< 2 Mose 32 >

1 Als aber das Volk sah, daß sich die Rückkunft Moses vom Berge verzögerte, scharte sich das Volk um Aaron und forderte ihn auf: Wohlan, schaffe uns einen Gott, der vor uns einherziehe; denn wir wissen nicht, was jenem Manne Mose, der uns aus Ägypten weggeführt hat, zugestoßen ist.
A IKE aku la na kanaka i ko Mose hookaulua ana i ka iho mai, mai ka mauna mai, akoakoa iho la na kanaka io Aarona la, olelo ae la ia ia, E ku oe, e hana i akua no kakou, i mea hele mamua o kakou: no ka mea, o ua Mose la, ke kanaka nana kakou i alakai mai nei, mai ka aina o Aigupita mai; aole kakou ike i kona wahi i lilo aku ai.
2 Da sprach Aaron zu ihnen: Reißt die goldenen Ringe ab, die eure Weiber, Söhne und Töchter an den Ohren tragen, und bringt sie mir her.
I mai la o Aarona ia lakou, E uhai oukou i na apo gula pepeiao, i na mea iloko o na pepeiao o ka oukou wahine, a me ka oukou keikikane, a me ka oukou kaikamahine, a e lawe mai io'u nei.
3 Da rissen sich alle Leute die goldenen Ringe ab, die sie an den Ohren trugen, und brachten sie Aaron.
Uhai iho la na kanaka a pau i na gula pepeiao, i na mea iloko o ko lakou pepeiao, a lawe mai io Aarona la.
4 Der nahm das Gold von ihnen in Empfang, bearbeitete es mit dem Meißel und machte daraus ein gegossenes Kalb. Da riefen sie: Das ist dein Gott, o Israel, der dich aus Ägypten weggeführt hat!
Lawe iho la ia, mai ko lakou lima aku, a koli iho la ia mea i ke kila, a hana ae la i bipi keiki i hooheheeia; a olelo iho la lakou, Eia kou akua, e ka Iseraela, nana oe i lawe mai nei, mai ka aina o Aigupita mai.
5 Als dies Aaron sah, errichtete er vor ihm einen Altar; und Aaron ließ ausrufen: Morgen wird Jahwe ein Fest gefeiert!
A ike aku la o Aarona, hana iho la ia i kuahu imua i ke alo o ia mai; hea aku la o Aarona, i aku la, E, I apopo, he ahaaina na Iehova.
6 Des anderen Tages früh opferten sie Brandopfer und brachten Heilsopfer dar, und das Volk setzte sich hin, um zu essen und zu trinken; dann standen sie auf, um sich zu belustigen.
A ia la iho, ala koke ae la lakou, a mohai aku la i mohaikuni, a lawe mai no hoi i mohaihoomalu; a noho iho la na kanaka e ai, a e inu, a ku ae la iluna e paani.
7 Da befahl Jahwe Mose: Auf! steige hinab, denn dein Volk, das du aus Ägypten weggeführt hast, handelt verderbt!
I mai la o Iehova ia Mose, O hele oe, e iho ilalo; ua hana hewa kou poe kanaka au i lawe mai ai, mai ka aina o Aigupita mai.
8 Gar schnell sind sie von dem Wege abgewichen, den ich ihnen vorgeschrieben habe; sie haben sich ein gegossenes Kalb gemacht und es angebetet, haben ihm Opfer dargebracht und gerufen: Das ist dein Gott, o Israel, der dich aus Ägypten weggeführt hat!
Ua huli koke ae lakou, mai ke ala aku a'u i kauoha aku ai ia lakou; ua hana lakou i bipi keiki i hooheheeia no lakou, ua hoomana lakou ia mea, a ua mohai hoi lakou ia ia, me ka i ana aku, E ka Iseraela e, eia kou akua, nana oe i lawe mai nei, mai ka aina o Aigupita mai.
9 Und Jahwe sprach zu Mose: Ich sehe nun wohl, daß dieses Volk ein halsstarriges Volk ist.
I mai la o Iehova ia Mose, Ua ike no au i keia poe kanaka, aia hoi, he poe kanaka a-i oolea:
10 So laß mich nun, daß mein Zorn gegen sie entbrenne, und ich sie vernichte; dann will ich dich zum Stammvater eines großen Volkes machen.
Ano hoi, e ae mai oe ia'u, i wela loa ko'u huhu ia lakou, i hoopau wau ia lakou; a na'u no e hana aku ia oe i lahuikanaka nui.
11 Mose aber suchte Jahwe, seinen Gott, zu begütigen, indem er sprach: O Jahwe! Warum bist du so sehr zornig über dein Volk, das du doch mit großer Kraft und starker Hand aus Ägypten weggeführt hast?
Nonoi aku la o Mose ma ke alo o Iehova, o kona Akua, i aku la, E Iehova, no ke aha la i wela ai kou huhu i kou poe kanaka au i lawe mai ai, mai ka aina o Aigupita mai, me ka mana nui, a me ka lima ikaika?
12 Es sollen doch nicht etwa die Ägypter sagen: In schlimmer Absicht hat er sie weggeführt, um sie in den Bergen umzubringen und sie vom Erdboden zu vertilgen? Laß ab von deinem heftigen Zorn und laß dich das Unheil gereuen, das du deinem Volke zugedacht hast.
No ke aha la e olelo mai ai ko Aigupita, me ka i ana mai, No ka hewa i lawe mai ai oia ia lakou, e pepehi ia lakou ma na mauna, a e luku aku ia lakou, mai ka maka aku o ka honua? E maliu mai oe mai ka wela mai o kou huhu, a e aloha mai oe no ka hewa e hiki mai ana i kou poe kanaka.
13 Gedenke deiner Diener Abraham, Isaak und Israel, denen du bei dir selbst zugeschworen und verheißen hast: Ich will eure Nachkommen so zahlreich werden lassen, wie die Sterne am Himmel, und dieses ganze Land, von dem ich gesprochen habe, will ich euren Nachkommen verleihen, damit sie es auf ewige Zeiten besitzen!
E hoomanao oe ia Aberahama, ia Isaaka, ia Iseraela, i kau mau kauwa, i kou hoohiki ana ia lakou ma ou iho; i kau olelo ana mai ia lakou, E hoonui ana au i ka oukou ohana e like me na hoku o ka lani; a o keia aina a pau a'u i olelo ai, na'u no e haawi aku no ka oukou poe mamo, a e noho mau loa lakou ma ia aina.
14 Da ließ sich Jahwe das Unheil gereuen, das er seinem Volke angedroht hatte.
Maliu mai la no o Iehova mai ka hoino mai ana i manao ai e hana mai i kona poe kanaka.
15 Mose aber machte sich auf den Rückweg und stieg vom Berge hinab, mit den beiden Gesetztafeln in der Hand, - Tafeln, die auf beiden Seiten beschrieben waren; vorn und hinten waren sie beschrieben.
Huli mai la o Mose, a iho mai la, mai ka mauna mai, aia hoi, maloko o kona lima na pohaku papa kanawai elua: ua palapalaia na papa ma na aoao elua, ua palapalaia no ma kahi aoao, a ma kahi aoao.
16 Es waren aber die Tafeln von Gott angefertigt und die Schrift Gottesschrift, eingegraben auf die Tafeln.
O ia mau papa ka ke Akua i hana'i, a o ka palapala, na ke Akua ka palapala, ua kahakahaia maloko o na papa.
17 Als nun Josua das laute Gelärm des Volkes vernahm, sagte er zu Mose: Es ist Kriegslärm im Lager!
A lohe o Iosua i ka walaau o kanaka i ko lakou uwauwa ana, i ae la ia ia Mose, He walaau kaua ka ma kahi e hoomoana'i.
18 Der aber erwiderte: Das ist kein Geschrei, wie es Sieger, und kein Geschrei, wie es Unterliegende anheben; Gesangestöne höre ich!
I mai la kela, Aole ia he leo no ka poe uwauwa lanakila, aole hoi ka leo o ka poe uwe i ke pio ana; aka o ka walaau mele ka'u e lohe nei.
19 Als er nun in die Nähe des Lagers kam und das Kalb, sowie die Reihen der Tanzenden erblickte, da entbrannte der Zorn Moses, so daß er die Tafeln wegwarf und sie am Fuße des Berges zerschmetterte.
A kokoke ia i hiki i kahi o lakou i hoomoana'i, ike aku la ia i ka bipi keiki, a me ka haa ana: ulu puni iho la ko Mose huhu, kiola aku la ia i na papa, mai kona lima aku, a naha iho la laua malalo iho o ka mauna.
20 Dann nahm er das Kalb, das sie gemacht hatten, verbrannte es und zermalmte es zu feinem Staube; den streute er auf Wasser und gab es den Israeliten zu trinken.
Lawe iho la ia i ka bipi keiki a lakou i hana'i, a puhi aku la i ke ahi, a hoowali iho la a okaoka, a lulu aku la ia maluna o ka wai, a hoohainu aku la i na mamo a Iseraela i ka wai.
21 Und zu Aaron sprach Mose: Was haben dir diese Leute gethan, daß du eine so schwere Versündigung über sie gebracht hast?
I aku la o Mose ia Aarona, Heaha ka mea a keia poe kanaka i hana'i ia oe, i hooili mai ai oe i keia hewa nui maluna o lakou.
22 Aaron erwiderte: O Herr! zürne nicht; du weißt es ja selbst, daß das Volk zum Bösen geneigt ist.
I mai la o Aarona, Mai ulu puni mai ka huhu o kuu haku, ua ike no oe i ka poe kanaka, na paa lakou ma ke kolohe.
23 Sie baten mich: Mache uns einen Gott, der vor uns einherziehe; denn wir wissen nicht, was jenem Manne Mose, der uns aus Ägypten hierher geführt hat, zugestoßen ist.
No ka mea, olelo mai lakou ia'u, E hana oe i na akua no kakou, e hele aku imua o kakou; no ka mea, o ua Mose nei, ke kanaka nana kakou i lawe mai nei, mai ka aina o Aigupita mai, aole kakou i ike i kona wahi i lilo aku ai.
24 Da gebot ich ihnen: Wer Gold trägt, der reiße es sich ab! Da gaben sie es mir, und ich warf es ins Feuer; da wurde dieses Kalb daraus!
I aku la au ia lakou, O ka mea ia ia kekahi gula, e uhai oia ia mea. Haawi mai no hoi lakou ia'u: alaila hahao aku la au ia mea iloko o ke ahi, a puka mai la mawaho ua bipi keiki nei.
25 Als nun Mose sah, daß das Volk aus Rand und Band gekommen war - denn Aaron hatte ihm die Zügel schießen lassen, zur Schadenfreude seiner Feinde -,
A ike mai la o Mose i na kanaka, ua haunaele; (no ka mea, ua hoohaunaele o Aarona ia lakou i ka lukuia imua o ko lakou poe enemi: )
26 da trat Mose an das Thor des Lagers und rief: Her zu mir, wer Jahwe angehört! Da sammelten sich um ihn alle Leviten.
Alaila ku mai la o Mose ma ka puka o kahi a lakou i hoomoana'i, i mai la, Owai ka mea ma ko Iehova aoao? e hele mai ia io'u nei. A akoakoa pu mai la na mamo a pau a Levi io na la.
27 Er aber sprach zu ihnen: So spricht Jahwe, der Gott Israels: Gürtet ein jeder sein Schwert um, geht im Lager hin und her, von einem Thore zum andern und schlagt tot, wer es sei, Brüder, Freunde und Verwandte!
I mai la ia ia lakou, Ke i mai nei o Iehova o ke Akua o Iseraela penei, E kau na kanaka a pau i na pahikaua a lakou ma ko lakou aoao, e hele ae lakou a hoi mai, ma kela ipuka a keia ipuka o kahi hoomoana, a e pepehi ke kanaka i kona hoahanau, a o ke kanaka i kona makamaka, a o ke kanaka i kona hoalauna.
28 Die Leviten aber thaten nach dem Befehle Moses, und so fielen an jenem Tage vom Volk ungefähr dreitausend Mann.
Hana iho la na mamo a Levi e like me ka olelo a Mose: a haule iho la ia lakou ia la na kanaka ekolu paha tausani.
29 Da sprach Mose: Füllt euch heute die Hand für Jahwe - denn ein jeder war wider seinen Sohn und seinen Bruder -, damit fortan Segen auf euch ruhe!
No ka mea, ua olelo mai o Mose, E hoolaa oukou ia oukou iho no Iehova i keia la, o ke kanaka maluna o kana keiki a maluna o kona hoahanau; i hoomaikai mai kela ia oukou i keia la.
30 Des andern Tags aber sprach Mose zu dem Volke: Ihr habt euch sehr schwer versündigt! Ich will daher zu Jahwe hinaufsteigen; vielleicht kann ich euch Verzeihung auswirken für eure Sünde.
A ia la iho, i mai la o Mose i na kanaka, Ua lawehala loa oukou; ke pii aku nei no hoi au io Iehova la; e hana paha wau i mea e kalaia mai ai ko oukou hewa.
31 Da ging Mose wieder zu Jahwe und sprach: Ach! dieses Volk hat sich sehr schwer versündigt und sich einen Gott aus Gold verfertigt.
Hoi aku la o Mose io Iehova la, i aku la, Auwe hoi, ua lawehala loa keia poe kanaka, a ua hana i akua gula no lakou.
32 Und nun vergieb ihnen doch ihre Sünde! Wo nicht, so streiche mich doch lieber aus dem Buche, das du führst!
Ano hoi, ina paha e kala mai oe i ko lakou hewa?; aka, i ole, ke nonoi aku nei au ia oe e holoi mai oe ia'u, mai ka buke au i palapala ai.
33 Jahwe aber entgegnete Mose: Wer irgend sich gegen mich verfehlt, den streiche ich aus meinem Buche.
I mai la o Iehova ia Mose, O ka mea i lawehala i ka'u, e holoi aku au ia ia, mai ka'u buke aku.
34 Aber gehe jetzt nur hin und führe das Volk dorthin, wohin ich dir geboten habe; mein Engel soll vor dir hergehen. Aber wenn die Zeit der Ahndung für mich da ist, will ich ihre Versündigung ahnden.
No ia mea, o hele oe, e alakai ia poe kanaka i kahi a'u i olelo ai ia oe: aia hoi, e hele no ko'u anela mamua ou, aka hoi, i ko'u la e hoopai ai, e hoopai aku au i ko lakou hewa maluna o lakou.
35 Und Jahwe verhängte Unheil über das Volk, weil sie das Kalb verfertigt hatten, welches Aaron verfertigt hatte.
Hahau mai la Iehova i na kanaka no ka lakou hana ana i ka bipi keiki a Aarona i hana'i.

< 2 Mose 32 >