< Eclesiastes 6 >

1 Adda ti kinadakes a nakitak iti baba ti init, ket nakaro daytoy para kadagiti tattao.
Há um mal que tenho visto debaixo do sol, e mui frequente é entre os homens:
2 Mabalin nga ipaay ti Dios ti kinabaknang, sanikua ken dayaw iti maysa a tao tapno awan ti pagkurangan iti tartarigagayanna para iti bagina, ngem saan isuna nga ipaayan ti Dios iti kabaelan a mangragsak iti daytoy. Ngem ketdi, usaren ti sabali dagiti banag a kukuana. Kasla alingasaw daytoy, maysa a dakes a panagsagaba.
Um homem a quem Deus deu riquezas, fazenda e honra, e nada lhe falta de tudo quanto a sua alma deseja, e Deus não lhe dá poder para daí comer, antes o estranho lho come: também isto é vaidade e uma má enfermidade.
3 No ti maysa a tao ket ama ti sangagasut nga annak ken agbiag iti adu a tawen, tapno umado dagiti aldaw dagiti tawenna, ngem no saan a mapnek ti pusona iti kinasayaat ken saan isuna a maitanem nga addaan iti dayaw, ket ibagak ngarud a nasaysayaat ti maysa a maladaga a naiyanak a natay ngem isuna.
Se o homem gerar cem filhos, e viver muitos anos, e os dias dos seus anos forem muitos, porém a sua alma se não fartar do bem, e também não tiver sepultura, digo que um aborto é melhor do que ele.
4 Uray pay naiyanak ti maladaga nga awan mamaayna ken natay iti kasipngetan, ken agtalinaed a nakadulin ti naganna.
Porquanto debalde veio, e às trevas se vai, e de trevas se encobre o seu nome.
5 Uray pay saan a makita daytoy nga ubing ti init wenno awan ti ammona, addaan daytoy ti inana idinto a dayta a tao ket awan.
E ainda que nunca viu o sol, nem o conheceu, mais descanço tem do que o tal.
6 Uray no agbiag ti tao iti dua ribu a tawen ngem saanna a masursuro ti agragsak kadagiti nasayaat a banbanag, mapan isuna iti isu met laeng a disso a kas iti dadduma.
E, ainda que vivesse duas vezes mil anos e não visse o bem, porventura todos não vão para um mesmo lugar?
7 Uray no amin a panagtrabaho ti tao ket tapno punnoenna ti ngiwatna, ngem saan a mapnek ti ganasna.
Todo o trabalho do homem é para a sua boca, e contudo nunca se enche a sua cobiça.
8 Pudno unay, ania ti pangatiwan ti masirib a tao iti maag? Ania ti pagsayaatan ti tao a nakurapay uray no ammona ti agtignay iti sangoanan dagiti dadduma a tattao?
Porque, que mais tem o sábio do que o tolo? e que mais tem o pobre que sabe andar perante os vivos?
9 Nasaysayaat iti mapnek iti makitkita ti mata ngem ti agtarigagay iti kalkalikaguman ti maiyaw-aw-awan a ganas, nga alingasaw met laeng ken panangpadas a mangipastor iti angin.
Melhor é a vista dos olhos do que o vaguear da cobiça: também isto é vaidade, e aflição de espírito.
10 Aniaman nga immaddan ket naikkanen iti nagan, ken aniaman ti kaiyarigan ti sangkataoan ket nabayagen a naammoan. Isu a nagbalin nga awan ti serserbina ti makisinnuppiat iti mannakabalin nga ukom ti amin.
Seja qualquer o que for, já o seu nome foi nomeado, e sabe-se que é homem, e que não pode contender com o que é mais forte do que ele.
11 No ad-adu ti sao a maibalikas, ad-adu met ti maibalikas nga awan ti mamaayna, isu nga ania ngay ti pagsayaatanna dayta iti tao?
Na verdade que há muitas coisas que multiplicam a vaidade: que mais tem o homem com elas!
12 Ta siasino ti makaammo no ania ti nasayaat para iti biag ti tao kabayatan ti kinaawan ti mamaayna, dagiti nabilang nga aldawna a paglablabasanna a kasla aniniwan? Siasino ti makaibaga iti tao no ania ti dumteng iti baba ti init kalpasan ti ipapatayna?
Porque quem sabe o que é bom nesta vida para o homem, durante o número dos dias da vida da sua vaidade, os quais gasta como sombra? porque quem declarará ao homem que é o que passará depois dele debaixo do sol

< Eclesiastes 6 >