< 1 Mose 31 >

1 Und es kamen vor ihn die Reden der Kinder Labans, daß sie sprachen: Jakob hat alles Gut unsers Vaters an sich gebracht, und von unsers Vaters Gut hat er solchen Reichtum zuwege gebracht.
LOHE aku la o Iakoba i na olelo a na keikikane a Labana, i ka i ana ae, Ua lawe aku la o Iakoba i na mea a pau a ko kakou makuakane, a ua loaa ia ia keia waiwai a pau no na mea a ko kakou makuakane.
2 Und Jakob sah an das Angesicht Labans; und siehe, es war nicht gegen ihn wie gestern und ehegestern.
Nana aku la o Iakoba i ka maka o Labana, aole ia i maliu mai ia ia e like mamua.
3 Und der HERR sprach zu Jakob: Ziehe wieder in deiner Väter Land und zu deiner Freundschaft; ich will mit dir sein.
Olelo mai la hoi o Iehova ia Iakoba, E hoi hou aku oe i ka aina o kou poe makua, a i na hoahanau ou; a owau kekahi pu me oe.
4 Da sandte Jakob hin und ließ rufen Rahel und Lea aufs Feld zu seiner Herde
Hoouna aku la o Iakoba e kahea ia Rahela laua o Lea e hele mai ma ke kula i kona poe holoholona.
5 und sprach zu ihnen: Ich sehe eures Vaters Angesicht, daß es nicht gegen mich ist wie gestern und ehegestern; aber der Gott meines Vaters ist mit mir gewesen.
I aku la oia ia laua, Ua ike no wau i ka maka o ko olua makuakane, aole ia i maliu mai ia'u e like mamua: aka, me au no ke Akua o ko'u makuakane.
6 Und ihr wißt, daß ich aus allen meinen Kräften eurem Vater gedient habe.
Ua ike hoi olua i ko'u malama i ana i ko olua makuakane me ko'u ikaika a pau.
7 Und er hat mich getäuscht und nun zehnmal meinen Lohn verändert; aber Gott hat ihm nicht gestattet, daß er mir Schaden täte.
A ua hoopunipuni mai ko olua makuakane ia'u, a he umi kana hoololi ana i ka'u uku: aka, aole ke Akua i ae mai e hoopoino mai ia ia'u.
8 Wenn er sprach: Die Bunten sollen dein Lohn sein, so trug die ganze Herde Bunte. Wenn er aber sprach: Die Sprenkligen sollen dein Lohn sein, so trug die ganze Herde Sprenklinge.
Ina i olelo mai kela penei, O na mea kikokiko kau uku, alaila hanau mai la na holoholona i na mea kikokiko: a i olelo mai ia penei, O na mea onionio kau uku, alaila hanau mai la na holoholona a pau i na mea onionio.
9 Also hat Gott die Güter eures Vaters ihm entwandt und mir gegeben.
Pela ke Akua i lawe ai i na holoholona a ko olua makuakane, a ua haawi mai ia'u.
10 Denn wenn die Zeit des Laufs kam, hob ich meine Augen auf und sah im Traum, und siehe, die Böcke, die auf die Herde sprangen, waren sprenklig, gefleckt und bunt.
A i ka manawa a ka poe holoholona i ko ai, nana aku la ko'u mau maka ma ka moeuhane, ike aku la, aia hoi, o na kao kane i lele aku maluna o na kao wahine ua onionio, a ua kikokiko, a me ke kikohukohu.
11 Und der Engel Gottes sprach zu mir im Traum: Jakob! Und ich antwortete: Hier bin ich.
Olelo mai la ka anela o ke Akua ia'u ma ka moeuhane, E Iakoba: i aku la au, Eia wau.
12 Er aber sprach: Hebe deine Augen, und siehe, alle Böcke, die auf die Herde springen, sind sprenklig, gefleckt und bunt; denn ich habe alles gesehen, was dir Laban tut.
I mai la kela, E nana aku oe e ike, o na kao kane e lele ana maluna o na kao wahine, ua onionio, ua kikokiko, a me ke kikohukohu: no ka mea, ua ike no wau i ka mea a pau a Labana i hana mai ai ia oe.
13 Ich bin der Gott zu Beth-El, da du den Stein gesalbt hast und mir daselbst ein Gelübde getan. Nun mache dich auf und zieh aus diesem Land und zieh wieder in das Land deiner Freundschaft.
Owau no ke Akua no Betela, kahi au i poni ai i ka pohaku kukulu, kahi hoi au i hoohiki ai i ka hoohiki ia'u: ano hoi, e ku ae oe, e haalele aku i keia aina, a e hoi hou aku i ka aina o kou poe hoahanau.
14 Da antworteten Rahel und Lea und sprachen zu ihm: Wir haben doch kein Teil noch Erbe mehr in unsers Vaters Hause.
Olelo mai la o Rahela laua o Lea, i mai la ia ia, Auhea kekahi kuleana, a o kekahi waiwai hooili no maua ma ka hale o ko maua makuakane?
15 Hat er uns doch gehalten wie die Fremden; denn er hat uns verkauft und unsern Lohn verzehrt;
Aole anei i manaoia maua e ia, he mau mea e? no ka mea, ua lilo maua i ke kuaiia e ia, a ua pau loa hoi ko maua kala ia ia.
16 darum hat Gott unserm Vater entwandt seinen Reichtum zu uns und unsern Kindern. Alles nun, was Gott dir gesagt hat, das tue.
Nolaila, o ka waiwai a pau a ke Akua i lawe ae mai ko maua makuakane mai, no kakou ia a no na keiki a kakou: ano hoi, e hana aku oe i ka mea a ke Akua i olelo mai ai ia oe.
17 Also machte sich Jakob auf und lud seine Kinder und Weiber auf Kamele
Alaila, ku ae la o Iakoba, hoee aku la i kana mau keiki a me kana mau wahine maluna o na kamelo;
18 und führte weg all sein Vieh und alle seine Habe, die er zu Mesopotamien erworben hatte, daß er käme zu Isaak, seinem Vater, ins Land Kanaan.
A lawe aku la ia i kana poe holoholona a pau, a me kona waiwai a pau i loaa ia ia, o na holoholona ana, i loaa ia ia ma Padanarama, e hele aku ai io Isaaka la i kona makuakane, ma ka aina o Kanaana.
19 (Laban aber war gegangen sein Herde zu scheren.) Und Rahel stahl ihres Vaters Götzen.
Ua hala aku la o Labana e ako i kana poe hipa: a aihue iho la o Rahela i na kii o kona makuakane.
20 Also täuschte Jakob den Laban zu Syrien damit, daß er ihm nicht ansagte, daß er floh.
Puni aku la ka naau o Labana ka Suria, ia Iakoba, i ka hai ole aku ia ia i kona mahuka ana.
21 Also floh er und alles, was sein war, machte sich auf und fuhr über den Strom und richtete sich nach dem Berge Gilead.
Pela oia i mahuka ai me kana mau mea a pau: ku ae la ia, hele mai la ma keia aoao o ka muliwai, a hele pololei mai la i ka mauna o Gileada.
22 Am dritten Tage ward Laban angesagt, daß Jakob geflohen wäre.
I ke kolu o ka la, olelo aku la kekahi ia Labana, Ua mahuka aku o Iakoba.
23 Und er nahm seine Brüder zu sich und jagte ihm nach sieben Tagereisen und ereilte ihn auf dem Berge Gilead.
Kono aku la ia i kona poe hoahanau e hele pa me ia, alualu mai mahope ona i na la hele ehiku, a hiki mai la io Iakoba la ma ka mauna o Gileada.
24 Aber Gott kam zu Laban, dem Syrer, im Traum des Nachts und sprach zu ihm: Hüte dich, daß du mit Jakob nicht anders redest als freundlich.
Hele mai la ke Akua io Labana la ka Suria ma ka moeuhane i ka po, i mai la ia ia, E ao ia oe iho, mai olelo aku oe ia Iakoba i ka mea aloha, aole hoi ka mea hoino.
25 Und Laban nahte zu Jakob. Jakob aber hatte seine Hütte aufgeschlagen auf dem Berge; und Laban mit seinen Brüdern schlug seine Hütte auch auf auf dem Berge Gilead.
Alaila loaa mai la o Iakoba ia Labana. Ua kukulu o Iakoba i kona halelewa ma ua mauna la: kukulu hoi o Labana me kona poe hoahanau ma ka mauna o Gileada.
26 Da sprach Laban zu Jakob: Was hast du getan, daß du mich getäuscht hast und hast meine Töchter entführt, als wenn sie durchs Schwert gefangen wären?
Olelo mai la o Labana ia Iakoba, Heaha kau i hana'i i hoopunipuni mai ai oe ia'u, a i lawe aku ai hoi i ka'u mau kaikamahine, e like me na pio e ke kana?
27 Warum bist du heimlich geflohen und hast dich weggestohlen und hast mir's nicht angesagt, daß ich dich hätte geleitet mit Freuden, mit Singen mit Pauken und Harfen?
No ke aha la oe i holo malu mai ai, me ka puni mai ia'u, aole hoi i hai mai ia'u, i hoihoi aku ai au ia oe me ka olioli a me na mele, me na pahukani a me na lira!
28 Und hast mich nicht lassen meine Kinder und Töchter küssen? Nun, du hast töricht getan.
Aole hoi i ae mai oe ia'u e honi i ka'u mau moopuna a me na kaikamahine a'u? He lapuwale ka hana ana au i hana'i.
29 Und ich hätte wohl so viel Macht, daß ich euch könnte Übles tun; aber eures Vaters Gott hat gestern zu mir gesagt: Hüte dich, daß du mit Jakob nicht anders als freundlich redest.
E hiki no i kuu lima ke hana aku ia oe i ke ino: aka, o ke Akua o kou makuakane i olelo mai ia'u, i ka po nei, i ka i ana, E ao oe, mai olelo aku oe ia Iakoba i ka mea aloha, aole hoi ka mea hoino.
30 Und weil du denn ja wolltest ziehen und sehntest dich so sehr nach deines Vaters Hause, warum hast du mir meine Götter gestohlen?
Ano hoi, i ka hele ana ua hala aku la oe, no kou iini nui ana i ka hale o kou makuakane; no ke aha hoi oe i aihue ai i ko'u mau akua?
31 Jakob antwortete und sprach zu Laban: Ich fürchtete mich und dachte, du würdest deine Töchter von mir reißen.
Olelo aku la o Iakoba ia Labana, i aku la, No ka mea, ua makau wau: i iho la au, E kaili aku paha oe i kau mau kaikamahine mai o'u aku nei.
32 Bei welchem du aber deine Götter findest, der sterbe hier vor unsern Brüdern. Suche das Deine bei mir und nimm's hin. Jakob wußte aber nicht, daß sie Rahel gestohlen hatte.
A o ka mea e loaa ia oe, ia ia kou mau akua, aole ia e ola; imua o ko kana mau hoahanau e nana oe i kau maanei me au, a e lawe aku oe i ou la. No ka mea, aole i ike o Iakoba, na Rahela i aihue ia mau mea.
33 Da ging Laban in die Hütten Jakobs und Leas und der beiden Mägde, und fand nichts; und ging aus der Hütte Leas in die Hütte Rahels.
Komo aku la o Labana iloko o ka halelewa o Iakoba, a iloko o ka halelewa o Lea, iloko hoi o na halelewa o na kauwawahine elua, aole i loaa. Alaila, hele aku la ia iwaho o ka halelewa o Lea, a komo aku la iloko o ka halelewa o Rahela.
34 Da nahm Rahel die Götzen und legte sie unter den Kamelsattel und setzte sich darauf. Laban aber betastete die ganze Hütte und fand nichts.
Ua lawe aku no o Rahela i ua mau kii la, a waiho pu iho la me na noho kamelo, a noho iho la maluna. Huli iho la o Labana i ka halelewa a pau, aole nae i loaa.
35 Da sprach sie zu ihrem Vater: Mein Herr, zürne mir nicht, denn ich kann nicht aufstehen vor dir, denn es geht mir nach der Frauen Weise. Also fand er die Götzen nicht, wie sehr er suchte.
I aku la o Rahela i kona makuakane, mai huhu mai ko'u haku i kuu hiki ole ke ku ae iluna; no ka mea, he mai wahine ko'u. Imi iho la oia, aole nae i loaa ia ia na kii.
36 Und Jakob ward zornig und schalt Laban und sprach zu ihm: Was habe ich mißgehandelt oder gesündigt, daß du so auf mich erhitzt bist?
Ukiuki iho la o Iakoba, a ao aku la ia Labana: olelo aku la o Iakoba, i aku la ia Labana, Heaha ko'u hala? heaha hoi ko'u hewa, i alualu wela mai ai oe ia'o?
37 Du hast allen meinen Hausrat betastet. Was hast du von meinem Hausrat gefunden? Lege das dar vor meinen und deinen Brüdern, daß sie zwischen uns beiden richten.
A ua huli iho oe i ka'u ukana a pau, a heaha kau i loaa ai o na mea a pau o kou hale? e kau mai ianei imua o ko'u mau hoahanau a me kou mau hoahanau, i hooponopono mai ai lakou iwaena o kaua.
38 Diese zwanzig Jahre bin ich bei dir gewesen, deine Schafe und Ziegen sind nicht unfruchtbar gewesen; die Widder deiner Herde habe ich nie gegessen;
He iwakalua na makahiki a'u i noho ai me oe; o kau poe hipa wahine a me kau poe kao wahine, aole lakou i hanau i ka wa, aole hoi au i ai i na hipa kane o kou poe holoholona.
39 was die Tiere zerrissen, brachte ich dir nicht, ich mußte es bezahlen; du fordertest es von meiner Hand, es mochte mir des Tages oder des Nachts gestohlen sein.
O na mea i haehaeia, aole au i lawe aku ion la; na'u no i uku aku: nau i lawe aku ia mea mai kuu lima aku, no ka mea i aihueia i ke ao, a i aihueia i ka po.
40 Des Tages verschmachtete ich vor Hitze und des Nachts vor Frost, und kam kein Schlaf in meine Augen.
Pela wau; i ke ao, ua wela au i ka la, a i ka po, ua make i ke anu: a holo aku la ka hiamoe mai o'u mau maka aku.
41 Also habe ich diese zwanzig Jahre in deinem Hause gedient, vierzehn um deine Töchter und sechs um deine Herde, und du hast mir meinen Lohn zehnmal verändert.
Pela wau i na makahiki he iwakalua maloko o kou hale; hooikaika au nau i na makahiki he umikumamaha no kau mau kaikamahine, a me na makahiki eono no kou poe holoholona: a he umi kau hoololi ana i ka'u uku.
42 Wo nicht der Gott meines Vaters, der Gott Abrahams und die Furcht Isaaks, auf meiner Seite gewesen wäre, du hättest mich leer lassen ziehen. Aber Gott hat mein Elend und meine Mühe angesehen und hat dich gestern gestraft.
Ina aole me au ke Akua o ko'u knpunakane, ke Akua o Aberahama, a o ka makau o Isaaka, he oiaio, ina ua hoihoi nele mai oe ia'u i neia manawa. Ua ike mai no ke Akua i ko'u popilikia, a me ka hana ana a ko u mau lima, a ua papa mai ia oe i ka po nei.
43 Laban antwortete und sprach zu Jakob: Die Töchter sind meine Töchter, und die Kinder sind meine Kinder, und die Herden sind meine Herden, und alles, was du siehst, ist mein. Was kann ich meinen Töchtern heute oder ihren Kindern tun, die sie geboren haben?
Olelo mai la o Labana ia Iakoba, i mai la, Na'u no keia mau kaikamahine, a na'u no keia mau kamalii, a na'u no hoi keia poe holoholona, a na'u no na mea a pau au e ike nei; a heaha ka'u mea e hiki ai i keia la ke hana aku i keia mau kaikamahine a'u, a me keia mau kamalii a lakou i hanau ai?
44 So komm nun und laß uns einen Bund machen, ich und du, der ein Zeugnis sei zwischen mir und dir.
Nolaila ea, e hoopaa kaua i berita, owau a o oe, i mea hoikeike mawaena o kaua.
45 Da nahm Jakob einen Stein und richtete ihn auf zu einem Mal.
Lalau aku la o Iakoba i ka pohaku, a hooku ae la ia mea i kukulu.
46 und sprach zu seinen Brüdern: Leset Steine auf! Und sie nahmen Steine und machten einen Haufen und aßen auf dem Haufen.
I aku la hoi o Iakoba i kona poe hoahanau, E houluulu mai oukou i na pohaku; lawe mai la lakou i na pohaku, a hana iho la i ahu; a ai iho la lakou maluna o ua ahu la.
47 Und Laban hieß ihn Jegar-Sahadutha; Jakob aber hieß ihn Gilead.
Kapa iho la o Labana ia ahu, o I Iegasaduha: kapa iho ia o Iakoba ia mea, o I Galeeda.
48 Da sprach Laban: Der Haufe sei heute Zeuge zwischen mir und dir (daher heißt man ihn Gilead)
Olelo mai la o Labana, He mea hoikeike keia ahu pohaku mawaena o kaua i keia la. Nolaila i kapaia'i kona inoa o Galeeda.
49 und sei eine Warte; denn er sprach: Der HERR sehe darein zwischen mir und dir, wenn wir voneinander kommen,
A o I Mizepa hoi; no ka mea, i mai la ia, O Iehova ke kiai mai mawaena o kaua, i ko kaua manawa e noho kaawale ana.
50 wo du meine Töchter bedrückst oder andere Weiber dazunimmst über meine Töchter. Es ist kein Mensch hier mit uns; siehe aber, Gott ist der Zeuge zwischen mir und dir.
Ina oe e hoopilikia i ka'u mau kaikamahine ina hoi oe e lawe i na wahine hou, he okoa keia mau kaikamahine a'u, aohe kanaka me kaua; e ao oe, o ke Akua no ke ike maka mai mawaena o kaua.
51 Und Laban sprach weiter zu Jakob: Siehe, das ist der Haufe, und das ist das Mal, das ich aufgerichtet habe zwischen mir und dir.
I mai la o Labana ia Iakoba, E nana i keia ahu, e nana hoi i keia pohaku kukulu a'u i hoolei aku ai mawaena o kaua;
52 Derselbe Haufe sei Zeuge, und das Mal sei auch Zeuge, wenn ich herüberfahre zu dir oder du herüberfährst zu mir über diesen Haufen und dies Mal, zu beschädigen.
He mea hoikeike keia ahu, he mea hoikeike hoi keia pohaku kukulu, i hele ole aku ai au ma keia aoao o keia ahu i ou la, aole hoi oe e hele mai ma keia aoao o ua ahu nei a me keia pohaku kukulu i o'u nei, e hana ino.
53 Der Gott Abrahams und der Gott Nahors, der Gott ihres Vaters sei Richter zwischen uns.
O ke Akua o Aberahama, a o ke Akua o Nahora, ke Akua o ko laua makuakane, e hooponopono mawaena o kaua. A hoohiki aku la o Iakoba ma ka Makau o kona makuakane o Isaaka.
54 Und Jakob schwur ihm bei der Furcht seines Vaters Isaak. Und Jakob opferte auf dem Berge und lud seine Brüder zum Essen. Und da sie gegessen hatten, blieben sie auf dem Berge über Nacht.
Alaila, kaumaha aku la o Iakoba i ka mohai maluna o ia mauna, a kahea aku la i kona poe hoahanau e ai i ka berena: ai iho la lakou i ka berena, a moe iho la ia po ma ka mauna.
55 Des Morgens aber stand Laban früh auf, küßte seine Kinder und Töchter und segnete sie und zog hin und kam wieder an seinen Ort.
I kakahiaka nui, aia ae ia o Labana, honi ae la i kana mau moopuna a me kana mau kaikamahine, a hoomaikai iho la ia lakou; hele aku la o Labana, a hoi aku la i kona wahi.

< 1 Mose 31 >