< Luca 19 >

1 Entrato in Gerico, attraversava la città.
Pea naʻe fononga atu [ʻa Sisu ]ʻi Seliko, ʻo ʻalu ai.
2 Ed ecco un uomo di nome Zaccheo, capo dei pubblicani e ricco,
Pea vakai, ko e tangata ko Sakiasi hono hingoa, ko e matāpule ia ʻi he kau tānaki tukuhau, pea naʻe koloaʻia ia.
3 cercava di vedere quale fosse Gesù, ma non gli riusciva a causa della folla, poiché era piccolo di statura.
Naʻe holi ia ke mamata pe ko e tangata ʻoku fēfē ʻa Sisu; ka naʻe ʻikai mafai ia koeʻuhi ko e kakai, he ko e pukupuku ia.
4 Allora corse avanti e, per poterlo vedere, salì su un sicomoro, poiché doveva passare di là.
Pea naʻe lele muʻomuʻa ia, ʻo kaka ʻi he ʻakau ko e sukamino, ke mamata kiate ia: koeʻuhi ʻe ʻalu ange ai ia.
5 Quando giunse sul luogo, Gesù alzò lo sguardo e gli disse: «Zaccheo, scendi subito, perché oggi devo fermarmi a casa tua».
Pea kuo hoko ʻa Sisu ki he potu, naʻa ne sio hake, ʻo mamata kiate ia, pea ne pehē ki ai, “Sakiasi, ʻalu hifo ke vave, he te u nofo ʻi ho fale ʻi he ʻaho ni.”
6 In fretta scese e lo accolse pieno di gioia.
Pea fakavave ia, ʻo ʻalu hifo, ʻo ne tali ia ʻi he fiefia.
7 Vedendo ciò, tutti mormoravano: «E' andato ad alloggiare da un peccatore!».
Pea kuo nau mamata ki ai, pea nau lāunga kotoa pē, ʻo pehē, “Kuo ʻalu ia ke nofo mo e tangata angahala.”
8 Ma Zaccheo, alzatosi, disse al Signore: «Ecco, Signore, io do la metà dei miei beni ai poveri; e se ho frodato qualcuno, restituisco quattro volte tanto».
Pea tuʻu hake ʻa Sakiasi, ʻo ne pehē ki he “ʻEiki; ʻEiki, vakai, ʻoku ou foaki hono vaeua ʻo ʻeku koloa ki he masiva; pea kapau ne u maʻu ha meʻa ʻi he lohiakiʻi ha taha, ʻoku ou totongi ʻo liunga fā[kiate ia.]”
9 Gesù gli rispose: «Oggi la salvezza è entrata in questa casa, perché anch'egli è figlio di Abramo;
Pea pehē ʻe Sisu kiate ia, “Kuo hoko ʻi he ʻaho ni ʻae fakamoʻui ki he fale ni, koeʻuhi ko e foha foki ia ʻo ʻEpalahame.
10 il Figlio dell'uomo infatti è venuto a cercare e a salvare ciò che era perduto».
He kuo haʻu ʻae Foha ʻoe tangata ke kumi mo fakamoʻui ʻaia kuo mole.”
11 Mentre essi stavano ad ascoltare queste cose, Gesù disse ancora una parabola perché era vicino a Gerusalemme ed essi credevano che il regno di Dio dovesse manifestarsi da un momento all'altro.
Pea ʻi heʻenau fanongo ki he ngaahi meʻa ni, naʻa ne toe lea ʻaki ʻe ia ʻae fakatātā, koeʻuhi kuo ofi ia ki Selūsalema, pea [ko e meʻa ]ʻi heʻenau mahalo ʻe hoko leva ʻae puleʻanga, ʻoe ʻOtua.
12 Disse dunque: «Un uomo di nobile stirpe partì per un paese lontano per ricevere un titolo regale e poi ritornare.
Ko ia ne ne pehē ai, “Naʻe ʻalu ʻae ʻeiki ʻe tokotaha ki he fonua mamaʻo, ke maʻu moʻona ʻae puleʻanga, pea toki liliu mai.
13 Chiamati dieci servi, consegnò loro dieci mine, dicendo: Impiegatele fino al mio ritorno.
Pea ne ui ʻae toko hongofulu ʻo ʻene kau tamaioʻeiki, ʻo ne tuku kiate kinautolu ʻae mina ʻe hongofulu, mo ne pehē kiate kinautolu, ‘Ngāueʻaki eni kaeʻoua ke u haʻu.’
14 Ma i suoi cittadini lo odiavano e gli mandarono dietro un'ambasceria a dire: Non vogliamo che costui venga a regnare su di noi.
Ka naʻe fehiʻa ʻa hono kakai kiate ia, ʻonau kouna ʻae talafekau ke ʻalu, mo pehē, ‘ʻE ʻikai te mau maʻu ʻae tangata ni ke puleʻi ʻakimautolu.’
15 Quando fu di ritorno, dopo aver ottenuto il titolo di re, fece chiamare i servi ai quali aveva consegnato il denaro, per vedere quanto ciascuno avesse guadagnato.
“Pea pehē, ʻi heʻene liu mai, kuo ne maʻu ʻae puleʻanga, pea toki fekau ʻe ia ke ui mai ʻae kau tamaioʻeiki ko ia, ʻaia naʻa ne tuku ki ai ʻae paʻanga, koeʻuhi ke ne ʻilo pe ko e hā kuo maʻu ʻe he tangata taki taha ʻi heʻene fakatau.
16 Si presentò il primo e disse: Signore, la tua mina ha fruttato altre dieci mine.
Pea haʻu ʻae ʻuluaki, ʻo ne pehē, ‘ʻEiki, kuo maʻu ʻaki ʻa hoʻo mina ʻae mina ʻe hongofulu.’
17 Gli disse: Bene, bravo servitore; poiché ti sei mostrato fedele nel poco, ricevi il potere sopra dieci città.
Pea ne pehē kiate ia, ‘Mālō, ko e tamaioʻeiki lelei koe;’ ko e meʻa ʻi hoʻo angatonu ʻi he meʻa siʻi, maʻu ʻe koe ʻae pule ki he kolo ʻe hongofulu.
18 Poi si presentò il secondo e disse: La tua mina, signore, ha fruttato altre cinque mine.
Pea haʻu hono toko ua, ʻo ne pehē, ‘ʻEiki, kuo maʻu ʻaki ʻa hoʻo mina ʻae mina ʻe nima’
19 Anche a questo disse: Anche tu sarai a capo di cinque città.
Pea naʻe pehē foki kiate ia, ‘Ke ke puleʻi foki ʻae kolo ʻe nima.’
20 Venne poi anche l'altro e disse: Signore, ecco la tua mina, che ho tenuta riposta in un fazzoletto;
Pea haʻu ʻae tokotaha, ʻo ne pehē, ‘ʻEiki, vakai, ko hoʻo mina, ʻaia kuo u tauhi, ʻo kofuʻaki ia ʻae holoholo.
21 avevo paura di te che sei un uomo severo e prendi quello che non hai messo in deposito, mieti quello che non hai seminato.
He naʻaku manavahē kiate koe, koeʻuhi ko e tangata faingataʻa koe: ʻoku ke toʻo hake ʻaia naʻe ʻikai te ke tuku hifo, mo tuʻusi ʻaia naʻe ʻikai te ke tūtuuʻi.’
22 Gli rispose: Dalle tue stesse parole ti giudico, servo malvagio! Sapevi che sono un uomo severo, che prendo quello che non ho messo in deposito e mieto quello che non ho seminato:
Pea pehē ʻe ia kiate ia, ‘Mei ho ngutu ʻoʻou te u fakamaau koe, ʻae tamaioʻeiki angakovi. Naʻa ke ʻilo ko e tangata faingataʻa au, ʻoku ou toʻo hake ʻaia naʻe ʻikai te u tuku hifo, mo tuʻusi ʻaia naʻe ʻikai te u tūtuuʻi:
23 perché allora non hai consegnato il mio denaro a una banca? Al mio ritorno l'avrei riscosso con gli interessi.
Ko e hā ia naʻe ʻikai ai te ke tuku ʻeku paʻanga ki he tukuʻanga koloa, koeʻuhi ʻi heʻeku haʻu te u maʻu ia mo hono tupu?’
24 Disse poi ai presenti: Toglietegli la mina e datela a colui che ne ha dieci
Pea ne pehē kiate kinautolu naʻe tutuʻu ʻi ai, ‘Toʻo ʻiate ia ʻae mina, ʻo atu kiate ia ʻoku hongofulu ʻene mina.’
25 Gli risposero: Signore, ha gia dieci mine!
(Pea nau pehē kiate ia, ‘ʻEiki, ʻoku hongofulu ʻene mina.’)
26 Vi dico: A chiunque ha sarà dato; ma a chi non ha sarà tolto anche quello che ha.
He ʻoku ou pehē kiate kimoutolu, ‘Ko ia fulipē ʻoku ne maʻu, ʻe foaki kiate ia; pea ko ia ʻoku ʻikai te ne maʻu, ʻe toʻo meiate ia ʻaia ʻoku ne maʻu.
27 E quei miei nemici che non volevano che diventassi loro re, conduceteli qui e uccideteli davanti a me».
Ka ko kinautolu ni ko hoku ngaahi fili, naʻe ʻikai te nau lelei ke u puleʻi ʻakinautolu, ʻomi ki heni, pea tāmateʻi ʻi hoku ʻao.’”
28 Dette queste cose, Gesù proseguì avanti agli altri salendo verso Gerusalemme.
Pea kuo hili ʻene lea pehē, pea muʻomuʻa ia, ʻo fononga atu ki Selūsalema.
29 Quando fu vicino a Bètfage e a Betània, presso il monte detto degli Ulivi, inviò due discepoli dicendo:
Pea pehē, ʻi heʻene haʻu ʻo ofi ki Petefesi mo Pētani, ki he moʻunga ʻoku ui ko ʻOlive, ne ne fekau ʻene ongo ākonga ʻe toko ua.
30 «Andate nel villaggio di fronte; entrando, troverete un puledro legato, sul quale nessuno è mai salito; scioglietelo e portatelo qui.
‌ʻO pehē, “Mo ō ki he potu kakai ʻoku hangatonu mai; pea ʻi hoʻomo hū ki ai te mo ʻilo ʻae ʻuhikiʻi ʻasi kuo noʻotaki, ʻoku teʻeki heka ai ha tangata: vete ia, ʻo taki mai.”
31 E se qualcuno vi chiederà: Perché lo sciogliete?, direte così: Il Signore ne ha bisogno».
Pea kapau ʻe ʻeke ʻe ha taha kiate kimoua, ‘Ko e hā ʻoku mo vete ai ia?’ Te mo pehē kiate [ia], ‘Koeʻuhi ʻoku ʻaonga ia ki he ʻEiki.’”
32 Gli inviati andarono e trovarono tutto come aveva detto.
Pea naʻa na ō ʻakinaua naʻe fekau, ʻo na ʻilo ʻo hangē ko ia ne ne fakahā kiate kinaua.
33 Mentre scioglievano il puledro, i proprietari dissero loro: «Perché sciogliete il puledro?».
Pea ʻi heʻena vete ʻae ʻuhikiʻi ʻasi, naʻe pehē ʻekinautolu ʻoku ʻanautolu ia kiate kinaua, “Ko e hā ʻoku mo vete ai ʻae ʻuhikiʻi ʻasi?”
34 Essi risposero: «Il Signore ne ha bisogno».
Pea na pehē, “ʻOku ʻaonga ia ki he ʻEiki.”
35 Lo condussero allora da Gesù; e gettati i loro mantelli sul puledro, vi fecero salire Gesù.
Pea naʻa na taki ia kia Sisu: pea na ʻai hona kofu ki he ʻuhikiʻi ʻasi, ʻo na fakaheka ki ai ʻa Sisu.
36 Via via che egli avanzava, stendevano i loro mantelli sulla strada.
Pea ʻi heʻenau ō, naʻa nau folahi honau ngaahi kofu ʻi he hala.
37 Era ormai vicino alla discesa del monte degli Ulivi, quando tutta la folla dei discepoli, esultando, cominciò a lodare Dio a gran voce, per tutti i prodigi che avevano veduto, dicendo:
Pea kuo haʻu ia ʻo ofi, ʻi he tahifohifo ʻoe moʻunga ko ʻOlive, pea kamata fiefia mo fakamālō ʻae kau ākonga kotoa pē ki he ʻOtua ʻaki ʻae leʻo lahi, koeʻuhi ko e ngaahi ngāue lahi kotoa pē kuo nau mamata ki ai;
38 « Benedetto colui che viene, nel nome del Signore. Pace in cielo e gloria nel più alto dei cieli!».
‌ʻO pehē, “‘ʻOku monūʻia ʻae Tuʻi ʻoku hāʻele mai ʻi he huafa ʻo Sihova:’ Ke fiemālie ʻi he langi, pea fakamālō fungani lahi ʻi ʻolunga.”
39 Alcuni farisei tra la folla gli dissero: «Maestro, rimprovera i tuoi discepoli».
Pea ko e Fālesi niʻihi ʻi he kakai naʻa nau pehē kiate ia, “ʻEiki, lolomi hoʻo kau ākonga.”
40 Ma egli rispose: «Vi dico che, se questi taceranno, grideranno le pietre».
Pea lea ia, ʻo pehēange kiate kinautolu, “ʻOku ou tala atu kiate kimoutolu, Kapau ʻe fakalongo pē ʻakinautolu ni, ʻe kalanga leva ʻae ngaahi maka.”
41 Quando fu vicino, alla vista della città, pianse su di essa, dicendo:
Pea kuo haʻu ia ʻo ofi, pea vakai ia ki he kolo, pea tangi ai,
42 «Se avessi compreso anche tu, in questo giorno, la via della pace. Ma ormai è stata nascosta ai tuoi occhi.
‌ʻo pehē, “Taumaiā naʻa ke ʻilo, ʻio, ʻe koe, ʻi ho ʻaho ko eni, ʻae ngaahi meʻa ʻoku kau ki hoʻo fiemālie! Ka ko eni kuo fufū ia mei ho mata.
43 Giorni verranno per te in cui i tuoi nemici ti cingeranno di trincee, ti circonderanno e ti stringeranno da ogni parte;
Koeʻuhi ʻe hoko ʻae ngaahi ʻaho kiate koe, ʻe tanu puke ai ʻa ho ngaahi fili, ʻo takatakai koe, mo kāpui koe, pea tāpuni ko e mei he potu kotoa pē.
44 abbatteranno te e i tuoi figli dentro di te e non lasceranno in te pietra su pietra, perché non hai riconosciuto il tempo in cui sei stata visitata».
Pea ʻe holoki hifo ko e ʻo aʻu ki he kelekele, mo hoʻo fānau ʻiate koe; pea ʻe ʻikai te nau tuku ʻiate koe ha maka [kuo fokotuʻu ]ki ha maka; koeʻuhi naʻe ʻikai te ke ʻilo ʻae kuonga ʻo ho ʻaʻahi ʻanga.”
45 Entrato poi nel tempio, cominciò a cacciare i venditori,
Pea naʻe hū ia ki he falelotu lahi, ʻo ne kamata kapusi kituʻa ʻakinautolu naʻe fefakatauʻaki ai;
46 La mia casa sarà casa di preghiera. una spelonca di ladri! ». dicendo: «Sta scritto:
‌ʻo ne pehē kiate kinautolu, “Kuo tohi, ‘Ko hoku fale ko e falelotu:’ ka kuo mou ngaohi ia ‘ko e ʻana ʻoe kau kaihaʻa.’”
47 Ogni giorno insegnava nel tempio. I sommi sacerdoti e gli scribi cercavano di farlo perire e così anche i notabili del popolo;
Pea naʻe ako ia ʻi he falelotu lahi ʻi he ʻaho kotoa pē. Ka naʻe holi ke tāmateʻi ia ʻe he kau taulaʻeiki lahi mo e kau tangata tohi mo e kau matāpule ʻoe kakai.
48 ma non sapevano come fare, perché tutto il popolo pendeva dalle sue parole.
Ka naʻe ʻikai te nau ʻilo pe ko e hā te nau fai: he kuo tokanga lahi ʻae kakai kotoa pē ke nau fanongo kiate ia.

< Luca 19 >