< איוב 41 >
תמשך לויתן בחכה ובחבל תשקיע לשנו׃ | 1 |
Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit' užetom?
התשים אגמון באפו ובחוח תקוב לחיו׃ | 2 |
Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu?
הירבה אליך תחנונים אם ידבר אליך רכות׃ | 3 |
Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti?
היכרת ברית עמך תקחנו לעבד עולם׃ | 4 |
I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude?
התשחק בו כצפור ותקשרנו לנערותיך׃ | 5 |
Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš?
יכרו עליו חברים יחצוהו בין כנענים׃ | 6 |
Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci?
התמלא בשכות עורו ובצלצל דגים ראשו׃ | 7 |
Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima?
שים עליו כפך זכר מלחמה אל תוסף׃ | 8 |
Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji!
הן תחלתו נכזבה הגם אל מראיו יטל׃ | 9 |
Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.
לא אכזר כי יעורנו ומי הוא לפני יתיצב׃ | 10 |
Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?
מי הקדימני ואשלם תחת כל השמים לי הוא׃ | 11 |
Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!
לא אחריש בדיו ודבר גבורות וחין ערכו׃ | 12 |
Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
מי גלה פני לבושו בכפל רסנו מי יבוא׃ | 13 |
Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?
דלתי פניו מי פתח סביבות שניו אימה׃ | 14 |
Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?
גאוה אפיקי מגנים סגור חותם צר׃ | 15 |
Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.
אחד באחד יגשו ורוח לא יבוא ביניהם׃ | 16 |
Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.
איש באחיהו ידבקו יתלכדו ולא יתפרדו׃ | 17 |
Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.
עטישתיו תהל אור ועיניו כעפעפי שחר׃ | 18 |
Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.
מפיו לפידים יהלכו כידודי אש יתמלטו׃ | 19 |
Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
מנחיריו יצא עשן כדוד נפוח ואגמן׃ | 20 |
Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.
נפשו גחלים תלהט ולהב מפיו יצא׃ | 21 |
Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.
בצוארו ילין עז ולפניו תדוץ דאבה׃ | 22 |
U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.
מפלי בשרו דבקו יצוק עליו בל ימוט׃ | 23 |
Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.
לבו יצוק כמו אבן ויצוק כפלח תחתית׃ | 24 |
Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.
משתו יגורו אלים משברים יתחטאו׃ | 25 |
Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.
משיגהו חרב בלי תקום חנית מסע ושריה׃ | 26 |
Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.
יחשב לתבן ברזל לעץ רקבון נחושה׃ | 27 |
Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.
לא יבריחנו בן קשת לקש נהפכו לו אבני קלע׃ | 28 |
On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.
כקש נחשבו תותח וישחק לרעש כידון׃ | 29 |
K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.
תחתיו חדודי חרש ירפד חרוץ עלי טיט׃ | 30 |
Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.
ירתיח כסיר מצולה ים ישים כמרקחה׃ | 31 |
Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.
אחריו יאיר נתיב יחשב תהום לשיבה׃ | 32 |
Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.
אין על עפר משלו העשו לבלי חת׃ | 33 |
Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.
את כל גבה יראה הוא מלך על כל בני שחץ׃ | 34 |
I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.”