< Psalm 106 >

1 Halleluja! Danket dem HERRN; denn er ist freundlich, und seine Güte währet ewiglich.
E HALELU aku ia Iehova. E mililani aku ia Iehova, no ka mea ua maikai ia; Ua mau loa hoi kona lokomaikai.
2 Wer kann die großen Taten des HERRN ausreden und alle seine löblichen Werke preisen?
Owai la ka mea e hai mai i na mea nui a Iehova? A e hoike mai hoi i kona hanohano a pau?
3 Wohl denen, die das Gebot halten und tun immerdar recht!
Pomaikai ka poe malama i ka hoopono, A hana i ka pololei i na manawa a pau.
4 HERR, gedenke mein nach der Gnade, die du dem Volk verheißen hast; beweise uns deine Hilfe,
E hoomanao mai oe ia'u, e Iehova, Me au e aloha'i i kou poe kanaka; E haawi mai no hoi ia'u i kou hoola ana.
5 daß wir sehen mögen die Wohlfahrt deiner Auserwählten und uns freuen, daß es deinem Volk wohl geht, und uns rühmen mit deinem Erbteil.
I ike aku au i ka maikai o kou poe i waeia, I lealea hoi au ma ka lealea ana o kou lahuikanaka, I kaena hoi au ma kou poe hooilina.
6 Wir haben gesündigt samt unsern Vätern; wir haben mißgehandelt und sind gottlos gewesen.
Ua hewa pu no makou me ko makou poe kupuna, Ua lawehala hoi, a ua hana kolohe.
7 Unsre Väter in Ägypten wollten deine Wunder nicht verstehen; sie gedachten nicht an deine große Güte und waren ungehorsam am Meer, am Schilfmeer.
O ko makou poe kupuna ma Aigupita, Aole lakou i hoomaopopo i kau mau hana mana; Aole hoi lakou i hoomanao i ka nui o kou lokomaikai; A hoonaukiuki aku la ma ke kai, ma ke Kaiula hoi.
8 Er half ihnen aber um seines Namens willen, daß er seine Macht bewiese.
Aka, no kona inoa, hoola mai oia ia lakou, I hoike mai ai oia i kona mana.
9 Und er schalt das Schilfmeer: da ward's trocken, und führte sie durch die Tiefen wie in einer Wüste
Papa mai la oia i ke Kaiula, a maloo iho la ia; Alakai ae la oia ia lakou ma ka hohonu me he nahelehele la.
10 und half ihnen von der Hand des, der sie haßte, und erlöste sie von der Hand des Feindes;
Hoola mai la oia ia lakou mai ka lima mai o ka poe inaina, A hoola panai hoi ia lakou mai ka lima mai o ka enemi.
11 und die Wasser ersäuften ihre Widersacher, daß nicht einer übrig blieb.
Popoi mai la na wai i ko lakou poe enemi; Aole i hookoeia kekahi o lakou.
12 Da glaubten sie an seine Worte und sangen sein Lob.
Alaila, hooiaio lakou i kana mau olelo, A oli iho la i mau halelu nona.
13 Aber sie vergaßen bald seiner Werke; sie warteten nicht auf seinen Rat.
Poina koke ia lakou kana mau hana, Aole lakou i kakali i kana ao ana.
14 Und sie wurden lüstern in der Wüste und versuchten Gott in der Einöde.
Kuko nui no lakou ma ka waonahele, A hoao lakou i ke Akua, ma ka waoakua.
15 Er aber gab ihnen ihre Bitte und sandte ihnen genug, bis ihnen davor ekelte.
Haawi mai la oia ia lakou i ka mea a lakou i noi aku ai; A haawi mai nae i ka hookii iloko o ko lakou uhane.
16 Und sie empörten sich wider Mose im Lager, wider Aaron, den Heiligen des HERRN.
Huahua lakou ia Mose ma kahi hoomoana'i, A me Aarona hoi ka haipule a Iehova.
17 Die Erde tat sich auf und verschlang Dathan und deckte zu die Rotte Abirams,
Wahi ae la ka honua, a moni iho la ia Datana, A poi mai la hoi maluna o ke anaina o Abirama,
18 und Feuer ward unter ihrer Rotte angezündet, die Flamme verbrannte die Gottlosen.
Hoaaia ke ahi ma ko lakou anaina, A pau iho la ka poe hewa i ka lapalapa ahi.
19 Sie machten ein Kalb am Horeb und beteten an das gegossene Bild
Hana no lakou i keiki bipi ma Horeba, A kulou hoomana lakou ia kii hooheheeia.
20 und verwandelten ihre Ehre in ein Gleichnis eines Ochsen, der Gras frißt.
Hoololi lakou i ko lakou nani I ke ano o ka bipi e ai ana i ka mauu.
21 Sie vergaßen Gottes, ihres Heilands, der so große Dinge in Ägypten getan hatte,
Poina ia lakou ke Akua, ko lakou Hoola, Ka mea i hana i na mea nui ma Aigupita;
22 Wunder im Lande Hams und schreckliche Werke am Schilfmeer.
Na mea kupanaha hoi ma ka aina o Hama, Na mea weliweli hoi ma ke Kaiula.
23 Und er sprach, er wolle sie vertilgen, wo nicht Mose, sein Auserwählter, in den Riß getreten wäre vor ihm, seinen Grimm abzuwenden, auf daß er sie nicht gar verderbte.
Alaila, olelo no oia e luku ia lakou, Ina i ku ole o Mose, kona mea i waeia ma ka hakahaka imua ona. E pale aku i kona huhu i ole ia e luku mai.
24 und sie verachteten das liebe Land, sie glaubten seinem Wort nicht
A hoowahawaha no hoi lakou i ka aina aloha, Aole hoi i hooiaio i kana olelo.
25 und murrten in ihren Hütten; sie gehorchten der Stimme des HERRN nicht.
Ohumu iho lakou ma ko lakou mau halelewa. Aole hoi i hoolohe i ka leo o Iehova.
26 Und er hob auf seine Hand wider sie, daß er sie niederschlüge in der Wüste
Alaila, hoana ae la oia i kona lima, E hoohina ia lakou ma ka waonahele;
27 und würfe ihren Samen unter die Heiden und zerstreute sie in die Länder.
E hoohina hoi i ka lakou poe mamo mawaena o ko na aina e, A e hooauhee ia lakou maluna o ka honua.
28 Und sie hingen sich an den Baal-Peor und aßen von den Opfern der toten Götzen
Hoopili ae la lakou ia Baalapeora, A ai no hoi lakou i na mohai o ka poe i make.
29 und erzürnten ihn mit ihrem Tun; da brach auch die Plage unter sie.
Hoonaukiuki aku lakou ma ka lakou hana ana; A puka mai la ka mai make iwaena o lakou.
30 Da trat Pinehas herzu und schlichtete die Sache; da ward der Plage gesteuert.
Alaila ku ae la o Pinehasa iluna, a hoopai iho la, A hookiia ua mai make la.
31 Das ward ihm gerechnet zur Gerechtigkeit für und für ewiglich.
Manaoia'e la ia, he pono nona, I kela hanauna, i keia hanauna, a mau loa aku.
32 Und sie erzürnten ihn am Haderwasser, und Mose ging es übel um ihretwillen.
Hoonaukiuki aku lakou ia ia ma na wai o Meriba, A hewa o Mose, no lakou la.
33 Denn sie betrübten ihm sein Herz, daß ihm etliche Worte entfuhren.
No ka mea, hookuee lakou i ka manao ana, A olelo pono ole mai la oia ma kona mau lehelehe.
34 Auch vertilgten sie die Völker nicht, wie sie doch der HERR geheißen hatte;
Aole lakou i luku ae i na lahuikanaka, A Iehova i kauoha mai ai ia lakou.
35 sondern sie mengten sich unter die Heiden und lernten derselben Werke
Ua huiia no lakou me ko na aina e, A ao mai la lakou i ka lakou mau hana.
36 und dienten ihren Götzen; die wurden ihnen zum Fallstrick.
Malama aku no hoi i ko lakou poe akua kii, A lilo ia i pahele na lakou.
37 Und sie opferten ihre Söhne und ihre Töchter den Teufeln
Alaila, mohai aku la lakou i ka lakou poe keikikane, A me ka lakou poe kaikamahine no na daimonio.
38 und vergossen unschuldig Blut, das Blut ihrer Söhne und ihrer Töchter, die sie opferten den Götzen Kanaans, daß das Land mit Blutschulden befleckt ward;
Hookahe ae la lakou i ke koko hala ole, I ke koko hoi o ka lakou poe keikikane, a me ka lakou poe kaikamahine, Na mea a lakou i mohai aku ai i na'kua kii o Kanaana; A hoohaumiaia ka aina i ke koko.
39 und verunreinigten sich mit ihren Werken und wurden abgöttisch mit ihrem Tun.
A haumia no hoi lakou i ka lakou mau hana, A moe kolohe lakou me na mea a lakou i hana'i.
40 Da ergrimmte der Zorn des HERRN über sein Volk, und er gewann einen Greuel an seinem Erbe
Nolaila, hoaaia ka inaina o Iehova i kona poe kanaka, A hoopailua mai la oia i kona hooilina iho.
41 und gab sie in die Hände der Heiden, daß über sie herrschten, die ihnen gram waren.
A haawi ae la ia ia lakou i ka lima o ko na aina e; A noho alii maluna o lakou ka poe inaina mai ia lakou.
42 Und ihre Feinde ängsteten sie; und sie wurden gedemütigt unter ihre Hände.
Hookaumaha mai no hoi ko lakou poe enemi ia lakou, A hoohaahaaia mai no hoi malalo iho o ko lakou lima.
43 Er errettete sie oftmals; aber sie erzürnten ihn mit ihrem Vornehmen und wurden wenig um ihrer Missetat willen.
Hoopakele pinepine mai la oia ia lakou; Aka, hoonaukiuki aku lakou ia ia, ma ko lakou manao, A hokii iho la lakou no ko lakou hewa.
44 Und er sah ihre Not an, da er ihre Klage hörte,
Alaila, ike mai la oia i ko lakou pilikia, Ia ia i lohe ai i ko lakou olo pihe ana.
45 und gedachte an seinen Bund, den er mit ihnen gemacht hatte; und es reute ihn nach seiner großen Güte,
A hoomanao mai la oia i kona berita me lakou, A minamina iho la oia, e like me ka nui o kona lokomaikai ana.
46 und er ließ sie zur Barmherzigkeit kommen vor allen, die sie gefangen hatten.
Alaila, haawi mai la oia ia lakou I ke alohaia imua o ka poe a pau i lawe pio ia lakou.
47 Hilf uns, HERR, unser Gott, und bringe uns zusammen aus den Heiden, daß wir danken deinem heiligen Namen und rühmen dein Lob.
E hoola mai oe ia makou, e Iehova, e ko makou Akua, E hoiliili mai ia makou, maiwaena mai o ko na aina e, I mililani aku makou i ka inoa hoano, A e hiilani aku hoi ma kou halelu.
48 Gelobet sei der HERR, der Gott Israels, von Ewigkeit zu Ewigkeit, und alles Volk spreche: Amen, halleluja!
E hoomaikaiia o Iehova, ke Akua o ka Iseraela, Mai kahiko loa mai, a mau loa aku no: E i mai no hoi na kanaka a pau, Amene. E halelu aku ia Iehova.

< Psalm 106 >