< Jesaja 23 >

1 Ausspruch über Tyrus. Heult, ihr Tarsisfahrer! denn eine Verwüstung ist angerichtet worden, daß es kein Haus, kein Unterkommen mehr giebt. Aus dem Lande der Kittiter ist es ihnen kund geworden.
Ko e tala mamafa ʻoku kau ki Taia. Tangi, ʻakimoutolu ʻae ngaahi vaka ʻo Tasisi; he kuo liʻaki ia, ko ia ʻoku ʻikai ai ha fale, pe ha hū ki loto: ʻoku fakahā ia kiate kinautolu mei he fonua ko Kitimi.
2 Verstummt, ihr Bewohner der Küste, die von den Kaufleuten Phöniziens, den Meerbefahrenden, belebt war,
Mou fakalongo pe, ʻakimoutolu ʻae kakai ʻoe motu; ʻa koe kuo fakamaʻumeʻaʻi ʻe he kakai fakatau ʻo Saitoni, ʻakinautolu ʻoku faʻa folau ʻi he tahi.
3 die auf dem großen Wasser die Aussaat des Sihor, die Ernte des Nils einheimste, daß sie zum Handelsgewinne der Völker ward!
Ko ʻene koloa ko e tupu ʻoe tenga ʻi Sihoa ʻi he veʻe vai lahi, mo e ututaʻu mei he vaitafe; pea ko e fakatauʻanga ia ʻoe ngaahi puleʻanga.
4 Schäme dich, Phönizien! Denn das Meer, die Meeresfeste, spricht: Ich habe nicht in Wehen gelegen noch geboren! Ich habe nicht Jünglinge groß gezogen, noch Jungfrauen emporgebracht!
Ke mā ʻa koe, ʻE Saitoni: he kuo lea ʻae tahi, ʻio, ʻae mālohi ʻoe tahi, ʻo pehē, “ʻOku ʻikai te u langa, pe fanauʻi ʻae fānau, pea ʻoku ʻikai te u tauhi ha kau talavou, pe akonakiʻi ha kau taʻahine.”
5 Wenn die Kunde zu den Ägyptern dringt, so geraten sie bei der Kunde über Tyrus in Zittern.
‌ʻO hangē ko e ongoongo naʻe kau ki ʻIsipite, ʻe pehē ʻenau mamahi lahi ʻi he ongoongo ʻo Taia.
6 Wandert nach Tarsis hinüber! Heult, ihr Küstenbewohner!
‌ʻAlu hake ʻakimoutolu ki Tasisi; tangilāulau, ʻakimoutolu ko e kakai ʻoe motu.
7 Ist das eure fröhliche Stadt, deren Ursprung in der Urzeit liegt, die ihre Füße weithin trugen, um sich anzusiedeln?
Ko hoʻomou [kolo ]fakafiefia ʻa eni, ʻaia naʻe tuʻu ʻi he ngaahi ʻaho ʻi muʻa? Ko hono vaʻe ʻoʻona te ne ʻave ia ki he mamaʻo ke ʻāunofo ai.
8 Wer hat solches über Tyrus beschlossen - die Kronenspenderin, deren Kaufleute Fürsten, deren Händler die Mächtigsten auf Erden waren?
Ko hai kuo ne tuʻutuʻuni ʻae meʻa ni ki Taia, ko e kolo naʻe faʻa fakanofo ʻae ngaahi pule, ko hono kakai fakatau ko e houʻeiki, pea ko kinautolu ʻoku fefakatauʻaki ʻi ai ko e kau ongoongo ʻi māmani?
9 Jahwe der Heerscharen hat es beschlossen, um jeglichen Schmuckbeladenen Stolz zu entweihen, um alle Mächtigsten auf Erden zu verunehren.
Ko Sihova ʻoe ngaahi kautau kuo ne tuʻutuʻuni ki ai, ke fakamā ʻae laukau ʻoe nāunau kotoa pē, pea ke fakamatavaleaʻi ʻae kakai ongoongo kotoa pē ʻo māmani.
10 Überströme dein Land gleich dem Nile, du Volk von Tarsis! Es beengt dich keine Fessel mehr!
‌ʻE ʻofefine ʻo Tasisi, ke ke ʻalu ʻi ho fonua ʻo hangē ha vaitafe kuo maumauʻi hono kauvai.
11 Er hat seine Hand über das Meer ausgestreckt, Königreiche erschüttert; Jahwe hat wider Kanaan Befehl gegeben, seine Bollwerke zu zerstören,
Naʻa ne mafao hono nima ʻi he tahi, naʻa ne lulululu ʻae ngaahi puleʻanga: kuo tuku mai ʻe Sihova ha fekau ʻoku kau ki he kolo fakatau, ke maumauʻi hono ngaahi potu mālohi.
12 und hat gesprochen: Du sollst hinfort nicht mehr fröhlich sein, du geschändetes, einst jungfräuliches Phönizien! Auf! Begieb dich zu den Kittitern hinüber! Aber auch dort sollst du nicht Ruhe finden!
Pea naʻa ne pehē, ʻE ʻikai te ke toe fiefia, ʻa koe ko e taʻahine kuo taʻomia, ʻae ʻofefine ʻo Saitoni: ke ke tuʻu hake, ʻalu atu ki Kitimi; pea naʻa mo ia ʻe ʻikai te ke maʻu ʻi ai ha mālōlō.
13 Da! Das Land der Chaldäer - das ist das Volk, das zu nicht geworden ist! Assur hat es den Wüstentieren angewiesen. Sie haben ihre Belagerungstürme errichtet, haben seine Paläste von Grund aus zerstört, haben es zu einem Trümmerhaufen gemacht.
Vakai ki he fonua ʻoe kakai ʻo Kalitia; naʻe ʻikai ko ha kakai ʻakinautolu, ka ʻi heʻene toki langaʻi ia maʻanautolu ʻoku nofo ʻi he toafa ʻe he kakai ʻo ʻAsilia: ko kinautolu ia naʻa nau fokotuʻu hono ngaahi fale leʻo, mo nau langa hake hono ngaahi fale fakaʻeiʻeiki; ka naʻa ne ʻomi ia ki he fakaʻauha.
14 Heult, ihr Tarsisfahrer, daß eure Feste verwüstet ist!
Tangi, ʻakimoutolu ʻae ngaahi vaka ʻo Tasisi: he kuo maumauʻi ho potu mālohi.
15 An jenem Tage wird Tyrus für siebzig Jahre in Vergessenheit geraten, wie die Regierung eines und desselben Königs. Nach Verlauf von siebzig Jahren aber wird es Tyrus ergehen, wie es im Liede von der Hure heißt:
Pea ʻe hoko ʻo pehē ʻi he ʻaho ko ia, ʻe fakangalo ʻa Taia ʻi he taʻu ʻe fitungofulu, ʻo hangē ko e ngaahi ʻaho ʻo ha tuʻi ʻe taha: pea hili ʻae taʻu ʻe fitungofulu ʻe hiva ʻa Taia ʻo hangē ko e fefine angahala.
16 Nimm die Leier, durchziehe die Stadt, vergessene Hure! Spiele schön, singe eifrig, damit man deiner gedenke!
Toʻo ha haʻape mo ke feʻaluʻaki ʻi he kolo, ʻa koe ko e fefine angahala naʻe fakangalo hifo; tā ʻae meʻa tā ke ongo mālie, hiva ʻaki ʻae ngaahi hiva lahi, koeʻuhi ke fakamanatuʻi koe.
17 Nach siebzig Jahren nämlich wird Jahwe Tyrus heimsuchen, daß es wieder zu seinem Buhlerlohnkommen und mit allen Reichen der Welt, die auf Erden sind, buhlen wird.
Pea ʻe hoko ʻo pehē hili ʻae taʻu ʻe fitungofulu, ʻe ʻaʻahi ʻa Sihova ki Taia, pea ʻe foki ia ki heʻene totongi, pea te ne fai hala mo e ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻo māmani ʻoku ʻi he funga ʻoe kelekele.
18 Aber sein Gewinn und sein Buhlerlohn wird Jahwe geheiligt werden; man wird ihn nicht ansammeln und aufspeichern, sondern denen, die im Angesichte Jahwes wohnen, soll sein Gewinn zu reichlicher Nahrung und stattlicher Kleidung dienen.
Ka ko ʻene koloa mo ia ʻoku ne maʻu ʻe fakatapui maʻa Sihova: ʻe ʻikai tānaki pe fakamaʻopoʻopo ia; he ko ʻene koloa ʻe ʻanautolu ia ʻoku nofo ʻi he ʻao ʻo Sihova, ke mahu ʻae kai, pea tolonga ʻae kofu.

< Jesaja 23 >