< Solomona 18 >

1 NO ka makemake wale e imi ai ke kanaka manao ku e, A pale aku no i na manao pono a pau.
Einstødingen søkjer det han sjølv er huga på, mot alle kloke råder glefser han.
2 Aole i haliu mai ka mea lapuwale i ka ike, Aka, ma ka hoike ana i kona naau.
Dåren bryr seg ikkje um å vera vitug, men vil berre visa kva som bur i honom.
3 A hiki mai ka hewa, hiki mai no hoi ka hoowahawaha; A o ka hilahila pu kekahi me ka hoomaewaewa.
Kjem ein ugudleg, so kjem og vanvyrdnad, og med skam fylgjer spott.
4 He wai hohonu na olelo o ko ke kanaka waha; He punawai e hu ana, ke kumu o ka naauao.
Ordi i ein manns munn er djupe vatn, fløymande bekkjer, visdoms kjelda.
5 O ka hooluolu aku i ka mea hewa, aole ia he maikai; Aole hoi ka opea aku i ka mea pono ma ka hookolokolo ana.
D’er’kje godt når ein gjev den gudlause medhald og rengjer rettferdig manns rett.
6 O na lehelehe o ka mea lapuwale, aia no ma ka hoopaapaa; Ua maopopo kona waha e pono ke hahauia.
Dåre-lippor kjem uppi trætta, og munnen hans ropar etter slag.
7 O ka waha o ka mea lapuwale, oia kona mea e make ai; A o kona mau lehelehe hoi, oia ke pahele o kona uhane.
Dåre-munn er til ulukka for han sjølv, og lipporne er ei snara for hans sjæl.
8 O na olelo ahiahi, ua like me na olelo paani, A komo no nae iloko loa o ka opu.
Baktalar-ord er som lostemat, dei glid so godt ned i livet.
9 O ka mea hoomolowa ma kana hana ana, He kaikaina oia o ka mea hoomaunauna wale.
Den som er lat i arbeidet sitt, han er og bror til øydaren.
10 He pakaua ikaika ka inoa o Iehova; Malaila e holo ai ka mea pono a maluhia iho la.
Herrens namn er eit tårn so sterkt, der flyg den rettferdige inn og vert berga.
11 O ka waiwai o ka mea waiwai, oia kona kulanakauhale paa I ka pa, Ua like hoi me ka pa kiekie i kona manao.
Rikmanns eiga er hans faste by, som høge muren i hans eigne tankar.
12 Mamua o ka make, ua haaheo ka naau o ke kanaka, Mamua hoi o ka hookiekieia mai, he akahai.
Fyre fall er mannsens hjarta stolt, men fyre æra gjeng audmykt.
13 O ka mea hoopuka i kona manao mamua o kona lohe ana, He lapuwale ia, a he mea ia nona e hilahila ai.
Um nokon svarar fyrr han høyrer, vert det til narreskap og til skam for honom.
14 O ka uhane o ke kanaka, hoomanawanui no ia i ka nawaliwali; Aka, o ka uhane e eha ana, owai la e hiki ai ke hoomanawanui?
Manns mod ber uppe i sjukdom, men brote mod, kven kann bera det?
15 O ka naau o ka mea naauao e loaa ia ia ka ike; O ka pepeiao hoi o ka poe akamai, e imi no i ka naauao.
Vitug manns hjarta kjøper kunnskap, og øyra åt vismenner søkjer kunnskap.
16 O ko ke kanaka makana, he mea ia e hookaawale ai i wahi nona; A e kai aku hoi ia ia imua o na kanaka koikoi.
Gåva opnar mannen veg og fører han fram til storfolk.
17 Ua pono ka mea i hoopiiia i kana olelo mua ana; Aka, hele mai kona hoanoho a imi ae i kona ano.
Den som fyrst legg fram si sak, fær rett, men so kjem motparten og granskar honom.
18 O ka hailona ana ka mea e pau ai ka hoopaapaa; He mea hoi e uwao ai iwaena o ka ikaika.
Lutkasting endar trettor og skil millom megtige menner.
19 Aole ikaika ke kulanakauhale paa i ka pa e like me ka hoahanau i hoonaukiukiia; A o ko laua hoopaapaa ana, ua like me na kaolahao o ka halealii.
Hev ein bror lide urett, er han verre å vinna enn ein festningsby, og trættor er som stengsa for eit slott.
20 Ma na hua o ko ke kanaka waha, e maona ai kona opu; A ma ka waiwai o kona mau lehelehe e piha ai oia.
Mannen fær magen sin mett av frukti or munnen sin, av grøda frå lipporne vert han mett.
21 Ma ke elelo ka make a me ke ola; O ka mea makemake malaila, e ai oia i kona hua.
Tunga hev daude og liv i sitt vald, dei som elskar henne, skal eta hennar frukt.
22 O ka mea loaa ia ia ka wahine, loaa no ka mea maikai, Ua loaa hoi ia ia ka lokamaikai no Iehova mai.
Den som hev funne ei kona, hev funne lukka og hev fenge ei nådegåva av Herren.
23 He noi ko ke kanaka ilihune; A o ka mea waiwai, ua olelo kalakala oia.
Den fatige bed og barmar seg, men den rike svarar med harde ord.
24 O ke kanaka i nui na hoalauna, e poino oia malaila; Aka, o kekahi hoaaloha ua oi aku kona pipili ana mamua o ko ka hoahanau.
Ein mann med mange vener gjeng det ille, men ven kann vera trugnare enn nokon bror.

< Solomona 18 >