donna Giudea fedele, ma di padre Greco;
Doðe pak u Dervu i u Listru, i gle, ondje bješe neki uèenik, po imenu Timotije, sin neke žene Jevrejke koja vjerovaše, a oca Grka;
2 del quale i fratelli, ch' [erano] in Listra, ed in Iconio, rendevan [buona] testimonianza.
Za njega dobro svjedoèahu braæa koja bijahu u Listri i u Ikoniji.
3 Costui volle Paolo che andasse seco; e presolo, lo circoncise, per cagion de' Giudei ch' erano in quei luoghi; perciocchè tutti sapevano che il padre d'esso era Greco.
Ovoga namisli Pavle da uzme sa sobom; i uze ga, i obreza Jevreja radi koji bijahu u onijem mjestima: jer svi znadijahu oca njegova da bješe Grk.
4 E passando essi per le città, ordinavano loro d'osservar gli statuti determinati dagli apostoli, e dagli anziani, ch' [erano] in Gerusalemme.
I kad prolažahu po gradovima, predavaše im da drže uredbe koje urediše apostoli i starješine u Jerusalimu.
5 Le chiese adunque erano confermate nella fede, e di giorno in giorno crescevano in numero.
A crkve se utvrðivahu u vjeri, i svaki dan bivaše ih više.
6 Poi, avendo traversata la Frigia, e il paese della Galazia, essendo divietati dallo Spirito Santo d'annunziar la parola in Asia,
A kad proðoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh sveti govoriti rijeè u Aziji.
7 vennero in Misia, e tentavano d'andare in Bitinia; ma lo Spirito di Gesù nol permise loro.
A kad doðoše u Misiju šæadijahu da idu u Vitiniju, i Duh ne dade.
8 E passata la Misia, discesero in Troas.
A kad proðoše Misiju, siðoše u Troadu.
9 ED una visione apparve di notte a Paolo. Un uomo Macedone [gli] si presentò, pregandolo, e dicendo: Passa in Macedonia, e soccorrici.
I Pavlu se javi utvara noæu: bješe jedan èovjek iz Maæedonije, i stajaše moleæi ga i govoreæi: doði u Maæedoniju i pomozi nam.
10 E quando egli ebbe veduta quella visione, presto noi procacciammo di passare in Macedonia, tenendo per certo che il Signore ci avea chiamati là, per evangelizzare a que' [popoli].
A kad vidje utvaru, odmah gledasmo da iziðemo u Maæedoniju, doznavši da nas Gospod pozva da im propovijedamo jevanðelje.
11 E perciò, partendo di Troas, arrivammo per diritto corso in Samotracia, e il giorno seguente a Napoli;
A kad se odvezosmo iz Troade, doðosmo u Samotrak, i sjutradan u Neapolj,
12 e di là a Filippi, ch'è la prima città di quella parte di Macedonia, [ed è] colonia; e dimorammo in quella città alquanti giorni.
A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maæedonije, naselje Rimsko; i u onom gradu ostasmo nekoliko dana.
13 E nel giorno del sabato andammo fuor della città, presso del fiume, dove era il luogo ordinario [dell]'orazione; e postici a sedere, parlavamo alle donne ch'erano [quivi] raunate.
A u dan subotni iziðosmo iz grada k vodi gdje bješe bogomolja; i sjedavši govorismo k ženama koje se bijahu sabrale.
14 Ed una certa donna, [chiamata] per nome Lidia, mercatante di porpora, della città di Tiatiri, la qual serviva a Dio, stava ad ascoltare. E il Signore aperse il suo cuore, per attendere alle cose dette da Paolo.
I jedna bogobojazna žena, po imenu Lidija, iz grada Tijatirskoga, koja prodavaše skerlet, slušaše: i Gospod otvori srce njezino da pazi na rijeèi Pavlove.
15 E, dopo che fu battezzata ella e la sua famiglia, [ci] pregò dicendo: Se voi mi avete giudicata esser fedele al Signore, entrate in casa mia, e dimorate[vi]. E ci fece forza.
A kad se krsti ona i kuæa njezina, moljaše nas govoreæi: ako mislite da ja vjerujem Gospoda, uðite u moju kuæu i živite. I natjera nas.
16 Or avvenne, come noi andavamo all'orazione, che noi incontrammo una fanticella, che avea uno spirito di Pitone, la quale con indovinare facea gran profitto a' suoi padroni.
A dogodi se kad iðasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogaðaèki i vraèajuæi donošaše veliki dobitak svojijem gospodarima.
17 Costei, messasi a seguitar Paolo e noi, gridava, dicendo: Questi uomini son servitori dell'Iddio altissimo, e vi annunziano la via della salute.
Ova poðe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreæi: ovi su ljudi sluge Boga najvišega, koji javljaju nama put spasenija.
18 E fece questo per molti giorni; ma, essendo[ne] Paolo annoiato, si rivoltò, e disse allo spirito: Io ti comando, nel nome di Gesù Cristo, che tu esca fuor di lei. Ed egli uscì in quello stante.
I ovako èinjaše mnogo dana. A kad se Pavlu dosadi, okrenu se i reèe duhu: zapovijedam ti imenom Isusa Hrista, iziði iz nje. I iziðe u taj èas.
19 Or i padroni d'essa, veggendo che la speranza del lor guadagno era svanita, presero Paolo, e Sila, e li trassero alla corte a' rettori.
A kad vidješe njezini gospodari da iziðe nad njihova dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na pazar ka knezovima.
20 E presentatili a' pretori, dissero: Questi uomini turbano la nostra città; perciocchè son Giudei;
I dovedavši ih k vojvodama, rekoše: ovi su ljudi Jevreji, i mute po našemu gradu,
21 ed annunziano dei riti, i quali non è lecito a noi, che siam Romani, di ricevere, nè di osservare.
I propovijedaju obièaje kojijeh nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani.
22 La moltitudine ancora si levò tutta insieme contro a loro; e i pretori, stracciate loro le vesti, comandarono che fosser frustati.
I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju.
23 E dopo aver loro data una gran battitura, [li] misero in prigione, comandando al carceriere di guardarli sicuramente.
I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamnièaru da ih dobro èuva.
24 Il quale, ricevuto un tal comandamento, li mise nella prigione più addentro, e serrò loro i piedi ne' ceppi.
Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade.
25 Or in su la mezzanotte, Paolo e Sila, facendo orazione, cantavono inni a Dio; e i prigioni li udivano.
A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu.
26 E di subito si fece un gran tremoto, talchè i fondamenti della prigione furono scrollati; e in quello stante tutte le porte si apersero, e i legami di tutti si sciolsero.
A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi.
27 E il carceriere, destatosi, e vedute le porte della prigione aperte, trasse fuori la spada, ed era per uccidersi, pensando che i prigioni se ne fosser fuggiti.
A kad se probudi tamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka, izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæi da su pobjegli sužnji.
28 Ma Paolo gridò ad alta voce, dicendo: Non farti male alcuno; perciocchè noi siam tutti qui.
A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje.
29 Ed egli, chiesto un lume, saltò dentro; e tutto tremante, si gettò a' piedi di Paolo e di Sila.
A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili;
30 E menatili fuori, disse: Signori, che mi conviene egli fare per esser salvato?
I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem?
31 Ed essi dissero: Credi nel Signor Gesù Cristo, e sarai salvato tu, e la casa tua.
A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašæeš se ti i sav dom tvoj.
32 Ed essi annunziarono la parola del Signore a lui, ed a tutti coloro ch'erano in casa sua.
I kazaše mu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu.
33 Ed egli, presili in quell'istessa ora della notte, lavò [loro] le piaghe. Poi in quell'istante fu battezzato egli, e tutti i suoi.
I uze ih u onaj sahat noæi i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah.
34 Poi, menatili in casa sua, mise loro la tavola; e giubilava d'avere, con tutta la sua casa, creduto a Dio.
I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga.
35 Ora, come fu giorno, i pretori mandarono i sergenti a dire [al carceriere: ] Lascia andar quegli uomini.
A kad bi dan, poslaše vojvode pandure govoreæi: pustite ova dva èovjeka.
36 E il carceriere rapportò a Paolo queste parole, [dicendo: ] I pretori hanno mandato a dire che siate liberati; ora dunque uscite, e andatevene in pace.
A tamnièar kaza rijeèi ove Pavlu: poslaše vojvode da se pustite; sad dakle iziðite i idite s mirom.
37 Ma Paolo disse loro: Dopo averci pubblicamente battuti, senza essere stati condannati in giudicio, [noi] che siam Romani, ci hanno messi in prigione; ed ora celatamente ci mandano fuori! [La cosa] non [andrà così]; anzi, vengano eglino stessi, e ci menino fuori.
A Pavle reèe njima: izbivši nas pred narodom bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoæe tajno da nas puste? Nije tako, nego sami neka doðu i izvedu nas.
38 E i sergenti rapportarono queste parole a' pretori; ed essi temettero, avendo inteso ch'erano Romani.
A panduri kazaše vojvodama ove rijeèi; i uplašiše se kad èuše da su Rimljani;
39 E vennero, e li pregarono [di perdonar loro]; e menati[li] fuori, [li] richiesero d'uscir della città.
I došavši umoliše ih, i izvedoše moleæi da iziðu iz grada.
40 Ed essi, usciti di prigione, entrarono in casa di Lidia; e, veduti i fratelli, li consolarono, e [poi] si dipartirono.
A kad iziðoše iz tamnice, doðoše k Lidiji, i vidjevši braæu utješiše ih, i otidoše.

< Atti 16 >