< Eclesiastes 3 >

1 Ta adda naituding a tiempo para iti amin a banag, ken panawen para iti tunggal panggep iti baba ti langit.
Todo tiene su tiempo. Todo lo que se quiere bajo el cielo tiene su hora:
2 Adda tiempo iti pannakaiyanak ken adda tiempo iti pannakatay, adda tiempo iti panagmula ken tiempo iti panangparut kadagiti mula,
Tiempo de nacer y tiempo de morir. Tiempo de plantar y tiempo de arrancar lo plantado.
3 adda tiempo iti panangpapatay ken adda tiempo iti pannakapaimbag, adda tiempo iti panangdadael ken adda tiempo iti panangbangon,
Tiempo de matar y tiempo de curar. Tiempo de destruir y tiempo de edificar.
4 adda tiempo iti panagsangit ken adda tiempo iti panagkatawa, adda tiempo iti panagladingit ken adda tiempo iti panagsasala,
Tiempo de llorar y tiempo de reír. Tiempo de endechar y tiempo de bailar.
5 adda tiempo iti panangipurwak kadagiti batbato, ken adda tiempo iti panagurnong kadagiti batbato, adda tiempo iti panangarakup kadagiti dadduma a tattao ken adda tiempo iti panagliklik manipud iti pannakaarakup,
Tiempo de esparcir piedras y tiempo de reunir piedras. Tiempo de abrazar y tiempo de no abrazar.
6 adda tiempo ti panagbiruk kadagiti banbanag ken adda tiempo ti panagsardeng ti panagbirbiruk, adda tiempo ti panagidulin kadagiti banbanag ken adda tiempo ti panagibelleng kadagiti banbanag,
Tiempo de buscar y tiempo de perder. Tiempo de guardar y tiempo de desechar.
7 adda tiempo ti panagpigis kadagiti kawkawes ken adda tiempo ti panagisimpa kadagiti kawkawes, adda tiempo ti panagulimek ken adda tiempo ti panagsao,
Tiempo de romper y tiempo de coser. Tiempo de callar y tiempo de hablar.
8 adda tiempo ti panagayat ken adda tiempo ti panaggura, adda tiempo para iti gubat ken adda tiempo para iti kappia.
Tiempo de amar y tiempo de aborrecer. Tiempo de guerra y tiempo de paz.
9 Ania ti magunggona ti trabahador kadagiti pagbanbanoganna?
¿Qué provecho hay para el trabajador de aquello en lo cual trabaja?
10 Nakitakon ti trabaho nga inted ti Dios kadagiti tattao a leppasenda.
Vi el trabajo que ʼElohim dio a los hijos de hombres para que se ocupen.
11 Inaramid ti Dios dagiti amin a banbanag a maitutop iti umno a tiempo. Inkabilna pay ti kinaagnanayon kadagiti puspusoda. Ngem saan a maawatan ti sangkatoan dagiti inaramid ti Dios, manipud kadagiti rugrugida agingga kadagiti panagleppasda.
Todo lo hizo apropiado en su tiempo, y colocó eternidad en su corazón. Pero el hombre no entiende lo que hizo ʼElohim desde el principio hasta el fin.
12 Ammok nga awan ti nasaysayaat para iti siasinoman ngem ti agrag-o ken agaramid iti nasayaat kas agbibiag isuna—
Sé que nada hay mejor para ellos que gozarse y hacer bien en sus vidas.
13 ken mangan ken uminom koma ti tunggal maysa ken maawatanda koma no kasano a ragsakenda dagiti nasasayaat nga aggapu kadagiti amin a trabahoda. Sagut daytoy manipud iti Dios.
También que es don de ʼElohim que todo hombre coma y beba, y vea el bien de toda su labor.
14 Ammok nga agtalinaed nga agnanayon ti aniaman nga aramiden ti Dios. Awan ti mainayon wenno maikkat iti daytoy, gapu ta ti Dios ti nangaramid iti daytoy tapno umasideg dagiti tattao kenkuana nga addaan iti dayaw.
Entendí que todo lo que hace ʼElohim es perpetuo. A ello no se añadirá, ni de ello se disminuirá. ʼElohim lo hizo así para que los hombres teman ante Él.
15 Aniaman nga adda ket addan idi, aniaman nga umaddanto ket addan. Inaramid ti Dios nga agbirok dagiti tattao kadagiti nakalemmeng a banbanag.
Lo que es, ya fue. Lo que será, ya fue, Y ʼElohim restaura lo que pasó.
16 Ket nakitak nga iti baba ti init, adda ti kinadangkes iti ayan koma ti hustisia, ken iti lugar ti kinalinteg ket masansan a masarakan ti kinadangkes.
Además vi bajo el sol: En el lugar de la justicia hay impiedad, Y en el lugar de la equidad hay iniquidad.
17 Kinunak iti pusok, “Ukomento ti Dios ti nalinteg ken nadangkes iti umno a tiempo para iti tunggal pasamak ken tunggal aramid.”
Y dije en mi corazón: Al justo y al perverso los juzgará ʼElohim. Porque allí hay un tiempo Para todo lo que se quiere y todo lo que se hace.
18 Kinunak iti pusok, “Subsuboken ti Dios dagiti tattao tapno ipakitana kadakuada a kasla da la dagiti ayup.”
Me dije con respecto a los hijos de hombres: ʼElohim ciertamente los probó para que ellos vean que solo son como las bestias.
19 Ta agpada a gasat ti mapaspasamak kadagiti tattao a mapaspasamak kadagiti ayup. Kas kadagiti ayup, matay amin a tattao. Masapul nga umangesda amin ti agpada nga angin, tapno iti kasta a wagas awan ti pangatiwan dagiti tattao kadagiti ayup. Saan kadi a kasla laeng napardas nga anges dagiti amin a banag?
Porque lo mismo que sucede al hombre sucede a la bestia. Un mismo suceso es: como muere uno, así muere el otro. Todos tienen un mismo aliento. El hombre no tiene ventaja sobre el animal, porque todo es vanidad.
20 Maymaysa a lugar ti pappapanan dagiti amin a banag. Naggapu amin iti tapok, ket agsubli amin iti tapok.
Todos van a un mismo lugar. Todos proceden del polvo y todos vuelven al polvo.
21 Siasino ti makaammo no ti espiritu ti sangkataoan ket agpangato ken dagiti espiritu dagiti ayup ket agpababa iti uneg ti daga?
¿Quién conoce el espíritu de los hijos de hombres? ¿Va él hacia arriba? ¿Y el hálito de la bestia baja a la tierra?
22 Isu a naamirisko manen nga awan ti nasaysayaat para ti siasinoman ngem ti agragsak iti trabahona, ta dayta ti naituding nga aramidenna. Siasino ti makaisubli kenkuana tapno makitana no ania ti mapasamak kalpasan ti biagna?
Así vi que nada hay mejor para el hombre que alegrarse en sus obras, porque ésa es su parte. ¿Porque quién lo llevará para que vea lo que ocurrirá después de él?

< Eclesiastes 3 >