< Hesekiel 22 >

1 Und das Wort Jahwes erging an mich folgendermaßen:
Naʻe hoko foki kiate au ʻae folofola ʻa Sihova, ʻo pehē,
2 Du aber, o Menschensohn, willst du richten? ja, willst du richten die Stadt der Blutschuld? So halte ihr denn alle ihre Greuel vor
“Ko eni, ʻa koe foha ʻoe tangata, ʻe ʻikai koā te ke fakamaau ʻae kolo pani toto? ʻIo, te ke fakahā kiate ia ʻa ʻene ngaahi fakalielia.
3 und sprich: So spricht der Herr Jahwe: O Stadt, die Blut vergoß in ihrer Mitte, damit ihre Zeit herbeikomme, und sich Götzen anfertigte, um sich zu verunreinigen!
Pea ke toki pehē, ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua, ʻoku lilingi toto ʻe he kolo ʻi hono lotolotonga ʻo ia, koeʻuhi kae hoko hono ʻaho, ʻo ne ngaohi maʻana ʻae ngaahi tamapua, ka ne fakalielia ʻaki ia.
4 Durch dein Blut, das du vergossest bist du schuldbeladen und durch deine Götzen, die du anfertigtest, bist du unrein geworden. Und du brachtest es zu hohen Tagen und kamst in deine Jahre; darum mache ich dich zu einer Schmach für die Völker und zu einem Spott für alle Länder.
Kuo ke halaia koe ʻi he toto kuo ke lilingi; pea kuo ke fakalieliaʻi koe ʻe koe ʻi he ngaahi tamapua ʻaia kuo ke ngaohi; pea kuo ke fakaofi ʻe koe ho ngaahi ʻaho, pea kuo hokosia ni ho ngaahi taʻu: ko ia ia kuo u ngaohi koe ko e manukiʻanga ʻoe hiteni, mo e lumaʻanga ki he ngaahi fonua kotoa pē.
5 Die dir nahe und die dir fern sind werden über dich spotten, die du als unreine berüchtigt, die du voller Wirrwar bist.
‌ʻE manuki kiate koe ʻakinautolu kotoa pē ʻoku ofi, mo ia ʻoku mamaʻo, ʻa koe kuo fakalielia ho hingoa, pea kuo fakamamahiʻi ʻaupito.
6 Fürwahr, die Fürsten Israels in dir trotzen ein jeder auf seinen Arm, Blut zu vergießen.
Vakai, naʻe mālohi ke lilingi toto ʻa ho ngaahi houʻeiki kotoa pē ʻiate koe.
7 Vater und Mutter achtet man gering in dir, den Fremdling behandelt man gewaltthätig in deiner Mitte, Waisen und Witwen bedrückt man in dir.
Kuo nau liʻaki ʻiate koe ʻae tamai mo e faʻē: kuo nau fai fakamālohi ki he muli ʻiate koe: pea ʻiate koe kuo nau fakamamahiʻi ʻae tamai mate mo e kau fefine naʻe mate ʻa honau husepāniti.
8 Meine Heiligtümer verachtest du und meine Sabbate entheiligst du.
Kuo ke manuki ʻa ʻeku ngaahi meʻa māʻoniʻoni, pea kuo ke fakalieliaʻi ʻa hoku ngaahi ʻaho tapu.
9 Menschen, die verleumden, um dann Blut zu vergießen, sind in dir, und auf den Bergen ißt man bei dir Opferfleisch; Unzucht treibt man in deiner Mitte.
‌ʻOku ʻiate koe ʻae kau tangata ʻoku feʻaveʻaki lea ki he lilingi ʻoe toto: pea ʻoku ʻiate koe ʻakinautolu ʻoku kai ʻi he ngaahi moʻunga: ʻoku fai ʻae fakalielia ʻiate koe.
10 Des Vaters Scham entblößt man bei dir; die vom Blutgang Unreine schwächt man bei dir.
Kuo nau sio ʻiate koe ki he mā ʻo ʻenau tamai: kuo nau fakatōkilalo ia, ʻaia naʻe fakatapui ʻi hono mahaki.
11 Der treibt Greuel mit dem Weibe seines Nächsten, der verunreinigt seine Schwiegertochter durch Unzucht, und der schändet bei dir seine Schwester, die Tochter seines Vaters.
Pea kuo taki taha tonoʻi ʻae uaifi ʻo hono kaungāʻapi, pea kuo taki taha fai kovi mo hono ʻofefine ʻi he fono, pea kuo taki taha fai kovi mo hono tuofefine, ʻae ʻofefine ʻo ʻene tamai.
12 Bestechung nimmt man bei dir an, um Blut zu vergießen; Wucher und Zins hast du genommen und deinen Nächsten gewaltthätig übervorteilt, mich aber hast du vergessen, ist der Spruch des Herrn Jahwe.
Kuo nau ʻatu meʻa ʻiate koe ke lilingi ai ʻae toto; kuo ke maʻu ʻae totongi mo e tupu ʻoe koloa taʻetotonu, pea kuo ke fakatoʻotoʻo ʻae tupu ʻo hoʻo koloa ʻi he fai fakamālohi ki ho kaungāʻapi, pea kuo ke fakangalongaloʻi au,” ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
13 Aber wahrlich: Ich schlage höhnisch in meine Hand über deinen Gewinst, den du gemacht hast, und über die Blutschuld, die in deiner Mitte ist.
“Vakai, ko ia ia kuo u pasi tātaha ai hoku nima, ko e meʻa ʻi he koloa taʻetotonu kuo ke maʻu, pea mo e toto kuo lilingi ʻi loto ʻiate koe.
14 Wird dein Mut Stand halten, oder werden deine Hände fest bleiben in den Tagen, da ich dich vornehmen werde? Ich, Jahwe, habe es geredet und werde es vollführen.
‌ʻE faʻa kātaki koā ho loto, pe mālohi ho nima ʻi he ʻaho te ta fai ai mo koe? Ko au ko Sihova kuo u lea ʻaki ia, pea te u fai ki ai.
15 Und ich werde dich unter die Völker zerstreuen und dich in die Länder versprengen und deine Unreinheit von dir hinwegtilgen,
Pea te u fakahēʻi koe ki he ngaahi hiteni mo fakamovetevete koe ki he ngaahi fonua, pea te u fakaʻosiʻosi mei ho lotolotonga ʻa hoʻo fakalielia.
16 und du sollst entweiht werden vor den Augen der Völker, damit du erkennest, daß ich Jahwe bin.
Pea ʻe fakalieliaʻi koe ʻe koe pē ʻi he ʻao ʻoe hiteni, pea te ke ʻilo au, ko au ko Sihova.”
17 Und es erging das Wort Jahwes an mich folgendermaßen:
Pea naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
18 Menschensohn, die vom Hause Israel sind für mich zu Schlacken geworden. Insgesamt sind sie wie Erz und Zinn und Eisen und Blei im Schmelzofen; Schlackensilber sind sie geworden.
“Foha ʻoe tangata, kuo hoko ʻae fale ʻo ʻIsileli kiate au ko e ʻefinanga meʻa: kuo tatau kotoa pē ʻakinautolu mo e palasa, mo e tini, mo e ukamea, mo e pulu ʻi he loto tutuʻanga meʻa; pea kuo nau tatau pe mo e toenga ʻuli ʻoe siliva.
19 Darum spricht der Herr Jahwe also: Weil ihr alle zu Schlacken geworden seid, darum will ich euch nun inmitten Jerusalems zusammenthun.
Ko ia ʻoku pehē ai ʻe Sihova ko e ʻOtua: Ko e meʻa ʻi hoʻomou hoko ko e ʻefinanga meʻa, vakai, ko ia ia te u tānaki ʻakimoutolu ki he lotolotonga ʻo Selūsalema.
20 Gleichwie man Silber und Erz und Eisen und Blei und Zinn inmitten des Schmelzofens zusammenthut, um Feuer dawider zu entfachen, damit es geschmolzen werde, so werde ich euch zusammenthun in meinem Zorn und meinem Grimm und euch hineinstoßen und euch zum Schmelzen bringen.
‌ʻO hangē ʻoku tānaki ki he lotolotonga ʻoe tutuʻanga meʻa ʻae siliva, mo e palasa, mo e ukamea mo e pulu, pea mo e tini, kae tafu ʻae afi ki ai, ko hono haka ke vai; ʻe pehē mo ʻeku tānaki koe ʻi hoku houhau mo ʻeku tuputāmaki, pea te u tuku koe ʻi ai, pea te ke hoko ko e vai.
21 Und ich werde euch versammeln und das Feuer meines Ingrimms wider euch anfachen, daß ihr darin zerschmelzen sollt.
‌ʻIo, te u tānaki ʻakimoutolu, pea te u ifi kiate kimoutolu ʻi he afi ʻo hoku houhau, pea ʻe fakavai ʻakimoutolu ʻi hono lotolotonga ʻo ia.
22 Wie man Silber schmilzt im Schmelzofen, so sollt ihr darin geschmolzen werden, damit ihr erkennet, daß ich, Jahwe, meinen Grimm über euch ausgeschüttet habe.
‌ʻO hangē ʻoku fakavai ʻae siliva ʻi he loto tutuʻanga meʻa, ʻe pehē mo e fakavai ʻa koe ʻi hono lotolotonga; pea te mou ʻilo ko au ko Sihova kuo u lilingi hoku houhau kiate kimoutolu.”
23 Und es erging das Wort Jahwes an mich folgendermaßen:
Pea naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
24 Menschensohn, sprich zu ihm: Du bist ein Land, das nicht beregnet, nicht benetzt ward am Tage des Grolls.
“Foha ʻoe tangata, ke ke pehē kiate ia, Ko e fonua koe, ʻoku ʻikai ke fakamaʻa, pe ʻuheina, ʻi he ʻaho ʻoe houhau.
25 Die Propheten in ihm haben sich verschworen; wie ein brüllender, räuberischer Löwe fressen sie Menschenleben, nehmen Habe und Kostbarkeiten weg, mehren in ihm die Witwen.
Kuo kau taha ʻae kau kikite ʻiate ia, ʻo hangē ko e laione ngungulu, ke haehae ʻene meʻakai, kuo nau faʻapuku hake ʻae ngaahi laumālie: kuo nau ʻave ʻae koloa mo e ngaahi meʻa mahuʻinga; kuo nau fakamasiva husepāniti ʻae fefine tokolahi ʻi ai.
26 Seine Priester freveln an meiner Weisung und entweihen meine Heiligtümer; zwischen heilig und gemein machen sie keinen Unterschied und über den Unterschied von unrein und rein geben sie keine Belehrung; vor meinen Sabbaten aber verschließen sie ihre Augen, so daß ich entweiht werde in ihrer Mitte.
Kuo maumauʻi ʻeku fono ʻe heʻene kautaulaʻeiki, pea kuo nau fakalieliaʻi ʻa ʻeku ngaahi meʻa māʻoniʻoni: naʻe ʻikai te nau ʻai ke ʻilonga ʻae māʻoniʻoni mo e fakalielia, pea naʻe ʻikai foki te nau ʻai ke ʻilonga ʻaia ʻoku taʻemaʻa mo ia ʻoku maʻa, pea kuo tafoki honau mata mei hoku ngaahi ʻaho tapu, pea kuo fakalieliaʻi au ʻiate kinautolu.
27 Seine oberen sind in ihm wie räuberische Wölfe, nur daruf bedacht, Blut zu vergießen und Menschenleben zu vernichten, um Gewinn zu machen.
‌ʻOku hangē ʻae houʻeiki ʻiate ia, ko e fanga ulofi ʻoku haehae ʻenau meʻakai, ke lilingi toto, mo maumau laumālie, pea ke maʻu koloa taʻetotonu.
28 Seine Propheten aber streichen ihre Tünche darüber, indem sie Trug schauen und ihnen Lügen wahrsagen und sprechen: “So spricht der Herr, Jahwe!” während doch Jahwe nicht geredet hat.
Pea kuo laku ʻae lahe taʻepipiki ʻe heʻene kau kikite kiate kinautolu, kuo nau sio ki he vaʻinga mo kikite ʻaki ʻae loi kiate kinautolu, ʻonau pehē, ʻOku pehē, ʻe Sihova ko e ʻOtua, ka naʻe ʻikai folofola ʻa Sihova.
29 Das Volk des Landes übt Gewaltthat und erbeutet Raub, die geringen und Armen mißhandeln sie und den Fremdling vergewaltigen sie ohne alles Recht.
Kuo fai ʻae fakamālohi ʻe he kakai ʻoe fonua, ʻonau fai ʻae kaihaʻa, mo e fakamamahi ʻae masiva mo e paea: ʻio, kuo nau fakamālohi taʻetotonu ki he kau muli.
30 Und ich suchte unter ihnen einen, der eine Mauer zöge oder der vor mir für das Land in die Bresche träte, damit ich es nicht zugrunde richte, aber ich fand keinen.
Pea naʻaku kumi ki ha tangata ʻiate kinautolu ke ne fakamaʻopoʻopo ʻae ʻa mo tuʻu ʻi he ava ʻi hoku ʻao koeʻuhi ko e fonua, koeʻuhi ke ʻoua naʻaku fakaʻauha ia; ka naʻe ʻikai ʻiloa ha taha.
31 Da ergoß ich über sie meinen Groll, mit dem Feuer meines Ingrimms machte ich ihnen den Garaus, ihren Wandel gab ich ihnen auf ihren Kopf! ist der Spruch des Herrn Jahwe.
Ko ia kuo u lilingi atu ai ʻa hoku houhau kiate kinautolu; kuo u fakaʻauha ʻakinautolu ʻi he afi ʻo hoku tuputāmaki:” ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua, “Kuo u totongi ki honau tumuʻaki pe ʻonautolu ʻa ʻenau faianga.”

< Hesekiel 22 >