< Lamentazioni 5 >

1 Ricordati, Signore, di quanto ci è accaduto, guarda e considera il nostro obbrobrio.
Sonje, O SENYÈ, sa ki te rive nou an. Gade pou wè repwòch nou.
2 La nostra eredità è passata a stranieri, le nostre case a estranei.
Eritaj nou te bay kon don a etranje yo, kay nou yo a moun nou pa konnen.
3 Orfani siam diventati, senza padre; le nostre madri come vedove.
Nou te devni òfelen san papa. Manman nou yo tankou vèv.
4 L'acqua nostra beviamo per denaro, la nostra legna si acquista a pagamento.
Nou oblije achte dlo pou nou bwè. Bwa nou se pou vann, yo vann nou li.
5 Con un giogo sul collo siamo perseguitati siamo sfiniti, non c'è per noi riposo.
Sila k ap kouri dèyè nou yo rive sou kou nou. Nou vin bouke nèt. Nanpwen repo pou nou.
6 All'Egitto abbiamo teso la mano, all'Assiria per saziarci di pane.
Nou te vin soumèt devan Egypte ak Assyrie pou nou jwenn ase pen.
7 I nostri padri peccarono e non sono più, noi portiamo la pena delle loro iniquità.
Papa zansèt nou yo te peche, men yo pa la ankò; se nou menm ki te pote inikite pa yo.
8 Schiavi comandano su di noi, non c'è chi ci liberi dalle loro mani.
Se esklav yo k ap domine sou nou; nanpwen moun ki pou delivre nou nan men yo.
9 A rischio della nostra vita ci procuriamo il pane davanti alla spada nel deserto.
Nou riske lavi nou pou jwenn pen akoz nepe nan dezè a.
10 La nostra pelle si è fatta bruciante come un forno a causa degli ardori della fame.
Po nou vin kwit tankou yon fou, akoz gwo chalè grangou a.
11 Han disonorato le donne in Sion, le vergini nelle città di Giuda.
Yo te ravaje tout fanm Sion yo; vyèj lavil a Juda yo.
12 I capi sono stati impiccati dalle loro mani, i volti degli anziani non sono stati rispettati.
Prens yo te pann pa men yo; ansyen yo te vin pa respekte.
13 I giovani han girato la mola; i ragazzi son caduti sotto il peso della legna.
Jennonm yo te fòse travay devan moulen an e timoun yo te kilbite anba gwo chaj bwa yo.
14 Gli anziani hanno disertato la porta, i giovani i loro strumenti a corda.
Ansyen yo ale kite pòtay la; jennonm yo ale kite mizik yo.
15 La gioia si è spenta nei nostri cuori, si è mutata in lutto la nostra danza.
Jwa nan kè nou vin sispann; danse vin ranplase pa fè dèy.
16 E' caduta la corona dalla nostra testa; guai a noi, perché abbiamo peccato!
Kouwòn nan soti sou tèt nou; malè a nou menm, paske nou te peche!
17 Per questo è diventato mesto il nostro cuore, per tali cose si sono annebbiati i nostri occhi:
Akoz sa, kè nou febli; akoz bagay sa yo, zye nou pa wè klè.
18 perché il monte di Sion è desolato; le volpi vi scorrazzano.
Akoz Mòn Sion ki kouche dezole nèt, rena yo fè patwouj ladann.
19 Ma tu, Signore, rimani per sempre, il tuo trono di generazione in generazione.
Ou menm, O SENYÈ, Ou renye jis pou tout tan; twòn Ou se de jenerasyon an jenerasyon.
20 Perché ci vuoi dimenticare per sempre? Ci vuoi abbandonare per lunghi giorni?
Poukisa Ou bliye nou jis pou tout tan? Poukisa Ou abandone nou jis rive tout tan sa a?
21 Facci ritornare a te, Signore, e noi ritorneremo; rinnova i nostri giorni come in antico,
Restore nou a Ou menm O SENYÈ, pou nou ka vin restore. Fè jou nou yo vin jan yo te ye nan tan pase yo.
22 poiché non ci hai rigettati per sempre, nè senza limite sei sdegnato contro di noi.
Men Ou deja fin rejte nou nèt. Ou rete byen fache nèt ak nou.

< Lamentazioni 5 >