< Jeremia 31 >

1 Zu jener Zeit - ist der Spruch Jahwes - will ich allen Geschlechtern Israels Gott sein, und sie sollen mein Volk sein.
‌ʻOku pehē ʻe Sihova, “ʻI he kuonga ko ia, te u hoko ko e ʻOtua ki he ngaahi faʻahinga kotoa pē ʻo ʻIsileli, pea ko hoku kakai ʻakinautolu.
2 So spricht Jahwe: Gnade fand in der Wüste das Volk der dem Schwert Entronnenen: gehe hin, daß du ihm, - Israel - Ruhe verschaffest!
‌ʻOku pehē ʻe Sihova, Ko e kakai naʻe hao ʻi he heletā naʻe ʻilo ʻae ʻofa ʻi he toafa; ʻio, ko ʻIsileli, naʻaku fai ke aʻutaki ia ki he mālōlō.
3 Von fern her erschien mir Jahwe: ja, mit immerwährender Liebe habe ich dich geliebt, darum habe ich dir meine Huld langmütig bewahrt.
Talu mei muʻa kuo hā mai kiate au ʻa Sihova, ʻo pehē, Ko e moʻoni, kuo u ʻofa ʻaki kiate koe ʻae ʻofa taʻengata: ko ia kuo u toho ʻaki koe ʻae ʻofa ongongofua.
4 Ich will dich wiederum aufbauen, daß du wohl auferbaut seiest, o Jungfrau Israel! Du sollst dich wiederum mit deinen Handpauken zieren, daß du im Reigen Fröhlicher ausziehest!
Pea te u toe langa koe, pea ʻe langa hake koe, ʻE taʻahine ʻo ʻIsileli: ʻe toe teuteu ʻaki koe ho ngaahi meʻa faiva, pea te ke ʻalu koe ke meʻe mo kinautolu ʻoku fiefia.
5 Du sollst wiederum Weingärten pflanzen auf Samariens Bergen - die sie angepflanzt haben, die sollen sie auch zu nutzen anfangen!
Te ke toe tō ʻae ngaahi vaine ʻi he ngaahi moʻunga ʻo Samēlia, ʻe tō ia ʻe he kau ngoue, pea ʻe kai ia ʻo hangē ko e ngaahi meʻa ngofua.
6 Ja, einen Tag wird's geben, da Wächter auf dem Gebirge Ephraim rufen: Auf, laßt uns nach dem Zion, zu Jahwe, unserem Gotte, hinausziehen!
Pea ʻe hokosia ʻae ʻaho, ʻe kalanga ai ʻae kau tangata leʻo ʻi he moʻunga ko ʻIfalemi, ‘Mou tuʻu hake, pea ke tau ʻalu hake ki Saione, kia Sihova ko hotau ʻOtua.’”
7 Denn so spricht Jahwe: Jubelt über Jakob voll Freude und jauchzt über das Haupt der Völker! Preiset laut und sagt: Hilf, Jahwe, deinem Volke, dem Überreste Israels!
He ʻoku pehē ʻe Sihova; “Mou hiva ʻaki ʻae fiefia kia Sēkope, pea kalanga ʻi he lotolotonga ʻoe ngaahi kakai lahi: mou fakahā, mou fakafetaʻi, ʻo pehē, ʻE Sihova, fakamoʻui ʻa hoʻo kakai, ʻae toenga [kakai ]ʻo ʻIsileli.
8 Fürwahr, ich will sie aus dem Nordlande herbringen und sie sammeln vom äußersten Rande der Erde, - unter ihnen Blinde und Lahme, Schwangere und Wöchnerinnen zumal: eine große Schar sollen sie hierher zurückkehren!
Vakai, te u ʻomi ʻakinautolu mei he fonua ʻi he tokelau, pea tānaki ʻakinautolu mei he ngaahi ngataʻanga ʻo māmani, ko kinautolu mo e kui pea mo e pipiki, mo e fefine feitama, pea mo ia ʻoku langā: ʻe liliu mai ki heni ʻae fuʻu tokolahi.
9 Mit Weinen werden sie kommen und mit flehentlichen Gebeten: geleiten will ich sie, sie zu Wasserbächen führen, auf ebenem Wege, darauf sie nicht straucheln können; denn Vater bin ich Israel geworden, und Ephraim ist mein Erstgeborener!
Te nau haʻu mo e tangi, pea ʻi he lotu tāumaʻu te u tataki ʻakinautolu: te u fakaʻeveʻeva ʻakinautolu ʻi he ngaahi veʻe vaitafe ʻi he hala tokalelei, ʻaia ʻe ʻikai te nau tūkia ai: he ko e tamai au ki ʻIsileli, pea ko ʻeku ʻuluaki fānau ʻa ʻIfalemi.”
10 Hört das Wort Jahwes, ihr Völker, und thut es kund auf den Inseln in der Ferne und sprecht: Der Israel zerstreute, sammelt es und wird es behüten wie ein Hirte seine Herde!
Fanongo ki he folofola ʻa Sihova, “ʻAkimoutolu ʻae ngaahi puleʻanga, pea fakahā ia ʻi he ngaahi motu mamaʻo, ʻo pehē, Ko ia naʻe fakamovetevete ʻa ʻIsileli te ne toe tānaki ia, pea leʻohi ia, ʻo hangē ko e tauhi ki heʻene fanga manu.
11 Denn Jahwe befreit Jakob und erlöst ihn aus der Gewalt des, der ihm zu stark war,
He kuo huhuʻi ʻe Sihova ʻa Sēkope, pea huhuʻi ia mei he nima ʻo ia naʻe mālohi kiate ia.
12 daß sie kommen und jubeln auf Zions Höhe und hinströmen zu der Güte Jahwes, zum Getreide und zum Most und zum Öl und zu den jungen Schafen und Rindern, und daß ihre Seele einem wohl bewässerten Garten gleiche, und sie fernerhin nicht mehr dahinschmachten.
Ko ia te nau haʻu ʻo hiva ʻi he ngaahi potu māʻolunga ʻo Saione, pea te nau fakataha ki he angalelei ʻa Sihova, ki he uite, mo e uaine, mo e lolo, mo e ʻuhiki ʻoe fanga sipi, pea mo e manu: pea ʻe tatau honau laumālie mo e ngoue kuo fakaviviku; pea ʻe ʻikai ʻaupito te nau toe mamahi.
13 Alsdann wird sich die Jungfrau am Reigen erfreuen, und Jünglinge und Greise zumal, und ich will ihre Trauer in Wonne wandeln und sie trösten und fröhlich machen nach ihrem Kummer.
Pea ʻe toki fiefia ʻae taʻahine ʻi he meʻe, ko e talavou mo e motuʻa fakataha: he te u liliu ʻenau mamahi ko e fiefia, pea te u fakafiemālieʻi ʻakinautolu pea fakafiefiaʻi ʻakinautolu ʻi he hili ʻenau mamahi.
14 Und ich will die Seelen der Priester mit Fett laben, und mein Volk soll sich sättigen an meiner Güte - ist der Spruch Jahwes.
Pea te u fakamākona ʻaki ʻae ngako ʻae laumālie ʻoe kau taulaʻeiki, pea ʻe mākona ʻa hoku kakai ʻi heʻeku angalelei, ʻoku pehē ʻe Sihova.”
15 So spricht Jahwe: Horch! in Rama wird Klage laut, bitterliches Weinen! - Rahel beweint ihre Kinder, und will sich nicht trösten lassen um ihrer Kinder willen, weil sie nicht mehr sind!
ʻOku pehē ʻe Sihova; “Naʻe ongoʻi ʻi Lama ʻae leʻo ko e tangi, mo e tangilāulau; ko e tangi ʻa Lesieli ʻi heʻene fānau pea ʻe ʻikai te ne tali ʻae fiemālie koeʻuhi ko ʻene fānau, he kuo ʻikai ʻakinautolu.
16 Doch so spricht Jahwe: Höre auf mit deinem lauten Weinen und laß deine Augen nicht länger Thränen vergießen, denn es giebt noch einen Lohn für deine Mühe - ist der Spruch Jahwes: sie sollen heimkehren aus des Feindes Land.
‌ʻOku pehē ʻe Sihova; taʻofi ho leʻo mei he tangi, pea mo ho mata mei he loʻimata: he ʻoku pehē ʻe Sihova, ʻe totongi hoʻo ngāue; pea te nau toe haʻu mei he fonua ʻoe fili.
17 Ja, es giebt noch eine Hoffnung für deine Zukunft - ist der Spruch Jahwes: die Kinder sollen heimkehren in ihr Gebiet!
‌ʻOku pehē ʻe Sihova, ʻOku ai ʻae ʻamanaki ʻi ho ikuʻanga, koeʻuhi ʻe toe ʻomi ʻa hoʻo fānau ki honau fonua.
18 Ich höre wohl, wie Ephraim beweglich klagt: Du hast mich gezüchtigt, und ich mußte mich züchtigen lassen, einem jungen Rinde gleich, das noch ungezähmt, - laß mich heimkehren, und so will ich umkehren, denn du bist Jahwe, mein Gott!
“Ko e moʻoni kuo u fanongo kia ʻIfalemi ʻoku ne fakamamahi ʻe ia ia, ʻo pehē; ‘Kuo ke valoki mai pea kuo valokiʻi au ʻo hangē ko e pulu ʻoku taʻemaheni ai mo e haʻamonga: fakatafoki au pea te u tafoki; he ko koe ko Sihova ko hoku ʻOtua.
19 Denn nachdem ich mich von dir abgewendet, bin ich reumütig geworden, und nachdem ich zur Einsicht gelangt bin, schlage ich mich auf die Hüfte: ich schäme mich, ja, ich bin tief beschämt, weil ich die Schmach meiner Jugend trage.
Pea hili ʻeku tafoki naʻaku fakatomala moʻoni; pea u taaʻi hoku tenga ʻi he hili hoku akonakiʻi: naʻaku mā, ʻio, mo puputuʻu, koeʻuhi kuo u fua ʻae ongoongo kovi ʻo ʻeku kei siʻi.’
20 Ist mir denn Ephraim ein so teurer Sohn oder ein Lieblingskind, daß, so oft ich ihn auch bedrohte, ich doch immer wieder seiner gedenken muß? Darum tobt mein Inneres von Mitleid für ihn - ich muß mich seiner erbarmen! - ist der Spruch Jahwes.
‌ʻIkai ko hoku foha ʻofeina ʻa ʻIfalemi? ʻIkai ko e tamasiʻi fakaʻofoʻofa ia? He kuo talu ʻeku lea kiate ia, ʻoku ou kei manatu lahi kiate ia: ko ia ʻoku mamahi hoku fatu koeʻuhi ko ia; ko e moʻoni te u ʻofa kiate ia, ʻoku pehē mai ʻa Sihova.
21 Stelle dir Wegweiser auf, errichte dir Merkzeichen, richte dein Augenmerk auf die Bahn, den Weg, den du gegangen bist, - kehre heim, Jungfrau Israel, kehre heim in diese deine Städte!
Ke ke fokotuʻu ʻae ngaahi fakaʻilonga ʻoe hala, fokotuʻu ʻae ngaahi fakaʻilonga māʻolunga: fakahanga ho loto ki he hala lahi, ke ke liliu mai ʻi he hala naʻa ke ʻalu ai, ʻE taʻahine ʻo ʻIsileli, ke ke liliu mai ki hoʻo ngaahi kolo ni.”
22 Wie lange willst du dich scheu umherdrücken, du abtrünnige Tochter? Fürwahr, etwas Neues schafft Jahwe auf Erden: das Weib umkreist den Mann!
ʻE ʻofefine fakaholomui, ʻe fēfē hono fuoloa ʻa hoʻo ʻalu fano? He kuo fakatupu ʻe Sihova ha meʻa foʻou ʻi he fonua, ʻe auna ʻe he fefine ʻae tangata mālohi.”
23 So spricht Jahwe der Heerscharen, der Gott Israels: Aufs Neue wird man im Lande Juda und in seinen Städten, wenn ich ihr Geschick gewendet habe, dieses Wort sagen: Jahwe segne dich, du Aue der Gerechtigkeit, du heiliger Berg!
‌ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; “Te nau lea ʻaki ʻae lea ni ʻi he fonua ʻo Siuta pea ʻi hono ngaahi kolo, ʻo kau ka fakatafoki ʻenau pōpula; ‘Ke tāpuakiʻi koe ʻe Sihova, ʻa koe ko e nofoʻanga ʻoe angatonu, pea ko e moʻunga ʻoe māʻoniʻoni.’
24 Und Juda soll darin wohnen mit allen seinen Städten zumal, Ackerleute und solche, die mit der Herde ziehen:
Pea ʻe nofo ʻi Siuta mo hono ngaahi kolo kotoa pē, ʻae kau tangata tauhi, mo kinautolu ʻoku ʻalu atu mo ʻenau fanga manu.
25 denn ich labe die lechzenden Seelen und jegliche dahinschmachtende Seele sättige ich.
He kuo u fakainu ʻae laumālie ʻoku vaivai, pea kuo u fakamākona ʻae laumālie kotoa pē ʻoku mamahi.
26 Darob wird man alsdann sagen: Ich bin aufgewacht und schaue, und der Schlaf war mir so süß!
Pea naʻaku ʻā ʻi he meʻa ni, pea u vakai; pea naʻe lelei kiate au ʻeku mohe.
27 Fürwahr, es kommt die Zeit - ist der Spruch Jahwes -, da will ich das Gebiet Israels und das Gebiet Judas mit Menschensamen und mit Viehsamen besäen,
“ʻOku pehē ʻe Sihova, Vakai, ʻoku haʻu ʻae ngaahi ʻaho, ʻaia te u tūtuuʻi ai ʻae hako ʻoe tangata mo e hako ʻoe manu ki he fale ʻo ʻIsileli pea mo e fale ʻo Siuta.
28 und gleichwie ich über ihnen gewacht habe, sie auszurotten und zu zerstören, niederzureißen und zu verderben und mit Unheil zu verfolgen, so will ich über ihnen wachen, sie zu bauen und zu pflanzen! - ist der Spruch Jahwes.
Pea ʻe hoko ʻo pehē, ʻo hangē naʻaku leʻohi ʻakinautolu, ke taʻaki fuʻu hake, mo fesiʻi hifo, pea lī ki lalo, mo fakaʻauha, mo fakamamahi; ʻe pehē ʻeku leʻohi ʻakinautolu, ke langa, mo tō, ʻoku pehē ʻe Sihova.
29 In jenen Tagen wird man nicht mehr sagen: die Väter haben Herlinge gegessen, und den Kindern sind die Zähne davon stumpf geworden!
Pea ʻe ʻikai te nau toe lea pehē ʻi he ʻaho ko ia, ‘Kuo kai ʻe he ngaahi tamai ʻae kālepi mahi, pea kuo maninia ʻae nifo ʻoe fānau.’
30 Vielmehr ein jeglicher wird um seiner eigenen Verschuldung willen sterben; wer irgend Herlinge ißt, dem sollen die Zähne stumpf werden!
Ka ʻe mate ʻae tangata taki taha ʻi heʻene hia ʻaʻana: ʻe maninia ʻae nifo ʻoe tangata taki taha ʻoku kai ki he kālepi mahi.”
31 Fürwahr, es kommt die Zeit - ist der Spruch Jahwes -, da will ich mit dem Hause Israel und mit dem Hause Juda einen neuen Bund schließen,
ʻOku pehē ʻe Sihova, Vakai, ʻe hoko mai ʻae ngaahi ʻaho, te u fai ai ʻae fuakava foʻou mo e fale ʻo ʻIsileli, pea mo e fale ʻo Siuta:
32 nicht wie der Bund war, den ich mit ihren Vätern schloß, als ich sie bei der Hand nahm, um sie aus Ägypten wegzuführen, welchen Bund mit mir sie gebrochen haben, obwohl ich doch ihr Eheherr war! - ist der Spruch Jahwes.
‌ʻO ʻikai tatau mo e fuakava ʻaia ne u fai mo ʻenau ngaahi tamai, ʻi he ʻaho ko ia naʻaku puke ai honau nima ke tataki ʻakinautolu mei he fonua ko ʻIsipite; ʻaia ko e fuakava ʻaʻaku naʻa nau maumauʻi; ka ʻoku pehē ʻe Sihova, ne u hangē ko e husepāniti kiate kinautolu.
33 Vielmehr darin soll der Bund bestehen, den ich nach dieser Zeit mit dem Hause Israel schließen will - ist der Spruch Jahwes: Ich lege mein Gesetz in ihr Inneres und schreibe es ihnen ins Herz, und so will ich ihr Gott sein, und sie sollen mein Volk sein!
He ko eni ʻae fuakava ʻaia te u fai mo e fale ʻo ʻIsileli; ʻoka hili ange ʻae ngaahi ʻaho ko ia, ʻoku pehē ʻe Sihova, Te u ai ʻeku fono ki honau loto, pea te u tohi ia ʻi honau laumālie; pea te u hoko ko honau ʻOtua, pea ʻe hoko ʻakinautolu ko hoku kakai.
34 Fürderhin sollen sie nicht mehr einer den andern oder ein Bruder den andern also belehren: Erkennet Jahwe! Denn sie werden mich allesamt erkennen vom Kleinsten bis zum Größten - ist der Spruch Jahwes -, denn ich will ihnen ihre Verschuldung vergeben und ihrer Sünde nicht mehr gedenken!
Pea ʻe ʻikai te nau taki taha ako ki hono kaungāʻapi, mo taki taha ki hono kāinga, ʻo pehē, Ke ʻilo ʻa Sihova: he te nau ʻilo kotoa pē au, mei he iiki ʻo aʻu ki he lalahi ʻiate kinautolu, ʻOku pehē ʻe Sihova: he te u fakamolemole ʻenau hia, pea ʻe ʻikai te u toe manatu ki heʻenau angahala.
35 So spricht Jahwe, der die Sonne bestimmt hat, daß sie bei Tage leuchte, die Ordnungen des Mondes und der Sterne, daß sie leuchten bei Nacht, der das Meer aufwühlt, daß seine Wogen brausen, - Jahwe der Heerscharen ist sein Name:
ʻOku pehē ʻe Sihova, ʻaia ʻoku ne foaki ʻae laʻā ko e maama ki he ʻaho, pea kuo tuʻutuʻuni ʻae māhina mo e ngaahi fetuʻu ko e maama ki he pō, ʻaia ʻoku ne vahevahe ʻae tahi ʻi he ʻuʻulu ʻa hono ngaahi peau; ko Sihova ʻoe ngaahi kautau ko hono huafa.
36 So wenig diese Ordnungen sich je vor mir ändern werden - ist der Spruch Jahwes -, so wenig sollen die Nachkommen Israels jemals aufhören, ein Volk vor mir zu sein!
‌ʻOku pehē ʻe Sihova, Kapau ʻe mole ʻi hoku ʻao ʻae ngaahi tuʻutuʻuni ni, pea ʻe toki fakangata ʻae puleʻanga ʻoe hako ʻo ʻIsileli ʻi hoku ʻao ʻo taʻengata.
37 So spricht Jahwe: So wenig der Himmel droben ausgemessen oder die Grundfesten der Erde drunten erforscht werden können, so wenig werde ich die gesamte Nachkommenschaft Israels verwerfen wegen alles dessen, was sie gethan, - ist der Spruch Jahwes.
‌ʻOku pehē ʻe Sihova; Kapau ʻoku faʻa fuofua ʻae langi ʻi ʻolunga, pea faʻa hakule ʻae ngaahi tuʻunga ʻi lalo ʻo māmani, te u toki liʻaki foki ʻae hako kotoa pē ʻo ʻIsileli, koeʻuhi ko e meʻa kotoa pē ʻaia kuo nau fai, ʻoku pehē ʻe Sihova.
38 Fürwahr, es kommt die Zeit - ist der Spruch Jahwes -, da soll die Stadt für Jahwe wieder aufgebaut werden vom Turme Hananeels bis zum Eckthor,
ʻOku pehē ʻe Sihova, “Vakai, ʻoku haʻu ʻae ngaahi ʻaho, ʻaia ʻe langa ai ʻae kolo kia Sihova mei he potu fale leʻo ʻo Hananili ki he matapā ʻoe tuliki.
39 und weiter soll sich die Meßschnur geradeaus zum Hügel Gareb hinüberziehen und dann umbiegen nach Goah.
Pea ʻe falō totonu ʻae meʻa fuofua ʻiate ia, ki he moʻunga ko Kalepi, pea ʻe tākai ʻaki ki Koate.
40 Und das ganze Thal der Aeser und der Asche und der ganze Anger bis zum Kidronbache, bis östlich zur Ecke des Roßthors sollen Jahwe heilig sein: nie soll da mehr zerstört oder niedergerissen werden!
Pea ʻe māʻoniʻoni kia Sihova ʻae teleʻa ʻoe ngaahi ʻangaʻanga, pea mo e efu, pea mo e ngaahi ngoue kotoa pē ʻo aʻu ki he vaitafe ko Kitiloni, ʻo aʻu ki he tuliki ʻoe matapā hoosi ʻoku hanga ki he tokelau, pea ʻe ʻikai toe taʻaki ia, pe toe lī ki lalo ʻo taʻengata.”

< Jeremia 31 >