< Esetera 7 >

1 HELE mai la no hoi ke alii a me Hamana e ahainu me Esetera.
Vindo pois o rei com Haman, para beber com a rainha Esther,
2 Ninau hou mai la ke alii ia Esetera, i ka lua o ka la ma ka ahainuwaina, Heaha kau mea e nonoi mai ai, e ke alii wahine, e Esetera? E haawiia no ia ia oe. A heaha hoi kau kauoha? E hanaia no ia, ina paha o ka hapalua ia o ke aupuni.
Disse também o rei a Esther no segundo dia, no banquete do vinho: Qual é a tua petição, rainha Esther? e se te dará: e qual é o teu requerimento? até metade do reino, se fará.
3 Olelo aku la o Esetera o ke alii wahine, i aku la, Ina i loaa ia'u ke alohaia mai, imua ou, e ke alii, a ina i lealea ke alii, alaila e haawiia ko'u ola no'u ma kuu nonoi ana, a me ko'u lahuikanaka hoi, ma ka'u kauoha.
Então respondeu a rainha Esther, e disse: Se, ó rei, achei graça aos teus olhos, e se bem parecer ao rei, dê-se-me a minha vida como minha petição, e o meu povo como meu requerimento.
4 No ka mea, ua kuaiia e lilo aku makou, owau, a me ko'u lahuikanaka, e lukuia, a e pepehiia hoi a make. Ina ua kuaiia a lilo aku makou i poe kauwakane, a i poe kauwawahine, ina ua olelo ole au, e hiki ole nae i ka enemi e pani i ka hakahaka o ko ke alii mea poho.
Porque estamos vendidos, eu e o meu povo, para nos destruírem, matarem, e lançarem a perder: se ainda por servos e por servas nos vendessem, calar-me-ia; ainda que o opressor não recompensaria a perda do rei.
5 Alaila, olelo mai ke alii, o Ahasuero, ninau mai la ia Esetera, i ke alii wahine, Owai la ia, auhea la hoi ka mea i hoopiha i kona naau, e hana pela?
Então falou o rei Assuero, e disse à rainha Esther: Quem é esse? e onde está esse, cujo coração o instigou a assim fazer
6 I aku la o Esetera, O ka enemi ka mea i ku e mai, o keia Hamana hewa no. Alaila, makau o Hamana imua i ke alo o ke alii, a me ke alii wahine.
E disse Esther: O homem, o opressor, e o inimigo, é este mau Haman. Então Haman se perturbou perante o rei e a rainha.
7 Ku ae la ke alii mai ka ahainuwaina, me ka huhu, a hele aku la i ka pakanu o ka hale alii: a ku mai la Hamana imua o Esetera, ke alii wahine, e nonoi ia ia i ke, ola nona; no ka mea, ua ike oia, ua hoomakaukauia ka hewa nona, e ke alii.
E o rei no seu furor se levantou do banquete do vinho para o jardim do palácio; e Haman se pôs em pé, para rogar à rainha Esther pela sua vida; porque viu que já o mal lhe era determinado pelo rei.
8 A hoi mai la ke alii mai ka pakanu o ka hale alii, a i kahi o ka ahainuwaina: ua hina o Hamana maluna o kahi i moe ai o Esetera. Alaila, i iho la ke alii, E pue anei oia i ke alii wahine, imua o ko'u alo iloko o ka hale? A puka aku la ia olelo iwaho o ka waha o ke alii, uhi iho la lakou i ka maka o Hamana.
Tornando pois o rei do jardim do palácio à casa do banquete do vinho, Haman tinha caído prostrado sobre o leito em que estava Esther. Então disse o rei: Porventura quereria ele também forçar a rainha perante mim nesta casa? Saindo esta palavra da boca do rei, cobriram a Haman o rosto.
9 A olelo mai no hoi o Harebona, kekahi o na luna imua o ke alii, Aia hoi ke olokea, he kanalima kubita ke kiekie, ka mea a Hamana i hana'i no Moredekai, ka mea i olelo i ka maikai no ke alii, ke ku la no maloko o ka hale o Hamana. Alaila, i mai la ke alii, E liia oia nei maluna olaila.
Então disse Harbona, um dos eunucos que serviam diante do rei: Eis aqui também a forca de cincoênta côvados de altura que Haman fizera para mardoqueu, que falara para bem do rei, está junto à casa de Haman. Então disse o rei: enforcai-o nela.
10 A li lakou ia Hamana ma ke olokea ana i hoomakaukau ai no Moredekai. Alaila, ua pau ka huhu o ke alii.
Enforcaram pois a Haman na forca, que ele tinha preparado para mardoqueu. Então o furor do rei se aplacou.

< Esetera 7 >