< Jeremiás 1 >

1 Jeremiásnak, Hilkiás fiának beszédei, a ki az Anatótban, Benjámin földén lakó papok közül vala;
NA olelo a Ieremia, ke keiki a Hilikia, no na kahuna ma Anetota, ma ka aina o ka Beniamina:
2 A kihez szóla az Úr Jósiásnak, az Ammon fiának, Júda királyának napjaiban, az ő uralkodásának tizenharmadik esztendejében;
Hiki mai no ka olelo a Iehova io na la, i na la o Iosia i ke keiki a Amona, ke alii o ka Iuda, i ka makahiki umikumamakolu o kona noho aupuni ana:
3 Továbbá Jójakimnak, a Jósiás fiának, Júda királyának napjaiban, Sedékiásnak, a Jósiás fiának, Júda királyának egészen tizenegyedik esztendejéig, Jeruzsálem fogságba viteléig, a mi az ötödik hónapban vala;
A i na la o Iehoikima ke keiki a Iosia, ke alii o ka Iuda, a hiki i ka pau ana o ka makahiki umikumakahi o Zedekia ke keiki o Iosia, ke alii o ka Iuda, a hiki i ka lawe pio ia ana aku o ko Ierusalema, i ka lima o ka malama.
4 Szóla pedig az Úr nékem, mondván:
Alaila, hiki mai la ka olelo a Iehova ia'u, i mai la,
5 Mielőtt az anyaméhben megalkottalak, már ismertelek, és mielőtt az anyaméhből kijövél, megszenteltelek; prófétának rendeltelek a népek közé.
Mamua aku o ka'u hana ana ia oe iloko o ka opu, ike aku no au ia oe; a mamua aku o kou puka ana mawaho mai o ka opu, hoolaa aku au ia oe, a hoolilo no au ia oe i kaula no na lahuikanaka.
6 És mondék: Ah, ah Uram Isten! Ímé, én nem tudok beszélni; hiszen ifjú vagyok én!
Alaila, i iho la au, Auwe, e ka Haku, e Iehova! aia hoi, aole au i ike i ka olelo, no ka mea, he keiki no wau.
7 Az Úr pedig monda nékem: Ne mondd ezt: Ifjú vagyok én; hanem menj mind azokhoz, a kikhez küldelek téged, és beszéld mindazt, a mit parancsolok néked.
Aka, olelo mai la o Iehova ia'u, Mai olelo oe, He keiki no wau; no ka mea, e hele aku no oe i ka poe a pau a'u e hoouna aku ai ia oe, a o ka mea a'u e kauoha aku ai ia oe, o kau ia e olelo aku ai.
8 Ne félj tőlök, mert én veled vagyok, hogy megszabadítsalak téged! mond az Úr.
Mai makau i ko lakou maka; no ka mea, owau pu no me oe, e hoopakele ia oe, wahi a Iehova.
9 És kinyújtá az Úr az ő kezét, és megilleté számat, és monda nékem az Úr: Ímé, az én igéimet adom a te szádba!
Hohola mai o Iehova i kona lima, a hoopa iho la i ko'u waha; a olelo mai la o Iehova ia'u, Aia hoi, ua haawi aku au i ka'u mau olelo iloko o kou waha.
10 Lásd, én e mai napon népek fölé és országok fölé rendellek téged, hogy gyomlálj, irts, pusztíts, rombolj, építs és plántálj!
E nana hoi, ua hoolilo wau ia oe i keia la, maluna o na lahuikanaka a me na aupuni, e uhuki, a e wawahi, a e luku, a e hoohiolo, e kukulu, a e kanu no hoi.
11 Szóla továbbá nékem az Úr, mondván: Mit látsz te, Jeremiás? És mondék: Mandulavesszőt látok én.
A hiki mai ka olelo a Iehova ia'u, i mai la, E Ieremia, heaha kau e ike nei? I aku la au, ke ike nei au i kookoo o ka laau alamona.
12 És monda nékem az Úr: Jól láttál, mert gondom van az én igémre, hogy beteljesítsem azt.
Alaila, i mai la o Iehova ia'u, Ua pono kou ike ana; no ka mea, e kiai no wau i ka'u olelo, e hooko ia.
13 És másodszor is szóla hozzám az Úr, mondván: Mit látsz te? És felelék: Forró fazekat látok én, és pedig a szája észak felől van.
Hiki hou mai la ka olelo a Iehova ia'u, o ka lua ia, i mai la, Heaha kau e ike nei? I aku la au, Ke ike nei au i ka ipuhao e lapalapa ana, a mai ke kukuluakau mai ka huli ana o ka waha.
14 És monda nékem az Úr: Észak felől támad a veszedelem e földnek minden lakosára.
Olelo mai la o Iehova ia'u, Mai ke kukuluakau mai e puka mai ai ka hewa maluna o ka poe a pau e noho ana ma ka aina.
15 Mert ímé, előhívom én az északi országok minden nemzetségét, mondja az Úr, és eljőnek, és kiki felállítja az ő királyi székét Jeruzsálem kapui előtt, és köröskörül minden kerítése ellen, és Júdának minden városa ellen.
No ka mea, aia hoi, e hea aku no wau i na ohana a pau o na aupuni ma ke kukuluakau, wahi a Iehova; a e hele mai no lakou, a e hoonoho kela mea keia mea o lakou i kona nohoalii ma kahi e komo aku ai i na pukapa o Ierusalema, a ma na pa a pau e puni ana ia wahi, a ma na kulanakauhale a pau o ka Iuda.
16 És kimondom ítéleteimet felettök az ő mindenféle gonoszságukért, minthogy elszakadtak tőlem, és idegen isteneknek áldoztak, és tulajdon kezeik munkáit imádták.
A e hai aku no au i ko'u hoopai ana ia lakou, no ko lakou hewa a pau, i ka poe i haalele mai ia'u, a i kuni i ka mea ala no na'kua e, a hoomana i ka hana a ko lakou lima iho.
17 Te azért övezd fel derekadat, és kelj fel, és mondd meg nékik mindazt, a mit én parancsolok néked; meg ne riadj tőlök, különben én riasztalak el téged előlök!
Nolaila, e kakoo oe i kou puhaka, a e ku mai, a e olelo ia lakou i na mea a pau a'u e kauoha aku ai ia oe. Mai makau oe i ko lakou maka, o hoohilahila aku au ia oe imua o lakou.
18 Mert ímé én erősített várossá, vasoszloppá és érczbástyává teszlek ma téged mind ez egész földön, Júda királyai, fejedelmei és papjai ellen és a föld népe ellen.
No ka mea, aia hoi, ua hana aku au ia oe i keia la i kulanakauhale paa, a i kia hao, a i mau pa keleawe no ka aina a pau, a no na alii o ka Iuda, a no ko lakou mau luna, a no ko lakou mau kahuna, a no na kanaka o ka aina.
19 Viaskodni fognak ugyan ellened, de nem győznek meg téged, mert én veled vagyok, azt mondja az Úr, hogy megszabadítsalak téged.
A e kaua mai no lakou ia oe, aole nae lakou e lanakila maluna ou, no ka mea, owau pu no me oe, e hoopakele ia oe, wahi a Iehova.

< Jeremiás 1 >