< Psalm 10 >

1 HERR, warum trittst du so ferne, verbirgst dich zur Zeit der Not?
NO ke aha la oe e ku ai i kahi loihi aku, e Iehova? A e huna ai ia oe iho i ka manawa popilikia?
2 Weil der Gottlose Übermut treibt, muß der Elende leiden; sie hängen sich aneinander und erdenken böse Tücke.
O ka mea hewa, i kona hookano, Ua hoomaau mai oia i ka mea ilihune: E puni lakou i ka manao a lakou i noonoo ai.
3 Denn der Gottlose rühmt sich seines Mutwillens, und der Geizige sagt dem Herrn ab und lästert ihn.
No ka mea, ua hookelakela ka mea hewa i ka makemake o kona naau, A i ke ko ana, ua hoomaikai, a ua hoowahawaha aku ia Iehova.
4 Der Gottlose meint in seinem Stolz, er frage nicht darnach; in allen seinen Tücken hält er Gott für nichts.
O ka mea hewa, aole ia e pule, no ka haaheo o kona maka; Aole ke Akua i kona manao a pau.
5 Er fährt fort mit seinem Tun immerdar; deine Gerichte sind ferne von ihm; er handelt trotzig mit allen seinen Feinden.
Ua hewa mau kona mau aoao; O kau mau oihana, maluna lilo no ia aole ikea ia ia; A o kona mau enemi, ua puhi aku oia ia lakou.
6 Er spricht in seinem Herzen: Ich werde nimmermehr darniederliegen; es wird für und für keine Not haben.
Ua olelo oia iloko o kona naau, Aole loa au e hoonaueia; Aole au e popilikia ia hanauna aku ia hanauna aku.
7 Sein Mund ist voll Fluchens, Falschheit und Trugs; seine Zunge richtet Mühe und Arbeit an.
Ua piha kona waha i ke amuamu, ka wahahee, a me ka hoopunipuni; Malalo ae o kona alelo ke kolohe a me ka mea lapuwale.
8 Er sitzt und lauert in den Dörfern; er erwürgt die Unschuldigen heimlich; seine Augen spähen nach dem Armen.
Ua noho ia ma kahi hoomakaakiu o na kauhale; A i kahi nalowale i pepehi wale ai ia i ka mea hala ole; Ua haka malu aku kona mau maka i ka mea ilihune.
9 Er lauert im Verborgenen wie ein Löwe in der Höhle; er lauert, daß er den Elenden erhasche, und er hascht ihn, wenn er ihn in sein Netz zieht.
Kali malu iho la ia me he liona la iloko o kona lua: Moemoe malu ia e hopu i ka mea ilihune: Ua hoohei no oia ia ia i kona alakai ana ia ia iloko o kana upena.
10 Er zerschlägt und drückt nieder und stößt zu Boden den Armen mit Gewalt.
Ua kolo iho la ia, ua hoohaahaa ia ia iho, I haule iho ka poe ilihune i kona mea ikaika.
11 Er spricht in seinem Herzen: Gott hat's vergessen; er hat sein Antlitz verborgen, er wird's nimmermehr sehen.
Ua olelo iho la ia iloko o kona naau, Ua hoopoina ke Akua; Ua huna oia i kona maka, aole loa ia e ike mai.
12 Stehe auf, HERR; Gott, erhebe deine Hand; vergiß der Elenden nicht!
E ku mai oe, e Iehova; E hapai oe i kou lima, e ke Akua; Mai hoopoina mai i ka poe haahaa.
13 Warum soll der Gottlose Gott lästern und in seinem Herzen sprechen: Du fragest nicht darnach?
No ke aha la ka mea ino i hoowahawaha ai i ke Akua? Ua olelo no oia iloko o kona naau, Aole oe e hoopai mai.
14 Du siehest ja, denn du schauest das Elend und den Jammer; es steht in deinen Händen. Die Armen befehlens's dir; du bist der Waisen Helfer.
Ua ike mai no oe, ua nana mai i ke kolohe a me ka huhu, I hoopai mai ia mea me kou lima; O ka mea ilihune ua waiho aku oia ia ia iho ia oe; O oe no ka mea nana ka mea makua ole i kokua mai.
15 Zerbrich den Arm des Gottlosen und suche heim das Böse, so wird man sein gottlos Wesen nimmer finden.
E uhai oe i ka lima o ke kanaka hewa ke kolohe; E hoopai i kona hewa a pau ia i ka nalo ia oe.
16 Der HERR ist König immer und ewiglich; die Heiden müssen aus seinem Land umkommen.
O Iehova, oia ke Alii mau loa: Ua make aku ko na aina e mailoko aku o kona aina.
17 Das Verlangen der Elenden hörst du, HERR; ihr Herz ist gewiß, daß dein Ohr darauf merket,
E Iehova, ua lohe oe i ka makemake o ka poe haahaa: E hoomakaukau ana oe i ko lakou naau, E hoolohe mai ana no kou pepeiao;
18 daß du Recht schaffest dem Waisen und Armen, daß der Mensch nicht mehr trotze auf Erden.
E hoopono mai i ka mea makua ole a me ka mea i hooluhihewaia, I hooluhihewa hou ole mai ke kauaka o ka honua.

< Psalm 10 >