< Luca 14 >

1 Un sabato era entrato in casa di uno dei capi dei farisei per pranzare e la gente stava ad osservarlo.
Sabbath niah loe kalen koek Farasi im ah buhcaak hanah a caeh, nihcae mah anih kawbangmaw buhcaak, tito khet o.
2 Davanti a lui stava un idropico.
Khenah, anih hmaa ah tui mah caak ih nathaih tawn kami maeto oh.
3 Rivolgendosi ai dottori della legge e ai farisei, Gesù disse: «E' lecito o no curare di sabato?».
Jesu mah ca tarik kaminawk hoi Farasinawk khaeah, Sabbath niah ngantuisak thaih maw? tiah lokdueng o.
4 Ma essi tacquero. Egli lo prese per mano, lo guarì e lo congedò.
Nihcae mah pathim pae o ai. Anih mah, nganna kami to ngantuisak moe, a caehsak;
5 Poi disse: «Chi di voi, se un asino o un bue gli cade nel pozzo, non lo tirerà subito fuori in giorno di sabato?».
nihcae khaeah, Nangcae thung ih kami maeto mah laa hrang maw, to tih ai boeh loe maitaw tae maw Sabbath niah tangqom thungah krah nahaeloe, na la o mak ai maw? tiah a naa.
6 E non potevano rispondere nulla a queste parole.
Anih mah hae tiah dueng ih loknawk to nihcae mah pathim pae o thai ai.
7 Osservando poi come gli invitati sceglievano i primi posti, disse loro una parabola:
Anghnuthaih hmuensang kaqoi, buh pangh han kawk ih kaminawk to anih mah hnuk; to naah nihcae khaeah hae patahhaih lok hae a thuih pae.
8 «Quando sei invitato a nozze da qualcuno, non metterti al primo posto, perché non ci sia un altro invitato più ragguardevole di te
Kami maeto mah zu paluemhaih poihkung ah buhcaak han ang kawk o naah, anghnuthaih hmuensang to qoi o hmah; nangcae pong kalen kue kami buhcaak kung ah kawk o moeng nahaeloe;
9 e colui che ha invitato te e lui venga a dirti: Cedigli il posto! Allora dovrai con vergogna occupare l'ultimo posto.
imkung mah nang khaeah angzo ueloe, Nang hnuthaih ahmuen to hae kami hanah paek ah, tiah na naa tih. To naah azat hoiah ni anghnuthaih ahmuen kahnaem ah nang hnu tih.
10 Invece quando sei invitato, và a metterti all'ultimo posto, perché venendo colui che ti ha invitato ti dica: Amico, passa più avanti. Allora ne avrai onore davanti a tutti i commensali.
To pongah minawk mah buhcaak han ang kawk o naah, caeh oh loe, anghnuthaih ahmuen kahnaem koek ah anghnu oh; to naah ni buhcaak han na kawkkung to angzo ueloe, nang khaeah, Ampui anghnuthaih hmuensang ah anghnu ah, tiah na naa tih: to tiah ni buhcaak han angzo kami boih hmaa ah pakoehhaih na hnu tih.
11 Perché chiunque si esalta sarà umiliato, e chi si umilia sarà esaltato».
Mi kawbaktih doeh angmah hoi angmah amkoeh kami loe krah tathuk tih; mi tlim ah kaom kami loe pakoehhaih hnu tih, tiah a naa.
12 Disse poi a colui che l'aveva invitato: «Quando offri un pranzo o una cena, non invitare i tuoi amici, né i tuoi fratelli, né i tuoi parenti, né i ricchi vicini, perché anch'essi non ti invitino a loro volta e tu abbia il contraccambio.
Jesu mah anih buhcaak han kawk kami khaeah, duembuh maw, to tih ai boeh loe duembuh caakhaih poih maw na sak naah, nam puinawk, nam nawkamyanawk, na caanawk hoi imtaeng ih angraengnawk to kawk hmah; na kawk nahaeloe nihcae mah nang to na kawk o toeng tih, na sak ih baktih toengah na pathok o roep tih.
13 Al contrario, quando dài un banchetto, invita poveri, storpi, zoppi, ciechi;
To pongah buhcaakhaih poih na sak naah, kamtang kami, khokkhaem kami, takpum koep ai kaminawk hoi mikmaengnawk to kawk oh:
14 e sarai beato perché non hanno da ricambiarti. Riceverai infatti la tua ricompensa alla risurrezione dei giusti».
to tiah na sak o nahaeloe tahamhoihaih na hnu o tih; nihcae loe nang hanah pathok o let thai ai, toe katoeng kaminawk angthawk lethaih niah na pathok let tih, tiah a naa.
15 Uno dei commensali, avendo udito ciò, gli disse: «Beato chi mangerà il pane nel regno di Dio!».
To loknawk to angmah hoi nawnto anghnu kami maeto mah thaih naah, Anih khaeah, Sithaw ukhaih prae ah buh caa kami loe tahamhoih, tiah a naa.
16 Gesù rispose: «Un uomo diede una grande cena e fece molti inviti.
Anih mah to kami khaeah, Kami maeto loe kalen parai buhraenghaih poih to sak moe, pop parai kaminawk to kawk:
17 All'ora della cena, mandò il suo servo a dire agli invitati: Venite, è pronto.
duembuh caakhaih atue phak naah buhcaak han kawkkung mah a kawk ih kaminawk khaeah a tamna to patoeh moe, Hmuennawk boih loe sakcoek boeh, angzo oh, tiah a kawksak.
18 Ma tutti, all'unanimità, cominciarono a scusarsi. Il primo disse: Ho comprato un campo e devo andare a vederlo; ti prego, considerami giustificato.
Toe nihcae loe loihhaih loklam to pakrong o. Hmaloe koek kami mah anih khaeah, Long ahmuen to ka qanh, ka caeh moe, khet han angai vop: tahmenhaih hoiah na prawt raeh, tiah a naa.
19 Un altro disse: Ho comprato cinque paia di buoi e vado a provarli; ti prego, considerami giustificato.
Kalah maeto mah, Maitaw pangato ka qanh, ka caeh moe, tanoek han angai vop: tahmenhaih hoiah na prawt raeh, tiah a naa.
20 Un altro disse: Ho preso moglie e perciò non posso venire.
Kalah maeto mah, Kai loe zu ka lak, kang zo thai mak ai, tiah a naa.
21 Al suo ritorno il servo riferì tutto questo al padrone. Allora il padrone di casa, irritato, disse al servo: Esci subito per le piazze e per le vie della città e conduci qui poveri, storpi, ciechi e zoppi.
To tamna loe angzoh moe, to tiah kaom hmuen kawng to angmah ih angraeng khaeah thuih pae boih. To naah im tawnkung loe palungphui, a tamna khaeah, Vangpui thung ih kalen loklam hoi tamcaek loklamnawk ah karangah caeh ah loe, amtang kami, khokkhaem kami hoi mikmaengnawk to haeah na hoiah, tiah a naa.
22 Il servo disse: Signore, è stato fatto come hai ordinato, ma c'è ancora posto.
Tamna mah, Angraeng, nang thuih ih baktih toengah ka sak boeh, toe ahmuen loe kong vop, tiah a naa.
23 Il padrone allora disse al servo: Esci per le strade e lungo le siepi, spingili a entrare, perché la mia casa si riempia.
Angraeng mah a tamna khaeah, Lampui hoi takha taengah caeh ah loe, ka im ah kami koi thai hanah, nihcae to pacae nganga ah.
24 Perché vi dico: Nessuno di quegli uomini che erano stati invitati assaggerà la mia cena».
Kang thuih o, Ka kawk ih kawbaktih to kaminawk mah kai ih duembuh to pataengh o mak ai, tiah a naa.
25 Siccome molta gente andava con lui, egli si voltò e disse:
Pop parai kaminawk loe anih hoi nawnto caeh o: to naah anih mah angqoi moe, nihcae khaeah,
26 «Se uno viene a me e non odia suo padre, sua madre, la moglie, i figli, i fratelli, le sorelle e perfino la propria vita, non può essere mio discepolo.
mi kawbaktih doeh ampa, amno, a zu, a caanawk, nawkamyanawk hoi tanuhnawk, ue, a hinghaih to hnuma ai ah, kai khaeah angzo kami loe, ka hnukbang kami ah om thai mak ai.
27 Chi non porta la propria croce e non viene dietro di me, non può essere mio discepolo.
Mi kawbaktih doeh angmah ih thinglam apu ai ah, ka hnukah bang kami loe, ka hnukbang kami ah om thai mak ai.
28 Chi di voi, volendo costruire una torre, non si siede prima a calcolarne la spesa, se ha i mezzi per portarla a compimento?
Nangcae thung ih kami maeto mah, imsang maeto sak han atim nahaeloe, anih mah anghnu ueloe, im sak hanah tangka khawt maw khawt ai, tito pakoep hmaloe mak ai maw?
29 Per evitare che, se getta le fondamenta e non può finire il lavoro, tutti coloro che vedono comincino a deriderlo, dicendo:
Poek het ai ah anih mah im to sah amtong moe, pacoeng thai ai nahaeloe, hnu kaminawk mah anih to pahnui o thui tih,
30 Costui ha iniziato a costruire, ma non è stato capace di finire il lavoro.
hae kami loe im sak amtong, toe pacoeng thai ai, tiah thui o tih.
31 Oppure quale re, partendo in guerra contro un altro re, non siede prima a esaminare se può affrontare con diecimila uomini chi gli viene incontro con ventimila?
To tih ai boeh loe kami sang pumphae to hoi nawnto angzo kalah siangpahrang to tuk hanah, anih mah kami sang hato hoiah tuk pazawk tih maw pazawk mak ai, tito panoek hanah, anghnut moe, pakoep hmaloe ai ah misatuk han amsak siangpahrang om tih maw?
32 Se no, mentre l'altro è ancora lontano, gli manda un'ambasceria per la pace.
To tih ai boeh loe anih mah tuk pazawk han koiah om ai nahaeloe, misanawk loklam ah angzoh o li naah, laicaeh to patoeh ueloe, angdaehhaih to sah tih.
33 Così chiunque di voi non rinunzia a tutti i suoi averi, non può essere mio discepolo.
To baktih toengah mi kawbaktih doeh a tawnh ih hmuennawk to caehtaak ai kami loe, ka hnukbang kami ah om thai mak ai.
34 Il sale è buono, ma se anche il sale perdesse il sapore, con che cosa lo si salerà?
Paloi loe hoih: toe a khrumhaih to anghmaa nahaeloe, kawbangmaw khrumsak let thai tih?
35 Non serve né per la terra né per il concime e così lo buttano via. Chi ha orecchi per intendere, intenda».
Kahoih long baktiah patoh han ih hoih ai, maitaw aek ah patoh han ih doeh hoih ai; kaminawk mah vah sut han ih ni oh boeh. Thaih hanah naa tawn kami loe, thaih nasoe, tiah a naa.

< Luca 14 >