< 2 Chronik 14 >

1 Und Abia legte sich zu seinen Vätern und man begrub ihn in der Stadt Davids. Und sein Sohn Asa ward König an seiner Statt. Unter ihm hatte das Land zehn Jahre lang Ruhe.
Pea naʻe mohe ʻa ʻApisa mo ʻene ngaahi tamai, pea naʻa nau tanu ia ʻi he kolo ʻa Tevita: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe hono foha ko ʻAsa. Naʻe melino pe ʻae fonua ʻi hono ngaahi ʻaho ʻoʻona ʻi ha taʻu ʻe hongofulu.
2 Asa that, was in den Augen Jahwes, seines Gottes, gut und recht war.
Pea naʻe fai ʻe ʻAsa ʻaia naʻe lelei ʻi he ʻao ʻo Sihova ko hono ʻOtua:
3 er beseitigte die fremden Altäre und die Opferhöhen, zertrümmerte die Malsteine und hieb die heiligen Bäume um.
He naʻa ne fetuku ʻo ʻave ke mamaʻo ʻae ngaahi feilaulauʻanga ʻoe ngaahi ʻotua kehe, mo e ngaahi potu māʻolunga: ʻo ne fesiʻi hifo ʻae ngaahi meʻa fakatātā, pea ne tā hifo ʻae ngaahi vao tapu:
4 Und er gebot den Judäern, sich an Jahwe, den Gott ihrer Väter, zu halten und nach dem Gesetz und Gebot zu thun.
Pea naʻa ne fekau ki Siuta ke kumi kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻenau ngaahi tamai, pea ke fai ki he fono mo e fekau.
5 Er beseitigte aus allen Städten Judas die Opferhöhen und die Sonnensäulen, und das Reich hatte unter ihm Ruhe.
Pea naʻa ne liʻaki foki mei he ngaahi kolo kotoa pē ʻo Siuta ʻae ngaahi potu māʻolunga mo e ngaahi meʻa fakatātā: pea naʻe anga fakamelino pe ʻae puleʻanga ʻi hono ʻao.
6 Er erbaute Festungen in Juda; denn das Land hatte Ruhe, und niemand führte in jenen Jahren Krieg mit ihm, weil ihm Jahwe Ruhe verschafft hatte.
Pea naʻe langa ʻe ia ʻae ngaahi kolotau ʻi Siuta: he naʻe anga fakamelino pe ʻae fonua, pea naʻe ʻikai ha tau kiate ia ʻi he ngaahi taʻu ko ia: koeʻuhi naʻe foaki ʻe Sihova ʻae fiemālie kiate ia.
7 Daher sprach er zu den Judäern: Laßt uns diese Städte erbauen und mit Mauern und Türmen, mit Thoren und Riegeln umgeben. Denn noch liegt das Land offen vor uns da, weil wir uns an Jahwe, unseren Gott, gehalten haben. Wir haben uns an ihn gehalten, und er hat uns ringsum Ruhe verschafft. Und so bauten sie und hatten Gelingen.
Ko ia naʻe pehē ai ʻe ia ki Siuta, “Ke tau langa ʻae ngaahi kolo ni maʻatautolu, pea langa ki ai ʻae ngaahi ā, mo e ngaahi fale māʻolunga, mo e ngaahi matapā, mo e ngaahi ʻakau fakalava, ʻi he kei ʻi hotau ʻao ʻae fonua: ko e meʻa ʻi heʻetau kumi ʻa Sihova ko hotau ʻOtua, naʻa tau kumi ia, pea kuo ne tuku ʻae fiemālie kiate kitautolu ʻi he potu kotoa pē.” Ko ia naʻa nau langa pea monūʻia.
8 Und Asa hatte ein Heer, das Schild und Speer trug: aus Juda 300 000 und aus Benjamin 280 000, die Tartschen trugen und den Bogen spannten, - lauter tapfere Krieger.
Pea naʻe ʻia ʻAsa ʻae kau tangata tau, naʻe fua ʻae ngaahi pā mo e ngaahi tao, ko e toko tolu afe mei Siuta: pea ko e toko ua kilu mo e toko valu mano meia Penisimani naʻe fua pā pea teke ʻae kaufana: ko e kau tangata toʻa mo mālohi ʻakinautolu ni kotoa pē.
9 Es zog aber gegen sie der Kuschit Serah zu Felde mit einem Heere von einer Million Kriegern und dreihundert Wagen und gelangte bis Maresa.
Pea naʻe haʻu ke tauʻi ʻakinautolu ʻa Sela ko e tangata ʻItiopea mo e fuʻu tau ko e taha miliona, mo e saliote ʻe tolungeau: pea naʻa nau hoko ki Malesa.
10 Da zog Asa aus ihm entgegen, und sie stellten sich im Thale Zephatha bei Maresa in Schlachtordnung.
Pea naʻe toki ʻalu kituaʻā ʻa ʻAsa ko hono tali, pea naʻa nau teuteu ke fai ʻae tau ʻi he potu talalo ʻo Sefata ʻi Malesa.
11 Und Asa rief Jahwe, seinen Gott, an und betete: Jahwe, nur du kannst helfen in dem Streite zwischen einem Mächtigen und einem Ohnmächtigen. Hilf uns, Jahwe, unser Gott! Denn auf dich stützen wir uns und in deinem Namen sind wir gegen diesen Völkerhaufen in den Kampf gezogen. Jahwe, du bist unser Gott; dir gegenüber kann sich kein Sterblicher behaupten!
Pea naʻe tangi ʻa ʻAsa kia Sihova ko hono ʻOtua, ʻo ne pehē, “ʻE Sihova, ko e meʻa noa pe kiate koe ke tokoni, ki he tokolahi, pe kiate kinautolu ʻoku ʻikai hanau mālohi: ʻE Sihova ko homau ʻOtua, ke ke tokoni kiate kimautolu: he ʻoku mau falala kiate koe, pea ʻi ho huafa ʻoku mau ʻalu atu ki he fuʻu kakai ni. ʻE Sihova, ko koe pe ko homau ʻOtua ʻoua naʻa mālohi ʻae tangata kiate koe.”
12 Und Jahwe schlug die Kuschiten vor Asa und vor den Judäern, so daß die Kuschiten flohen.
Ko ia naʻe taaʻi ʻe Sihova ʻae kakai ʻItiopea ʻi he ʻao ʻo ʻAsa, mo e ʻao ʻo Siuta pea naʻe hola ʻae kakai ʻItiopea.
13 Asa aber und die Krieger, die er bei sich hatte, verfolgten sie bis Gerar, und es fielen von den Kuschiten so viele, daß ihrer keiner am Leben blieb; denn sie wurden zerschmettert vor Jahwe und seinem Heer. Und sie trugen ungeheure Beute davon
Pea naʻe tuli ʻakinautolu ʻe ʻAsa mo e kakai naʻe ʻiate ia ʻo aʻu ki Kela: pea ʻi he maveuveu ʻae kakai ʻItiopea, naʻe ʻikai te nau mafai ke toe fakahaofi ʻakinautolu he naʻe fakaʻauha ʻakinautolu ʻi he ʻao ʻo Sihova pea ʻi he ʻao ʻo ʻene tau: pea naʻa nau fetuku ʻo ʻave ʻae vete lahi.
14 und überwältigten alle die Städte rings um Gerar; denn der Schrecken Jahwes war über sie gekommen. Und so plünderten sie alle diese Städte; denn es gab viel darin zu plündern.
Pea naʻa nau teʻia ʻae ngaahi kolo kotoa pē naʻe tuʻu takatakai ʻi Kela: he naʻe tō ʻae manavahē kia Sihova kiate kinautolu: pea naʻa nau maumau ʻae ngaahi kolo kotoa pē: he naʻe lahi ʻaupito ʻae koloa ʻi ai.
15 Auch die Zelte mit den Viehherden überwältigen sie und führten Schafe in Menge und Kamele als Beute von dannen und kehrten zurück nach Jerusalem.
Pea naʻa nau teʻia foki ʻae ngaahi fale ʻoe fanga manu lalahi: pea naʻe fetuku ʻo ʻave ʻae fanga sipi mo e fanga kāmeli ke lahi ʻaupito ʻonau liu mai ki Selūsalema.

< 2 Chronik 14 >