< 1 Mose 30 >

1 Als nun Rahel sah, daß sie dem Jakob kein Kind gebar, da wurde Rahel eifersüchtig auf ihre Schwester und sprach zu Jakob: Schaffe mir Kinder - wo nicht, so sterbe ich!
A IKE ae la o Rahela, aole ia i hanau i na keiki na Iakoba, huahuwa aku la o Rahela i kona kaikaana; i mai la ia ia Iakoba, E haawi, mai oe i keiki na'u, o make au.
2 Da wurde Jakob zornig über Rahel und sprach: Bin ich denn an Gottes statt, der dir Leibesfrucht versagt hat?
Hoaaia ka inaina o Iakoba ia Rahela; i aku la ia, Owau no anei ka panihakahaka no ke Akua, nana i aua mai ka hua o kou opu?
3 Da sprach sie: Hier ist meine Leibmagd Bilha: wohne ihr bei, damit sie auf meinem Schoß gebäre, und auch ich durch sie zu Kindern komme!
I mai la ia, Aia hoi kuu kauwawahine o Bileha, e komo aku oe io na la; a e hanau mai auanei ia maluna o kuu mau kuli, i keiki ai hoi au ma ona la.
4 Da gab sie ihm ihre Leibmagd Bilha zum Weibe und Jakob wohnte ihr bei.
Haawi mai la oia ia Bileha i kana kauwawahine, i wahine nana: a komo aku la o Iakoba io na la.
5 Da wurde Bilha schwanger und gebar dem Jakob einen Sohn.
Hapai iho la o Bileha, a hanau mai la, he keikikane na Iakoba.
6 Rahel aber sprach: Gott hat mir Recht geschafft und hat mich erhört und mir einen Sohn geschenkt! Darum nannte sie ihn Dan.
I mai la o Rahela, Ua hoapono mai ke Akua ia'u, ua hoolohe mai hoi ia i ko'u leo, a ua haawi mai ia i keiki na'u: nolaila, kapa iho la ia i kona inoa, o I Dana.
7 Hierauf wurde Bilha, die Leibmagd Rahels, abermals schwanger und gebar dem Jakob einen zweiten Sohn.
Hapai hou iho la o Bileha ke kauwawahine a Rahela, a hanau mai la, o ka lua ia o kana keikikane na Iakoba.
8 Da sprach Rahel: Einen Kampf um Gott habe ich gekämpft mit meiner Schwester und habe gesiegt! Darum nannte sie ihn Naphtali.
I mai la o Rahela, Me na hakoko nui ka'u i hakoko pu ai me kuu kaikuaana, a ua lanakila au: a kapa iho la ia i kona inoa, o I Napetali.
9 Als nun Lea sah, daß sie kein Kind weiter gebar, nahm sie ihre Leibmagd Silpa und gab sie dem Jakob zum Weibe.
A ike iho la o Lea, ua oki kona hanau ana, lalau aku la ia ia Zilepa, i kana kauwawahine, a haawi aku la ia ia i wahine na Iakoba.
10 Da gebar Silpa, die Leibmagd Leas, dem Jakob einen Sohn.
A hanau mai la o Zilepa ke kauwawahine a Lea i keikikane na Iakoba.
11 Da sprach Lea: Glück auf! und nannte ihn Gad.
I mai la o Lea, Pomaikai; a kapa iho la ia i kona inoa, o I Gada,
12 Hierauf gebar Silpa, die Leibmagd Leas, dem Jakob einen zweiten Sohn.
Hanau mai la hoi o Zilepa o ke kauwawahine a Lea i ka lua o ke keikikane na Iakoba.
13 Da sprach Lea: Ich Glückliche! Ja, glücklich werden mich die Weiber preisen! Daher nannte sie ihn Asser.
I mai la o Lea, Pomaikai no wau, no ka mea, e hoomaikai mai auanei na kaikamahine ia'u: a kapa iho la i kona inoa o I Asera.
14 Ruben aber ging einst aus um die Zeit der Weizenernte und fand Liebesäpfel auf dem Felde; die brachte er seiner Mutter Lea. Da sprach Rahel zu Lea: Gieb mir doch ein paar von den Liebesäpfeln deines Sohnes!
Hele aku la o Reubena i na la o ka ohi palaoa ana, a loaa ia ia ma ke kula na hua dudaima, a lawe mai la ia mau mea i kona makuwahine ia Lea. Alaila, i mai la o Rahela ia Lea, Ke noi aku nei au ia oe, o haawi mai na'u i kekahi mau dudaima a kau keikikane.
15 Sie antwortete: ist es nicht genug, daß du mir meinen Mann wegnimmst, daß du nun auch die Liebesäpfel meines Sohnes wegnehmen willst? Da sprach Rahel: Meinetwegen mag er diese Nacht bei dir schlafen zum Entgelt für die Liebesäpfel deines Sohnes.
I aku la kela ia ia, He mea uuku anei kou lawe ana aku i ka'u kane? a manao anei hoi oe o lawe aku i na dudaima a kuu keiki? I mai la o Rahela, Nolaila, e moe pu ia me oe i neia po no na dudaima a kau keiki.
16 Als nun Jakob des Abends vom Felde kam, ging ihm Lea entgegen und sprach: Herein zu mir mußt du kommen, denn ich habe vollen Lohn für dich gezahlt mit den Liebesäpfeln meines Sohnes! Und er schlief in jener Nacht bei ihr.
I ke ahiahi, hoi mai la o Iakoba mai ke kula mai, a hele aku la o Lea e halawai me ia, i aku la, E komo mai oe io'u nei; no ka mea, he oiaio no, ua hoolimalima au ia oe me na dudaima a ka'u keiki. A moe pu iho la oia me ia ia po.
17 Gott aber erhörte Lea, so daß sie schwanger wurde und Jakob einen fünften Sohn gebar.
Hoolohe mai la ke Akua ia Lea a hapai iho la o Lea, a hanau mai la na Iakoba i ka lima o kana keikikane.
18 Da sprach Lea: Gott hat mir meinen Lohn dafür gegeben, daß ich meinem Manne meine Leibmagd abgetreten habe. Daher nannte sie ihn Issachar.
I mai la o Lea, Ua haawi mai la ke Akua i ka'u uku, no kuu haawi ana aku i ka'u kauwawahine na kuu kane: a kapa iho la ia i kona inoa o I Isakara.
19 Hierauf wurde Lea abermals schwanger und gebar dem Jakob einen sechsten Sohn.
Hapai hoa iho la o Lea, a hanau mai na Iakoba i ke ono o kana keikikane.
20 Da sprach Lea: Gott hat mich beschenkt mit einem schönen Geschenk; nunmehr wird mein Mann mich hochhalten, weil ich ihm sechs Söhne geboren habe! Darum nannte sie ihn Sebulon.
I mai la o Lea, Ua haawi mai ke Akua ia'u i ka haawina maikai; ano la, e noho pu auanei ka'u kane me a'u, no ka mea, ua hanau no au i na keikikane eono nana: a kapa iho la ia i kona inoa o I Zebuluna.
21 Darnach aber gebar sie eine Tochter, die nannte sie Dina.
A mahope iho, hanau mai la ia i kaikamahine, a kapa iho la i kona inoa o I Dina.
22 Da gedachte Gott an Rahel und Gott erhörte sie und machte sie fruchtbar.
Hoomanao mai la ke Akua ia Rahela, a hoolohe mai la ke Akua ia ia, a hoohua mai la i kona opu.
23 Da wurde sie schwanger und gebar einen Sohn. Da sprach sie: Gott hat meine Schmach hinweggenommen!
Hapai iho la oia, a hanau mai la he keikikane: i mai la ia, Ua lawe aku no ke Akua i kuu hoinoia.
24 Darum nannte sie ihn Joseph, indem sie sprach: Möge mir Jahwe noch einen Sohn schenken!
Kapa iho la ia i kona inoa o I Iosepa; i iho la, E haawi mai ke Akua i keikikane hou na'u.
25 Als nun Rahel den Joseph geboren hatte, sprach Jakob zu Laban: Laß mich heimziehen in mein Vaterland!
I ka manawa a Rahela i hanau ai ia Iosepa, i aku la o Iakoba ia Labana, E hoihoi aku oe ia'u, i hele aku ai au i ko'u wahi, a i ko'u aina.
26 Gieb mir meine Weiber und meine Kinder, um die ich dir gedient habe, daß ich abziehe; denn du weißt ja selbst, wie ich dir gedient habe!
E haawi mai oe i ka'u mau wahine, a me ka'u mau kamalii, i na mea a'u i hooikaika aku ai nau, a e kuu ae oe ia'u e hele: no ka mea, ua ike oe i ka hana au i hana aku ai nau.
27 Da antwortete ihm Laban: Wenn ich dir irgend etwas gelte - ich spüre, daß mich Jahwe gesegnet hat um deinetwillen.
I mai la o Labana ia ia, Ke noi aku nei au ia oe, ina i loaa ia'u ke aloha imua ou, e noho; ua ike no wau ma ka hoao ana, nou no ka Iehova i hoopomaikai mai ai ia'u.
28 Da erwiderte er: Nenne den Lohn, den du von mir forderst, so will ich dir ihn geben!
I mai la hoi oia, E hai mai oe i kau uku, a e haawi aku no wau.
29 Da erwiderte er ihm: Du weißt, wie ich dir gedient habe, und was aus deinem Viehstand bei mir geworden ist.
I aku la kela ia Labana, Ua ike no oe i ko'u hooikaika ana aku nau, a me ka pono o kau poe holoholona.
30 Denn wenig war, was du besaßest, ehe ich herkam; aber es wuchs mit Macht, und Jahwe ließ jedem meiner Tritte Segen für dich nachfolgen - nun aber, wann soll denn ich für meine Familie sorgen?
No ka mea, he mea uuku kau mamua o ko'u hiki ana mai, a hoomahuahuaia'e ia he lehulehu loa: a ua hoopomaikai mai o Iehova ia oe, mahope mai o kuu hele ana mai: ano hoi, ahea la au e hoolako ai i ko ka hale o'u kekahi?
31 Da erwiderte er: Was soll ich dir geben? Jakob sprach: Du sollst mir gar nichts geben. Wenn du mir Folgendes zugestehst, so will ich aufs neue deine Schafe weiden und hüten.
I mai la oia, Heaha ka'u e uku aku ai ia oe? I aku la o Iakoba, Aole oe e uku mai ia'u i kekahi mea: ina paha penei oe e hana mai ai ia'u, alaila au e hana hou, a e malama hoi i kau poe holoholona:
32 Ich werde heute alle deine Schafe durchgehn und aus ihnen jedes gesprenkelte und scheckige Stück entfernen - alles, was schwarz ist unter den Lämmern und was scheckig und gesprenkelt ist unter den Ziegen. Und das soll mein Lohn sein,
E hele ae au iwaena o kau poe holoholona a pau i neia la, a e hookaawale aku i na holoholona kikokiko a onionio, a me na mea eleele a pau o ka poe hipa, a me na mea onionio a kikokiko o ka poe kao: a oia ka'u uku.
33 und darin wird sich meine Redlichkeit erweisen: wenn du künftig meinen Lohn in Augenschein nimmst, dann soll alles, was nicht gesprenkelt und scheckig ist unter meinen Ziegen und was nicht schwarz ist unter meinen Lämmern, als gestohlen gelten.
Pela e hoapono aku ai ho'u pono ia'u i ka wa mahope, i ka wa e lilo mai ai ia i uku na'u imua o kou mau maka: o na mea a pau o ka poe kao me au, aole i kikokiko, aole noi i eleele no ka poe hipa, oia ke oleloia he mea i aihueia.
34 Da erwiderte Laban: Gut! Es sei, wie du gesagt hast!
I mai la o Labana, Aia hoi, o ko'u makemake no ia, me kau i olelo mai ai.
35 Und er entfernte an selbigem Tage die gestreiften und scheckigen Böcke und alle gesprenkelten und scheckigen Ziegen - alles, woran irgend etwas Weißes war - und alles, was schwarz war unter den Lämmern, und übergab es seinen Söhnen.
Ia la no, hookaawale ae la oia i na kao kane a pau i onionio a i kikokiko, a me na kao wahine a pau i onionio a kikokiko, me na mea kiko keokeo a pau; a me na mea eleele o na mea keikihipa, a haawi aku la iloko o ka lima o kana mau keikikane.
36 Und er machte einen Zwischenraum von drei Tagereisen zwischen sich und Jakob; Jakob aber weidete die übrigen Schafe Labans.
A hookaawale ae la o Labana i na la hele i ekolu mawaena ona a o Iakoba: a hanai aku la o Iakoba i na poe holoholona a Labana i koe.
37 Da holte sich Jakob frische Stäbe von Storaxstauden, Mandelbäumen und Platanen und schälte an ihnen weiße Streifen heraus, indem er das Weiße an den Stäben bloßlegte.
Lawe ae la o Iakoba i na laau popela maka, me na laau alemone, a me na laau pelane, a ihi iho la i na kaha onionio keokeo ma ua mau laau la, i moakaka na wahi keokeo o na mau laau la.
38 Dann stellte er die Stäbe, die er geschält hatte, in die Tränkrinnen, in die Wasserrinnen, wohin die Schafe zur Tränke kamen, gerade vor die Schafe hin. Und sie begatteten sich, wenn sie zur Tränke kamen.
Kukulu iho la ia i na laau ana i ihi ai, imua o na holoholona, ma na pawai hooinu, i ka wa i hele ai lakou e inu, i hapai ai lakou i ka wa i hele ai lakou e inu.
39 So begatteten sich die Schafe angesichts der Stäbe; dann warfen die Schafe gestreifte, gesprenkelte und scheckige.
Hapai iho la na holoholona imua o na mau laau la, a hanau mai la i na keiki onionio, kikokiko, a me ke kikohukohu.
40 Die Lämmer aber sonderte Jakob ab und kehrte die Gesichter der Schafe gegen alle gestreiften und schwarzen Stücke unter den Schafen Labans; so legte er sich besondere Herden an, die that er nicht zu den Schafen Labans.
Hookaawale ae la o Iakoba i na keikihipa, a haliu ae la i na maka o ka poe holoholona ma na mea onionio, a me na mea eleele o ko Labana poe holoholona; hookaawale ae la ia i kona mau poe holoholona, aole i hookokoke aku ia lakou me na holoholona a Labana.
41 Und so oft die Brunstzeit der kräftigen Tiere kam, legte Jakob den Schafen die Stäbe vor Augen in die Rinnen, damit sie sich vor den Stäben begatteten.
I ka wa i ai ai na holoholona ikaika, alaila, waiho iho la o Iakoba i na laau imua o na maka o na holoholona maloko o na pawaiinu, i hapai ai lakou imua o na laau.
42 Waren es aber die schwachen Tiere, so legte er sie nicht hin; daher wurden die schwachen dem Laban, die kräftigen aber dem Jakob zu teil.
Aka, ina he mau holoholona nawaliwali lakou, aole ia i waiho i na laau iloko; pela no, na Labana ka poe nawaliwali, a na Iakoba ka poe ikaika.
43 So wurde der Mann über die Maßen reich und gelangte zu vielen Schafen und Sklavinnen und Sklaven und Kamelen und Eseln.
A he nui loa ka waiwai o ua kanaka nei: ia ia na holoholona he nui wale, me na kauwawahine, a me na kauwakane, na kamelo, a me na hoki.

< 1 Mose 30 >