< Giobbe 37 >

1 Per questo mi batte forte il cuore e mi balza fuori dal petto.
“Pou sa, menm kè mwen konn tranble. Li vòltije kite plas li.
2 Udite, udite, il rumore della sua voce, il fragore che esce dalla sua bocca.
Koute, O koute byen bri vwa L, k ap gwonde tankou tonnè ak bri tonnè a k ap sòti nan bouch Li.
3 Il lampo si diffonde sotto tutto il cielo e il suo bagliore giunge ai lembi della terra;
Anba tout syèl la, Li lage sa nèt ale, ak loray Li jis rive nan tout pwent tè a.
4 dietro di esso brontola il tuono, mugghia con il suo fragore maestoso e nulla arresta i fulmini, da quando si è udita la sua voce;
Apre sa, yon gwo vwa ki rele fò; Li gwonde ak vwa majeste Li a. Li pa menm ralanti eklè lè yo tande vwa L.
5 mirabilmente tuona Dio con la sua voce opera meraviglie che non comprendiamo!
Bondye gwonde avèk vwa mèvèy Li a. L ap fè gwo bagay ke nou pa kab menm konprann.
6 Egli infatti dice alla neve: «Cadi sulla terra» e alle piogge dirotte: «Siate violente».
Paske a lanèj la, Li di: ‘Tonbe sou latè’, e a inondasyon lapli a, Li di: ‘Kontinye tonbe fò’.
7 Rinchiude ogni uomo in casa sotto sigillo, perché tutti riconoscano la sua opera.
Li sele men a chak òm, pou tout moun kab konnen zèv Li yo.
8 Le fiere si ritirano nei loro ripari e nelle loro tane si accovacciano.
Konsa, tout bèt sovaj va antre nan kav yo e rete lakay yo.
9 Dal mezzogiorno avanza l'uragano e il freddo dal settentrione.
Men sòti nan sid, tanpèt la parèt e nan nò, fredi a.
10 Al soffio di Dio si forma il ghiaccio e la distesa dell'acqua si congela.
Soti nan souf Bondye, se glas ki fèt, e sifas dlo yo vin glasi.
11 Carica di umidità le nuvole e le nubi ne diffondono le folgori.
Anplis, Li chaje vapè yo ak dlo e fè nwaj la vin lou; Li fè nwaj la gaye pou vide ekleraj Li.
12 Egli le fa vagare dappertutto secondo i suoi ordini, perché eseguiscano quanto comanda loro sul mondo intero.
Li chanje; Li gide l vire tounen pou l kab fè nenpòt sa Li kòmande l sou tout sifas tè a.
13 Le manda o per castigo della terra o in segno di bontà.
Se swa pou koreksyon, oswa pou mond Li an, oswa pou lanmou dous Li a, Li fè sa vin rive.
14 Porgi l'orecchio a questo, Giobbe, soffèrmati e considera le meraviglie di Dio.
“Tande sa byen, O Job; Kanpe, e obsève mèvèy Bondye yo.
15 Sai tu come Dio le diriga e come la sua nube produca il lampo?
Èske ou konnen kijan Bondye etabli tout sila yo, e fè ekleraj nan nwaj Li yo vin limen?
16 Conosci tu come la nube si libri in aria, i prodigi di colui che tutto sa?
Èske ou konnen bagay a chak kouch nan nwaj yo, mèvèy a Sila a ki pafè nan konesans?
17 Come le tue vesti siano calde quando non soffia l'austro e la terra riposa?
Poukisa vètman ou cho lè tè a kalm akoz van sid la?
18 Hai tu forse disteso con lui il firmamento, solido come specchio di metallo fuso?
Èske ou menm tou, ansanm avè L, ka ouvri syèl yo ki gen gran fòs tankou yon miwa metal ki fann nan dife?
19 Insegnaci che cosa dobbiamo dirgli. Noi non parleremo per l'oscurità.
Enstwi nou kisa pou nou ta pale Li; paske akoz fènwa a, nou pa kab byen ranje ka nou.
20 Gli si può forse ordinare: «Parlerò io?». O un uomo può dire che è sopraffatto?
Èske yo va di Li ke mwen ta renmen pale? Oswa èske yon nonm ta pito di ke li ta vle vin anglouti nèt?
21 Ora diventa invisibile la luce, oscurata in mezzo alle nubi: ma tira il vento e le spazza via.
“Alò lezòm pa wè limyè ki klere nan syèl yo sof ke van an fin pase e eklèsi nwaj yo.
22 Dal nord giunge un aureo chiarore, intorno a Dio è tremenda maestà.
Sòti nan nò, se reyon majeste an lò; Bondye antoure ak majeste etonnan.
23 L’Onnipotente noi non lo possiamo raggiungere, sublime in potenza e rettitudine e grande per giustizia: egli non ha da rispondere.
Toupwisan an, —nou pa kab jwenn Li. Li egzalte nan pouvwa Li. Jistis Li ak ladwati Li gran; Li pa janm oprime.
24 Perciò gli uomini lo temono: a lui la venerazione di tutti i saggi di mente.
Se pou sa lezòm plen lakrent ak respe Li; Li pa konsidere okenn moun ki saj nan kè.”

< Giobbe 37 >