< 2 Mose 7 >

1 Jahwe aber erwiderte Mose: Ich will dich für den Pharao wie zu einem Gotte machen; dein Bruder Aaron aber soll dein Sprecher sein.
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese, “Vakai, Kuo u ngaohi koe ke ke hangē ko e ʻotua kia Felo: pea ko ʻElone ko ho taʻokete, ko hoʻo fakafofonga ia.
2 Du sollst alles, was ich dir sage, weiter berichten; dein Bruder Aaron aber soll es dem Pharao vortragen, damit er die Israeliten aus seinem Lande wegziehen läßt.
Pea ke ke lea ʻaki ʻe koe ʻaia kotoa pē te u fekau kiate koe: pea ʻe lea ʻa ho taʻokete ko ʻElone kia Felo, koeʻuhi ke ne tuku atu ʻae fānau ʻa ʻIsileli mei hono fonua.
3 Ich aber will den Sinn des Pharao verhärten und will zahlreiche Zeichen und Wunderthaten in Ägypten verrichten.
Pea te u fakafefeka ʻae loto ʻo Felo, pea te u fakalahi ʻeku mana mo ʻeku meʻa fakaofo ʻi he fonua ko ʻIsipite.
4 Der Pharao jedoch wird euch kein Gehör geben; dann will ich Hand anlegen an die Ägypter und meine Heerescharen, mein Volk, die Israeliten, unter großartigen Machtbeweisen aus Ägypten hinwegführen.
Ka ʻe ʻikai tokanga ʻa Felo kiate kimoua, koeʻuhi ke u hili hoku nima ki ʻIsipite, ʻo ʻomi kituaʻā ʻeku ngaahi kautau, mo hoku kakai ko e fānau ʻa ʻIsileli, mei he fonua ko ʻIsipite ʻi he ngaahi tautea lahi.
5 Dann sollen die Ägypter erkennen, daß ich Jahwe bin, wenn ich die Ägypter meine Macht fühlen lasse und die Israeliten aus ihrer Mitte hinwegführe.
Pea ʻe hoko ʻo ʻilo ʻe he kakai ʻIsipite ko au ko Sihova, ʻo kau ka mafao atu hoku nima ki ʻIsipite, ʻo ʻomi kituaʻā ʻae fānau ʻa ʻIsileli meiate kinautolu.”
6 Da thaten Mose und Aaron, wie ihnen Jahwe befohlen hatte; also thaten sie.
Pea naʻe fai ʻe Mōsese mo ʻElone ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova kiate kinaua, ko ia ia ne na fai.
7 Mose aber war achtzig Jahre und Aaron dreiundachtzig Jahre alt, als sie mit dem Pharao verhandelten.
Pea naʻe valungofulu taʻu ʻae motuʻa ʻo Mōsese, pea valungofulu taʻu mo e taʻu ʻe tolu ʻae motuʻa ʻo ʻElone, ʻi heʻena lea kia Felo.
8 Hierauf sprach Jahwe zu Mose und Aaron also:
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese mo ʻElone, ʻo pehēange,
9 Wenn euch der Pharao auffordert: verrichtet ein Wunder! so sollst du Aaron gebieten: Auf, wirf deinen Stab vor den Pharao hin, so wird er sich in eine große Schlange verwandeln.
‌ʻOka lea ʻa Felo kiate kimoua, ʻo pehē, “Fakahā mai haʻa mo mana: te ke lea ai kia ʻElone, Toʻo ho tokotoko, ʻo si ia ʻi he ʻao ʻo Felo, pea ʻe hoko ia ko e ngata.”
10 Da begaben sich Mose und Aaron zum Pharao hinein und thaten so, wie Jahwe geboten hatte: Aaron warf seinen Stab vor dem Pharao und seinen Höflingen hin, da verwandelte er sich in eine große Schlange.
Pea naʻa na ō, ʻa Mōsese mo ʻElone, ʻo hoko atu kia Felo, pea ne na fai ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova: pea si hifo ʻe ʻElone hono tokotoko ʻi he ʻao ʻo Felo, mo e ʻao ʻo ʻene kau tamaioʻeiki, pea hoko ia ko e ngata.
11 Der Pharao aber ließ die Gelehrten und Zaubereikundigen rufen; da machten sie, die Zauberer von Ägypten, mittels ihrer Geheimkünste es ebenso:
Pea naʻe toki ui ʻe Felo ke haʻu foki ʻae kau tangata poto mo e kau kikite: pea ko eni, ko e kau fie mana ʻo ʻIsipite, naʻa nau fai pehē foki ʻaki ʻenau ngaahi ngāue fakalilolilo.
12 ein jeder warf seinen Stab hin, da verwandelten sich diese in große Schlangen; jedoch der Stab Aarons verschlang ihre Stäbe.
He naʻa nau taki taha si ki lalo hono tokotoko, pea naʻe liliu ia ko e ngaahi ngata: ka ko e tokotoko ʻo ʻElone naʻa ne folo hifo ʻo ʻosi honau ngaahi tokotoko.
13 Aber der Sinn des Pharao blieb verhärtet, und er willfahrte ihnen nicht, wie Jahwe vorausgesagt hatte.
Pea ne fakafefeka ʻae loto ʻo Felo, pea naʻe ʻikai te ne tokanga kiate kinautolu; ʻo hangē ko e folofola ʻa Sihova.
14 Hierauf sprach Jahwe zu Mose: Der Sinn des Pharao ist verstockt; er weigert sich, das Volk ziehen zu lassen.
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese, “Kuo fefeka ʻae loto ʻo Felo, ʻoku ʻikai loto ia ke ʻalu ʻae kakai.
15 Begieb dich morgen früh zum Pharao und tritt ihm, wenn er hingeht ans Wasser, am Ufer des Nils entgegen mit dem Stabe, der sich in eine Schlange verwandelt hat, in der Hand,
Ke ke ʻalu ʻapongipongi kia Felo; vakai, ʻoku ʻalu atu ia ki he vai; pea te ke tuʻu koe ʻo ofi ki he veʻe vai ko hono tali; pea ke ke toʻo ʻi ho nima ʻae tokotoko naʻe liliu ko e ngata.
16 und sprich zu ihm: Jahwe, der Gott der Hebräer, hat mich zu dir gesandt, um dich aufzufordern: laß mein Volk ziehen, damit sie mich in der Steppe verehren. Aber du hast bis jetzt nicht gehorcht.
Pea te ke lea kiate ia, ‘Ko Sihova ko e ʻOtua ʻoe kakai Hepelū kuo ne fekau au kiate koe, ke pehē, Tukuange hoku kakai ke ʻalu, koeʻuhi ke nau tauhi au ʻi he toafa: pea vakai, ʻoku teʻeki ai te ke tokanga ki ai.
17 So spricht Jahwe: Daran sollst du erkennen, daß ich Jahwe bin: ich werde mit dem Stabe, den ich in der Hand habe, ins Wasser des Nils schlagen, so soll es sich in Blut verwandeln.
‌ʻOku pehē mai ʻe Sihova, ʻi he meʻa ni te ke ʻilo ko au ko Sihova: vakai, teu tā ʻae vai ʻaia ʻoku ʻi he vaitafe, ʻaki ʻae tokotoko ʻoku ʻi hoku nima, pea ʻe liliu ia ko e toto.
18 Die Fische aber die im Nile sind, sollen umkommen, und der Nil soll stinken, so daß es die Ägypter ekeln wird, Wasser aus dem Nile zu trinken.
Pea ko e ngaahi ika ʻoku ʻi he vaitafe, ʻe mate ia, pea ʻe namukū ʻae vaitafe: pea ʻe fakaliliʻa ʻae kakai ʻIsipite ke inu ʻae vai ʻi he vaitafe.’”
19 Da sprach Jahwe zu Mose: Befiehl Aaron: Nimm deinen Stab und recke deine Hand aus über die Gewässer Ägyptens, über seine Bäche, Kanäle, Teiche und alle Behälter mit Wasser: es soll zu Blut werden, und Blut soll entstehen in ganz Ägypten, sowohl in hölzernen als in steinernen Gefäßen.
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese, Tala kia ʻElone, “Toʻo ho tokotoko, mo ke mafao atu ho nima ki he ngaahi vai ʻo ʻIsipite, ki honau vaitafe siʻi mo e vai tafe lahi, ki he ngaahi luovai, mo e ngaahi anovai, koeʻuhi ke liliu ia ko e toto: koeʻuhi ke ai ʻae toto ʻi he potu fonua kotoa pē ʻo ʻIsipite, ʻi he ngaahi ʻaiʻanga vai ʻakau, mo e ngaahi ʻaiʻanga vai maka.”
20 Da thaten Mose und Aaron so, wie ihnen Jahwe geboten hatte. Und er hob den Stab und schlug damit das Wasser im Nil vor den Augen des Pharao und seiner Höflinge: da verwandelte sich alles Wasser, das im Nil war, in Blut.
Pea naʻe fai ʻe Mōsese mo ʻElone, ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova: pea naʻa ne hiki hake ʻae tokotoko ʻo taaʻi ʻaki ʻae vai ʻi he vaitafe ʻi he ʻao ʻo Felo, mo e ʻao ʻo ʻene kau tamaioʻeiki; pea naʻe liliu ʻae ngaahi vai kotoa pē ʻi he vaitafe ko e toto.
21 Und die Fische im Nil kamen um und der Nil wurde stinkend, so daß die Ägypter kein Wasser aus dem Nile mehr trinken konnten. Da entstand Blut überall in Ägypten.
Pea naʻe mate ai ʻae ika naʻe ʻi he vaitafe; pea naʻe namukū ʻae vaitafe, pea ʻikai faʻa inu ʻe he kakai ʻIsipite ʻae vai ʻoe vaitafe; pea naʻe ai ʻae toto ʻi he potu fonua kotoa pē ʻo ʻIsipite.
22 Die Zauberer Ägyptens aber brachten mittels ihrer Geheimkünste dasselbe zustande. Da blieb der Sinn des Pharao verhärtet, und er willfahrte ihnen nicht, wie Jahwe vorausgesagt hatte.
Pea naʻe fai pehē pe ʻe he kau fie mana ʻo ʻIsipite ʻaki ʻenau ngaahi ngāue fakalilolilo: pea naʻe fefeka ai ʻae loto ʻo Felo, pea naʻe ʻikai te ne tokanga kiate kinaua, ʻo hangē ko e folofola ʻa Sihova.
23 Da wandte sich der Pharao ab und begab sich nach Hause, ohne daß er selbst dies zu Herzen nahm.
Pea foki atu ʻa Felo ʻo hū ki hono fale, pea naʻe ʻikai te ne fakatokangaʻi hono loto ki he meʻa ni.
24 Die Ägypter aber gruben insgesamt in der Umgebung des Nils nach Wasser, um es zu trinken, denn sie konnten das Wasser des Nils nicht trinken.
Pea naʻe keli ʻe he kakai ʻIsipite kotoa pē ʻo ofi ki he vaitafe ke maʻu ʻae vai ke inu; he naʻe ʻikai te nau faʻa inu ʻae vai mei he vaitafe.
25 Und die Plage, welche Jahwe mit dem Nil eintreten ließ, währte sieben volle Tage.
Pea naʻe ʻosi ange ʻae ʻaho ʻe fitu, hili hono taaʻi ʻae vai lahi ʻe Sihova.

< 2 Mose 7 >