< Sacharja 12 >

1 Ausspruch. Das Wort Jahwes über lsrael, der Spruch Jahwes, der den Himmel ausspannte und die Erde gründete und den Geist in der Brust des Menschen bildete:
‌ʻOku pehē ʻe Sihova, ko e tala mamafa, ʻae folofola ʻa Sihova ki ʻIsileli, ko ia ia ʻoku folahi atu ʻae ngaahi langi, mo ne ʻai ʻae tuʻunga ʻo māmani, pea ne ngaohi ʻe ia ʻae laumālie ʻoe tangata ʻi loto ʻiate ia.
2 Fürwahr, ich werde Jerusalem zu einer Taumelschale machen für alle Völker ringsum, und auch Juda wird bei der Belagerung Jerusalems dabei sein.
“Vakai, te u ngaohi ʻa Selūsalema, ko e ipu fakailifia, ki he kakai kotoa pē ʻoku takatakai ʻiate ia, ʻoka nau ka kāpui ʻa Selūsalema, mo Siuta foki.
3 An jenem Tage werde ich Jerusalem zum Hebestein machen für alle Völker; wer immer ihn emporhebt, wird sich wund ritzen, und alle Nationen der Erde werden sich dagegen versammeln.
Pea ʻi he ʻaho ko ia te u ngaohi ʻa Selūsalema, ko e maka fakamāfasia ki he kakai kotoa pē: ko kinautolu kotoa pē te nau fua ia, te nau makafokafo ai, neongo ha tānaki fakataha ʻae kakai kotoa pē ʻo māmani ke tauʻi ia.”
4 An jenem Tag, ist der Spruch Jahwes, werde ich alle Rosse mit Scheuen schlagen und, die darauf reiten, mit Wahnsinn. Aber über dem Hause Juda will ich meine Augen offen halten, während ich alle Rosse der Völker mit Blindheit schlage.
‌ʻOku pehē ʻe Sihova, “ʻI he ʻaho ko ia te u tā ʻaki ʻae fakailifia, ʻae hoosi kotoa pē, pea tā ʻaki ʻae faha, ʻaia ʻoku heka ki ai: te u fakaʻā hoku mata ki he fale ʻo Siuta, pea taaʻi ke kui ʻae hoosi kotoa pē ʻae kakai.
5 Dann werden die Häuptlinge Judas bei sich selbst sprechen: Starken Halt haben die Bewohner Jerusalems nur an Jahwe der Heerscharen, ihrem Gott!
Pea ʻe pehē ʻe he kau pule ʻi Siuta ʻi honau loto, ‘ʻE mālohi ʻae kakai ʻo Selūsalema, koeʻuhi ko Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko honau ʻOtua.’”
6 An jenem Tage werde ich die Häuptlinge Judas gleich einem Feuerbecken in einem Holzstoße und gleich einer brennenden Fackel in einem Garbenhaufen machen, so daß sie alle Völker ringsum nach rechts und links verzehren, Jerusalem aber nach wie vor wohlbehalten an seiner Stelle bleibt.
“ʻI he ʻaho ko ia te u ngaohi ʻae kau pule ʻi Siuta, ke tatau mo e ʻaiʻanga afi ʻi he loto fefie, pea hangē ko e tūhulu vela ʻi he ū koane; he tenau fakaʻauha takatakai ʻae kakai ʻi he nima toʻomataʻu, pea mo e toʻohema: pea ʻe toe kakai ʻa Selūsalema ʻi hono potu pe ʻoʻona, ʻio, ʻi Selūsalema.
7 Zuerst wird Jahwe den Zelten der Judäer helfen, damit sich der Ruhm des Hauses Davids und der Ruhm der Bewohner Jerusalems nicht hoch über Juda erhebe.
‌ʻE fuofua fakamoʻui ʻe Sihova ʻae ngaahi fale fehikitaki ʻo Siuta, koeʻuhi ke ʻoua naʻa vikiviki mai kia Siuta ʻae nāunau ʻoe fale ʻo Tevita, mo e nāunau ʻoe kakai ʻo Selūsalema.
8 An jenem Tage wird Jahwe mit seinem Schild die Bewohner Jerusalems decken, und der Erschöpfte unter ihnen wird an jenem Tage wie David sein, und das Haus Davids wird sein wie Gott, wie der Engel Jahwes vor ihnen her.
‌ʻI he ʻaho ko ia ʻe maluʻi ʻe Sihova ʻae kakai ʻo Selūsalema; pea ko ia ʻoku vaivai ʻiate kinautolu ʻi he ʻaho ko ia, ʻe hangē ia ko Tevita; pea hangē ko e ʻOtua ʻae fale ʻo Tevita, ʻo hangē ko e ʻāngelo ʻa Sihova ʻi honau ʻao.
9 Da werde ich dann an jenem Tag alle Nationen zu vernichten trachten, die gegen Jerusalem zogen.
“Pea ʻe hoko ʻo pehē ʻi he ʻaho ko ia, te u kumi ke fakaʻauha ʻae puleʻanga kotoa pē ʻoku haʻu ke tauʻi ʻa Selūsalema.
10 Über das Haus Davids aber und die Bewohner Jerusalems gieße ich einen Geist der Gnade und des Flehens aus, und sie werden auf den hinblicken, den sie durchbohrten, und um ihn trauern, wie man um den einzigen Sohn trauert, und ihn bitterlich beweinen, wie man sich um den Erstgebornen grämt.
Pea te u lilingi ki he fale ʻo Tevita, pea ki he kakai ʻo Selūsalema, ʻae laumālie ʻoe ʻofa, pea mo e faʻa lotu: pea te nau sio kiate au ʻaia kuo nau hokaʻi, pea te nau tangi koeʻuhi ko ia, ʻo hangē ha taha ʻoku tēngihia ʻa hono foha naʻe taha pe, pea te ne mamahi lahi koeʻuhi ko ia, ʻo hangē ko e mamahi koeʻuhi ko e ʻolopoʻou.
11 An jenem Tage wird sich in Jerusalem laute Totenklage erheben, wie die Totenklage Hadadrimmons in der Ebene von Megiddo.
‌ʻE ai ʻae tangilāulau lahi ʻi Selūsalema, ʻi he ʻaho ko ia, ʻo hangē ko e tangilāulau ʻa Hatatilimoni ʻi he teleʻa ko Mekitoni.
12 Das Land wird klagen, jedes einzelne Geschlecht besonders: Das Geschlecht des Hauses David besonders und seine Frauen besonders; das Geschlecht des Hauses Nathan besonders und seine Frauen besonders;
Pea ʻe tangi ʻae fonua, pea fai taki taha ʻe he faʻahinga; ko e faʻahinga ʻoe fale ʻo Tevita maʻana, pea mo honau ngaahi uaifi maʻanautolu; ko e faʻahinga ʻoe fale ʻo Natani maʻana, pea mo honau ngaahi uaifi maʻanautolu;
13 das Geschlecht des Hauses Levi besonders und seine Frauen besonders; das Geschlecht der Simeiten besonders und seine Frauen besonders,
Ko e faʻahinga ʻoe fale ʻo Livai maʻana, pea mo honau ngaahi uaifi maʻanautolu; ko e faʻahinga ʻo Simei maʻana, pea mo honau ngaahi uaifi maʻanautolu;
14 und ebenso alle übrigen Geschlechter, jedes einzelne Geschlecht besonders und seine Frauen besonders.
Pea mo e ngaahi faʻahinga ʻoku toe, ko e taki taha maʻana ʻi hono faʻahinga, pea mo honau ngaahi uaifi maʻanautolu.

< Sacharja 12 >