< Psalm 10 >

1 Warum stehst du fern, Jahwe, hältst dich verborgen in Zeiten der Drangsal?
Ko e hā ʻoku ke fakamamaʻo ai, ʻE Sihova? Ko e hā ʻoku ke fakafufū ai koe ʻi he ngaahi ʻaho ʻoe mamahi?
2 Ob des Übermuts der Gottlosen muß der Elende sich ängstigen; möchten sie ergriffen werden in den Ränken, die sie ausgedacht haben!
‌ʻI he fielahi ʻae angakovi ʻoku ne fakatangaʻi ʻae masiva: tuku ke moʻua ʻakinautolu ʻi he ngaahi filioʻi ʻaia kuo nau fakakaukau ki ai.
3 Denn der Gottlose lobsingt und thut dabei, was ihn gelüstet, und der Habgierige preist und lästert zugleich Jahwe.
He ʻoku polepole ʻae angahala ʻi he holi ʻa hono loto, ʻo ne fakamālō ki he manumanu ʻaia ʻoku fehiʻa ki ai ʻa Sihova.
4 Der Gottlose wähnt in seinem Hochmut: “Er ahndet nicht!” “Es giebt keinen Gott” - dahin gehen alle seine Gedanken.
Ko e angahala, ʻi he fielahi ʻa hono mata, ʻe ʻikai te ne kumi [ki he ʻOtua]: ʻoku ʻikai kau ki he ʻOtua ʻene ngaahi mahalo kotoa pē.
5 Was er unternimmt, hat jederzeit Bestand; deine Gerichte bleiben hoch droben von ihm fern: alle seine Feinde - er bläst sie verächtlich an.
‌ʻOku fakamamahi maʻuaipē hono ngaahi ʻaluʻanga; ʻoku māʻolunga lahi hake hoʻo ngaahi fakamaau ʻo ʻulia ʻiate ia: pea ʻoku ne ifi atu ki hono ngaahi fili kotoa pē.
6 Er denkt in seinem Sinn: Ich werde nimmermehr wanken, in alle Zukunft nicht in Unglück geraten.
Kuo pehē ʻe ia ʻi hono loto, “ʻE ʻikai te u ngaue: koeʻuhi ʻe ʻikai te u ʻi he mamahi mei he toʻutangata ki he toʻutangata.”
7 Sein Mund ist voll Fluchens, Trug und Gewaltthat; unter seiner Zunge birgt sich Unheil und Verderben.
‌ʻOku fonu hono ngutu ʻi he kape, mo e kākā, mo e loi: ʻoku ʻi hono lalo ʻelelo ʻae pauʻu, mo e kovi.
8 Er liegt im Hinterhalte der Gehöfte, mordet insgeheim Unschuldige; seine Augen spähen nach dem Unglücklichen.
‌ʻOku nofo ia ʻi he ngaahi toitoiʻanga ʻoe ngaahi potu kakai: ʻoku fakapoongi ʻe ia ʻae māʻoniʻoni ʻi he ngaahi potu fakalilolilo: ʻoku siosio pau hono mata ʻi he fufū ki he masiva.
9 Er lauert im Verborgenen wie ein Löwe in seinem Dickicht. Er lauert, den Elenden zu erhaschen; er erhascht den Elenden, indem er ihn fortzieht mit seinem Netz.
‌ʻOku tokoto tatali pe ia ʻi he potu lilo, ʻo hangē ko e laione ʻi hono ʻana: ʻoku tali tokoto ia ke ne pō ʻae masiva: ʻoku ne pō ʻae masiva, ʻi heʻene fakatauveleʻi ia ki heʻene hele.
10 Er wird niedergeschlagen, sinkt dahin; durch seine Stärke fallen die Unglücklichen.
‌ʻOku ne tulolo ʻo fakavaivai ia, koeʻuhi ke hinga ai ʻae masiva ʻi heʻene mālohi.
11 Er denkt in seinem Sinne: Gott vergißt es; er hat sein Angesicht verborgen, er sieht es nimmermehr!
Naʻe pehē ʻe ia ʻi hono loto, “Kuo ngalo ʻi he ʻOtua: ʻoku fufū ʻe ia hono fofonga ʻe ʻikai ʻaupito te ne mamata ki ai.”
12 Auf, Jahwe! Gott, erhebe deine Hand! Vergiß die Elenden nicht!
Tuʻu hake, ʻE Sihova; ʻE ʻOtua, hiki hake ho nima: ʻoua naʻa fakangalongaloʻi ʻae angavaivai.
13 Warum lästert der Gottlose Gott, denkt in seinem Sinne: Du ahndest nicht?
Ko e hā ʻoku manuki ai ʻe he angakovi ki he ʻOtua? Naʻe pehē ʻe ia ʻi hono loto, “ʻE ʻikai te ke ʻeke ki ai.”
14 Du hast es wohl gesehen! Denn du achtest auf Leid und Kummer, um sie in deine Hand zu nehmen. Dir überläßt es der Unglückliche; dem Verwaisten wurdest du ein Helfer!
Kuo ke ʻafioʻi ia; he ʻoku ke ʻafioʻi ʻae pauʻu mo e fakafāsifasi, ke totongi ia ʻaki ho nima: ʻoku tuku ia kiate koe ʻe he masiva; ko koe ko e tokoni ʻoe tamai mate.
15 Zerbrich den Arm des Gottlosen! Und der Böse - ahnde seinen Frevel! Solltest du ihn nicht finden?
Fesiʻi ʻe koe ʻae nima ʻoe tangata angahala mo angakovi: kumi ʻene ngaahi kovi kotoa pē ke ʻoua ke ʻosi.
16 Jahwe ist König auf immer und ewig; verschwunden sind die Heiden aus seinem Lande.
Ko e Tuʻi ʻa Sihova, ʻo taʻengata pea taʻengata: kuo ʻauha ʻae hiteni mei hono fonua.
17 Das Verlangen der Elenden hast du, Jahwe, gehört; du stärkst ihren Mut, du neigst dein Ohr,
‌ʻE Sihova, kuo ke ongoʻi ʻae holi ʻae angavaivai: pea te ke teuʻi honau loto, te ke ʻange ho fofonga ke ʻafioʻi:
18 daß du den Verwaisten und Unterdrückten Recht schaffest. Nicht sollen fortan Menschen von der Erde trotzen!
Ke fakamaau ʻae ngaahi tamai mate mo e kakai kuo taʻomia, koeʻuhi ke ʻoua naʻa toe fakailifiaʻi ʻe he tangata ʻoe fonua.

< Psalm 10 >