< 2 Samuel 13 >

1 Später trug es sich zu, daß, da Davids Sohn Absalom eine schöne Schwester, Namens Thamar, besaß, Davids Sohn Amnon diese lieb gewann.
A MAHOPE iho o ia mea, he kaikuwahine maikai ko Abesaloma ke keikikane a Davida, o Tamara kona inoa: aloha mai la o Amenona ke keikikane a Davida ia ia.
2 Und zwar quälte sich Amnon ganz krank um seiner Schwester Thamar willen; sie war nämlich Jungfrau, und Amnon hielt es für unmöglich, ihr etwas anzuthun.
Pela ka pono ole ana o Amenona, a mai iho la ia no kona kaikuwahine no Tamara; no ka mea, he puupaa ia: aole i hiki pono ia Amenona ke hana aku i kekahi mea ia ia.
3 Nun hatte Amnon einen Freund, Namens Jonadab, einen Sohn von Davids Bruder Simea; dieser Jonadab war ein überaus kluger Mann.
He hoalauna ko Amenona, o Ionadaba kona inoa, ke keiki a Simea a ko Davida kaikuaana: a he kanaka maalea loa o Ionadaba.
4 Der fragte ihn: Warum bist du so abgezehrt, Königssohn, Morgen für Morgen? Willst du es mir nicht anvertrauen? Amnin erwiderte ihm: Ich liebe Thamar, die Schwester meines Bruders Absalom.
I aku la kela ia ia, O oe ke keiki a ke alii, heaha la kau mea e wiwi ai i kela la i keia la? Aole oe e hai mai ia'u, ea? I mai la o Amenona ia ia, Ua aloha au ia Tamara i ke kaikuwahine o kuu kaikaina o Abesaloma.
5 Da riet ihm Jonadab: Lege dich zu Bette und stelle dich krank, und wenn dann dein Vater kommt, um nach dir zu sehen, so sage zu ihm: Wenn nur meine Schwester Thamar herkäme, um mir etwas zu essen zu geben! Wenn sie vor meinen Augen das Essen bereitete, daß ich es sehen könnte, dann wollte ich aus ihrer Hand essen!
I aku la o Ionadaba ia ia, E moe iho oe ma kou wahi moe, a e hoomaimai iho oe: a hele mai kou makuakane e ike ia oe, e i aku oe ia ia, Ea, ke noi aku nei au ia oe, e ae mai oe e hele mai o Tamara kuu kaikuwahine e haawi mai ia i ai na'u, e hoomakaukau ia i ka ai imua o ko'u mau maka, i ike au, a ai iho hoi ma kona lima.
6 Amnon legte sich und stellte sich krank. Als nun der König kam, um nach ihm zu sehen, sprach Amnon zum Könige: Wenn nur meine Schwester Thamar herkäme und vor meinen Augen zwei Kuchen bereitete, daß ich sie aus ihrer Hand essen könnte!
Moe iho la o Amenona, a hoomaimai ia ia iho: a hele mai ke alii e ike ia ia, i aku la o Amenona i ke alii, E, ke noi aku nei au ia oe, e ae mai oe e hele mai o Tamara kuu kaikuwahine, a hana iho na'u i elua wahi popo palaoa imua o kuu mau maka, i ai iho au ma kona lima.
7 Da schickte David nach Hause zu Thamar und ließ ihr sagen: Gehe doch hin nach dem Hause deines Bruders Amnon und bereite ihm das Essen.
Alaila, hoouna aku la o Davida io Tamara la ma kona wahi, i aku la, E hele oe ano i ka hale o kou kaikunane o Amenona, a e hana oe i wahi ai nana.
8 Da ging Thamar hin nach dem Hause ihres Bruders Amnon, während er zu Bette lag. Sie nahm Teig, knetete ihn und bereitete vor seinen Augen Kuchen und buk die Kuchen.
Hele aku la o Tamara i ka hale o kona kaikunane o Amenona, a e moe ana no ia. Lawe ae la kela i ka palaoa, kawili ae la, a hana iho la i na popo imua o kona maka, a pulehu iho la i ua mau popo la.
9 Dann rief sie dem Diener und schüttete sie vor ihm hin. Er weigerte sich jedoch zu essen. Vielmehr rief Amnon: Jedermann soll hinausgehen! Da ging jedermann hinaus.
Lawe ae la ia i ke pa, a ninini aku la ia mau mea imua ona, aole nae ia i ai. I aku la o Amenona, E hele iwaho na kanaka a pau mai o'u aku nei; I hele aku la na kanaka a pau iwaho mai ona aku la.
10 Hierauf sagte Amnon zu Thamar: Bringe das Essen ins innere Gemach, dann will ich aus deiner Hand essen. Thamar nahm die Kuchen, die sie bereitet hatte, und brachte sie ihrem Bruder Amnon ins innere Gemach.
I aku la o Amenona ia Tamara, E lawe mai oe i ka ai maloko o ke keena nei i ai iho au ma kou lima, Lawe ae la o Tamara i na popo palaoa ana i hana'i, a halihali mai la iloko o ke keena io Amenona la i kona kaikunane.
11 Als sie ihm aber zu essen bot, faßte er sie und sagte zu ihr: Komm, lege dich zu mir, meine Schwester!
Aia lawe mai la ia io na la e ai ai, lalau aku la kela ia ia, i aku la ia ia, E, e moe kaua, e kuu kaikuwahine.
12 Sie erwiderte ihm: Nicht doch, mein Bruder! Entehre mich nicht, denn so handelt man nicht in Israel; begehe nicht eine solche Frevelthat!
I mai la kela ia ia, Aole, e kuu kaikunane, mai pue wale mai oe ia'u; no ka mea, aole e pono ke hana pela iwaena o ka Iseraela: mai hana oe i keia mea ino.
13 Wo sollte ich meine Schande hintragen? Du aber würdest in Israel als einer der schlimmsten Frevler gelten: rede doch lieber mit dem König, er wird mich dir gewiß nicht versagen!
A owau la, mahea la uanei au e huna ai i kuu hilahila? A o oe hoi, e like auanei oe me kekahi o ka poe haukae iloko o ka Iseraela. No ia mea ea, e olelo aku oe i ke alii; aole ia e paa ia'u mai ou aku la.
14 Er wollte ihr jedoch kein Gehör schenken, sondern überwältigte und entehrte sie und wohnte ihr bei.
Aole nae ia i hoolohe mai i kona leo; aka, no ka oi o kona ikaika i ko ia la, pue wale aku la kela ia ia, a moe iho la me ia.
15 Dann aber erfaßte Amnon eine überaus tiefe Abneigung gegen sie, und zwar war die Abneigung, die er gegen sie faßte, noch größer als die Liebe, die er zu ihr gehegt hatte. So gebot ihr Amnon: Auf! gehe fort!
Alaila, mains aku la o Amenona ia ia me ka inaina nui loa: a ua oi aku ka inaina ana i inaina aku ai ia ia, i ke aloha ana i aloha mua aku ai ia ia. I aku la o Amenona ia ia, E ala'e, e hoi.
16 Sie erwiderte ihm: Nicht doch, mein Bruder, denn dieses Unrecht wäre noch größer, als das andere, das du mir angethan hast, wenn du mich jetzt fortschicktest! Aber er wollte nicht auf sie hören,
I mai la kela ia ia, Aohe pono; o keia hala o kou kipaku ana ia'u ua oi aku ia i kela mea au i hana iho nei ia'u: aole nae ia i hoolohe aku ia ia.
17 sondern rief seinem Knaben, seinem Diener, und gebot: Schafft mir die da fort hinaus auf die Straße und verriegle hinter ihr die Thür!
Kahea aku la ia i kana kauwa, i ka mea i lawelawe nana, i aku la, E kipaku aku oe ia ia nei iwaho mai o'u aku nei, a e hoopaa i ka puka mahope ona.
18 Sie trug ein Ärmelkleid - so nämlich kleideten sich von alters her die königlichen Prinzessinnen, solange sie Jungfrauen waren. Als sie nun sein Diener hinaus auf die Straße geführt und die Thür hinter ihr verriegelt hatte,
He kapa onionio maluna ona: pela no i kahikoia'i na kaikamahine puupaa a ke alii. Alaila lawe ae la kana kauwa ia ia iwaho, a hoopaa iho la i ka puka mahope ona.
19 streute Thamar Asche auf ihr Haupt und zerriß das Ärmelkleid, das sie anhatte; sodann legte sie die Hand aufs Haupt und ging unter beständigem Wehgeschrei davon.
Lu iho la o Tamara i ka lehuahi maluna o kona poo, haehae ae la i kona kapa onionio maluna ona, kau ae la hoi ia i kona lima maluna o kona poo, a hele aku la e uwe ana.
20 Ihr Bruder Absalom redete sie an: Ist dein Bruder Amnon bei dir gewesen? Nun, meine Schwester, schweig still - es ist dein Bruder! Nimm dir diese Sache nicht zu Herzen! So blieb denn Thamar, und zwar einsam, im Hause ihres Bruders Absalom.
I aku la o Abesaloma o kona kaikunane ia ia, Ua moe no anei o Amenona kou kaikunane me oe? E noho malie hoi oe, e kuu kaikuwahine, o kou kaikunane kela, mai manao nui oe ma ia mea. A noho mehameha iho la o Tamara ma ka hale o Abesaloma kona kaikunane.
21 Als der König David den ganzen Vorgang erfuhr, geriet er in heftigen Zorn; aber er wollte seinem Sohn Amnon nicht wehtun, denn er liebte ihn, weil er sein Erstgeborener war.
A i ka lohe ana o Davida ke alii ia mau mea a pau, huhu loa iho la ia.
22 Absalom aber redete kein Wort mit Amnon, weder im Bösen noch im Guten; denn Absalom hatte einen Groll gegen Amnon gefaßt, weil er seine Schwester Thamar entehrt hatte.
Aole i olelo aku o Abesaloma ia Amenona kona kaikuaana i ka pono, aole hoi i ka hewa: no ka mea, ua inaina aku o Abesaloma ia Amenona, i kona pue wale ana ia Tamara i kona kaikuwahine.
23 Nach Verlauf von zwei Jahren aber trug es sich zu, daß Absalom in Baal Hazor, das bei Ephraim liegt, Schafschur hielt; dazu lud Absalom alle königlichen Prinzen.
A hala ae la na makahiki okoa elua, he aha ako hipa ko Abesaloma ma Baalahazora e kokoke ana me ko Eperaima: a kono aku la o Abesaloma i na keikikane a pau a ke alii e hele ilaila.
24 Auch ging Absalom zum König und sprach: Du weißt, dein Sklave hält heute Schafschur - wenn doch der König und sein Hof deinen Sklaven begleiten wollten!
Hele mai la o Abesaloma i ke alii, i mai la, Aia he aha ako hipa o kau kauwa; ke noi aku nei au ia oe, e hele pu ke alii a me kana poe kauwa me kau kauwa.
25 Der König erwiderte Absalom: Nicht doch, mein Sohn! Wir wollen doch nicht alle hingehen, daß wir dir nicht beschwerlich fallen! Er drang in ihn, aber er wollte nicht gehen und verabschiedete ihn.
I aku la ke alii ia Abesaloma, Aole makou a pau e hele, e kuu keiki, o hookaumaha makou ia oe. Koi mai la kela ia ia; aole nae ia I manao e hele, aka, hoomaikai aku la oia ia ia.
26 Da sprach Absalom: Wenn also nicht, so soll doch mein Bruder Amnon mit uns gehen! Der König erwiderte ihm: Wozu soll er mit dir gehen?
I mai la o Abesaloma, A i ole, ke noi aku nei au ia oe, o ae mai i kuu kaikuaana ia Amenona e hele pu me makou. I aku la ke alii ia ia, Heaha la kana e hele pu aku ai me oe?
27 Als aber Absalom in ihn drang, hieß er Amnon und alle königlichen Prinzen mit ihm gehen; und Absalom veranstaltete ein Gelage gleich einem Königsgelage.
Koi aku la o Abesaloma ia ia, a ae mai la ia e hele pu o Amenona, a o na keikikane a pau a ke alii me ia.
28 Dabei aber gab Absalom seiner Dienerschaft den Befehl: Seht zu, wenn Amnon vom Weine guter Dinge geworden ist, und ich euch zurufe: Haut Amnon nieder! - so bringt ihn um! Seid unbesorgt: ich habe euch ja den Befehl gegeben - seig mutig und zeigt euch als wackere Männer!
Kauoha aku la o Abesaloma i kana poe kauwa, i aku la, E nana oukou, a olioli ka naau o Amenona i ka waina; a olelo aku hoi au ia oukou, E pepehi ia Amenona, alaila e pepehi ia ia, mai makau; aole anei au i kauoha aku? I nui ke aho, a e koa hoi.
29 So verfuhr denn Absaloms Dienerschaft mit Amnon nach Absaloms Befehl. Da standen alle königlichen Prinzen auf, bestiegen ein jeder sein Maultier und flohen.
A hana aku la na kauwa a Abesaloma ia Amenona, e like me ka Abesaloma i kauoha ai: alaila ku ae la na keikikane a pau a ke alii, ae aku la kela kanaka keia kanaka maluna o kona hoki, a holo aku la.
30 Während sie aber noch unterwegs waren, war schon das Gerücht zu David gedrungen: Absalom hat alle königlichen Prinzen ermordet, so daß kein einziger von ihnen übrig geblieben ist!
Aia ma ke alanui lakou, haiia mai ia Davida, i ka i ana, Ua pepehi iho la o Abesaloma i na keikikane a pau a ke alii, aole koe kekahi o lakou.
31 Da stand der König auf, zerriß seine Kleider und legte sich auf den Erdboden, und seine Hofbeamten alle, die ihn umstanden, zerrissen ihre Kleider.
Alaila, ku ae la ke alii, haehae ae la i na kapa ona, a moe iho la ma ka honua, a ku mai la na kauwa ana a pau me ka haehaeia o ko lakou kapa.
32 Da ergriff Jonadab, der Sohn von Davids Bruder Simea, das Wort und sprach: Mein Herr, denke nicht, man habe die jungen Leute, die königlichen Prinzen, alle ums Leben gebracht: vielmehr ist Amnon alleine tot, denn über Absaloms Gesicht lag ein unheilverkündender Zug seit dem Tage, da jener seine Schwester Thamar entehrt hatte.
Olelo mai la o Ionadaba ko keiki a Simea a ko Davida kaikuaana, i mai la, Mai manao oe, e kuu haku, ua pepehi lakou i ka poe kanaka opiopio a pau, i na keikikane a ke alii: o Amenona wale no ka i make, no ka mea, ua ohumuia keia mea ma ka waha o Abesaloma, mai ka la mai i pue wale aku ai kela i kona kaikuwahine ia Tamara.
33 So setze sich mein königlicher Herr nicht den Gedanken in den Sinn, alle königlichen Prinzen seien tot - vielmehr ist Amnon allein tot.
Nolaila hoi, mai hookaumaha kuu haku ke alii i kona naau ia mea, me ka manao ua make na keiki a pau a ko alii: o Amenona wale no ka i make.
34 Absalom aber entfloh. Als aber der Diener, der Wächter ausschaute, gewahrte er, daß eine Menge Leute auf der Straße nach Horonaim den Berg herabkamen. Der Wächter kam und meldete dem König: Ich habe Männer von der Straße nach Horonaim von der Seite des Berges herkommend gesehen.
Mahuka aku la o Abesaloma. A o ke kanaka opiopio e kiai ana, alawa ae la na maka ona iluna, ike aku la, aia la, he nui na kanaka e hele mai ana ma ke ala ma ka aoao o ka puu mahope ona.
35 Da sprach Jonadab zum Könige: Siehst du? die Prinzen kommen; wie dein Sklave gesagt hat, so ist es geschehen.
I aku la o Ionadaba i ke alii, Aia la, ke hele mai nei na keikikane a ke alii, e like me ka olelo ana a kau kauwa.
36 Als er eben ausgeredet hatte, da kamen denn die Prinzen und weinten laut auf; auch der König und sein ganzer Hof brachen in überlautes weinen aus, und der König trauerte um seinen Sohn die ganze Zeit über.
A pau ae la ka olelo ana, hiki mai la na keikikane a ke alii, hookiekie ae la lakou i ko lakou leo, a uwe aku la: uwe nui loa iho la ke alii a me kana poe kauwa a pau.
37 Absalom aber war geflohen und ging zu Thalmai, dem Sohne Ammihuds, dem Könige von Gesur,
Mahuka aku la o Abesaloma, a hele aku la io Talemai la i ke keiki a Amihuda ke alii no Gesura. Kanikau iho la o [Davida] i kana keiki i kela la i keia la.
38 Dort war er drei Jahre
Mahuka aku la o Abesaloma, a hele aku la i Gesura, noho iho la ilaila ekolu makahiki.
39 Aber des Königs Gemüt sehnte sich danach, Absalom zu vergeben; denn er hatte sich darüber getröstet, daß Amnon tot war.
Iini loa iho la o Davida ke alii e hele aku io Abesaloma la; no ka mea, ua hooluoluia oia no Amenona, i kona make ana.

< 2 Samuel 13 >