< Josua 11 >

1 Als aber Jabin, der König von Chasor, davon hörte, sandte er zu Madons König, Johab, zum König von Simron und zum König von Achsaph,
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi he fanongo ʻa Sapini ko e tuʻi ʻo Hasoa ki he ngaahi meʻa ni, naʻe fekau ia kia Sopapi ko e tuʻi ʻo Matoni, pea ki he tuʻi ʻo Similoni, pea ki he tuʻi ʻo ʻAkisafi,
2 sowie zu den Königen im Norden, im Bergland, in der Steppe südlich von Kinerot, in der Niederung und auf dem Höhenzug von Dor am Meere,
Pea ki he ngaahi tuʻi ʻoku ʻi he potu tokelau ʻoe ngaahi moʻunga, pea ʻi he ngaahi toafa ʻo Kineloti, pea ʻi he teleʻa, pea ʻi he ngaahi potu ʻo Toa ki he potu hihifo,
3 zu den Kanaanitern im Osten und Westen, den Amoritern, Chittitern, Perizitern und Jebusitern auf dem Gebirge und zu den Chiwitern am Fuße des Hermon im Lande der Mispa.
[Pea ki he ]kakai Kēnani ʻi he potu hahake, pea ki lulunga, pea ki he kakai ʻAmoli, mo e kakai Heti, mo e kakai Pelesi, mo e kakai Sepusi ʻi he ngaahi moʻunga, pea ki he kakai Hevi ʻi lalo ʻi Heamoni ʻi he fonua ko Misipa.
4 Sie zogen mit all ihren Heeren aus, ein starkes Volk, zahlreich wie der Sand am Meeresstrande, und mit sehr viel Rossen und Wagen.
Pea naʻa nau ʻalu kituaʻā, ʻakinautolu mo ʻenau ngaahi tau kotoa pē, ko e fuʻu kakai lahi, ʻo hangē hono tokolahi ko e ʻoneʻone ʻoku ʻi he matātahi, mo e ngaahi hoosi mo e ngaahi saliote lahi ʻaupito.
5 Und alle Könige kamen einhellig zusammen und lagerten insgesamt beim Wasser von Merom, wider Israel zu streiten.
Pea ʻi he fakakātoa ʻae ngaahi tuʻi ni, naʻa nau haʻu ʻo ʻapitanga ʻi he ngaahi vai ʻo Melomi, kenau tauʻi ʻa ʻIsileli.
6 Aber der Herr sprach zu Josue: "Furchte dich nicht vor ihnen! Morgen um diese Zeit lege ich sie alle erschlagen vor Israel hin. Ihre Rosse sollst du lähmen und ihre Streitwagen verbrennen! -
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Siosiua, “ʻOua naʻa ke manavahē koeʻuhi ko kinautolu: he ko e feituʻulaʻā ni ʻapongipongi te u tuku ke tāmateʻi ʻakinautolu kotoa pē ʻi he ʻao ʻo ʻIsileli: te ke tutuʻu ʻae uoua [ʻoe vaʻe ]ʻo ʻenau fanga hoosi, pea tutu ʻenau ngaahi saliote ʻi he afi.”
7 Da kam Josue mit dem ganzen Kriegsvolk unvermutet über sie beim Wasser von Merom, und sie überfielen sie.
Ko ia naʻe haʻu fakafokifā ai ʻa Siosiua mo e kakai tau kotoa pē mo ia, kiate kinautolu ki he ngaahi vai ʻo Melomi; pea naʻa nau ʻoho atu kiate kinautolu.
8 Und der Herr gab sie in Israels Hand. Sie schlugen sie und verfolgten sie bis Groß-Sidon und bis Misrephot Maim sowie bis in die Talebene von Mispa im Osten. Und sie schlugen sie. Keinen einzigen von ihnen hat er entkommen lassen.
Pea naʻe tukuange ʻe Sihova ʻakinautolu ki he nima ʻo ʻIsileli, pea nau taaʻi ʻakinautolu, pea naʻe tuli ʻakinautolu ki Saitoni lahi, pea ki Misilefotimeimi, pea ki he teleʻa ʻo Misipa ki he potu hahake; pea naʻa nau taaʻi ʻakinautolu, ʻo ʻikai tuku ha niʻihi ke toe.
9 Josue tat an ihnen, wie ihm der Herr gesagt. Ihre Rosse lähmte er und verbrannte ihre Streitwagen.
Pea naʻe fai ʻe Siosiua kiate kinautolu ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova kiate ia: ne ne tutuʻu ʻae uoua ʻoe vaʻe ʻo ʻenau fanga hoosi, pea ne tutu ʻenau ngaahi saliote ʻaki ʻae afi.
10 Dann kehrte Josue um und eroberte Chasor. Seinen König aber hatte er mit dem Schwerte geschlagen. Chasor war vordem die Vormacht aller jener Königreiche gewesen.
Pea naʻe liu mai ʻa Siosiua ʻi he kuonga ko ia, ʻo ne maʻu ʻa Hasoa, ʻo ne taaʻi hono tuʻi ʻaki ʻae heletā: he ko Hasoa ko e ʻulu ia ʻi muʻa ki he ngaahi puleʻanga ni kotoa pē.
11 Und sie schlugen darin alle Leute mit des Schwertes Schärfe und bannten sie. Kein Hauch war mehr übriggeblieben. Chasor selbst hatte er verbrannt.
Pea naʻa nau taaʻi ʻae kakai kotoa pē naʻe ʻi ai ʻaki ʻae mata ʻoe heletā, ʻo fakaʻauha ʻakinautolu: naʻe ʻikai ha niʻihi ke toe ke moʻui: pea naʻa ne tutu ʻa Hasoa ʻaki ʻae afi.
12 All jene Königsstädte mit all ihren Königen nahm Josue und schlug sie mit des Schwertes Schärfe, hatte er sie doch gebannt, wie es des Herrn Diener, Moses, befohlen hatte.
Pea ko e ngaahi kolo kotoa pē ʻoe ngaahi tuʻi ko ia, pea mo honau ngaahi tuʻi, naʻe maʻu ʻe Siosiua, ʻo ne taaʻi ʻakinautolu ʻaki ʻae mata ʻoe heletā, ʻo ne fakaʻauha ʻakinautolu, ʻo hangē ko e fekau ʻa Mōsese ko e tamaioʻeiki ʻa Sihova.
13 Aber von all den Städten, die auf ihrem Hügel saßen, verbrannte Israel keine; allein Chasor hatte Josue verbrannt.
Ka koeʻuhi ko e ngaahi kolo naʻe kei tuʻu pe ʻi honau mālohi, naʻe ʻikai tutu ia ʻe ʻIsileli, ka ko Hasoa pē: ko ia ia naʻe tutu ʻe Siosiua.
14 Die Israeliten aber nahmen die ganze Beute aus jenen Städten und das Vieh für sich. Nur die Menschen alle hatten sie mit des Schwertes Schärfe bis zur Vernichtung geschlagen. Keinen Hauch hatten sie übriggelassen.
Pea ko e meʻa vete kotoa pē ʻoe ngaahi kolo ni, mo e fanga manu, naʻe toʻo ʻe he fānau ʻa ʻIsileli ko e koloa kiate kinautolu; ka naʻa nau taaʻi ʻae tangata kotoa pē ʻaki ʻae mata ʻoe heletā, ke ʻoua kenau ʻauha ʻiate kinautolu, pea naʻe ʻikai tenau tuku ha niʻihi ke moʻui.
15 Wie der Herr seinem Diener Moses befohlen, so hatte dieser dem Josue geboten, und so hatte Josue getan. Nichts unterließ er von allem, was der Herr dem Moses geboten.
Hangē ko e fekau ʻa Sihova ki heʻene tamaioʻeiki ko Mōsese, naʻe pehē pe hono fekauʻi ʻe Mōsese ʻa Siosiua, pea naʻe fai ia ʻe Siosiua: naʻe ʻikai tuku ʻe ia ha meʻa ʻe taha taʻefai, ʻi he meʻa kotoa pē naʻe fekau ʻe Sihova kia Mōsese.
16 So eroberte Josue dieses ganze Land, das Bergland, das ganze Südland, das ganze Land Gosen, die Niederung und die Steppe sowie das Bergland von Israel und seine Niederung,
Ko ia naʻe maʻu ʻe Siosiua ʻae fonua kotoa pē, ko e ngaahi moʻunga, mo e ngaahi fonua ki he potu tonga, mo e fonua kotoa pē ko Koseni, mo e teleʻa, mo e toafa, mo e moʻunga ʻo ʻIsileli, pea mo e tafangafanga ʻo ia;
17 vom kahlen Gebirge an, das gegen Seïr ansteigt, bis Baal Gad in der Libanonebene am Fuß des Hermon. Alle ihre Könige hatte er gefangen; dann schlug er sie und tötete sie.
‌ʻIo, mei he moʻunga ko Halaki, ʻoku ʻalu hake ki Seia, ʻio, ʻo aʻu atu ki Peali-kata ʻi he teleʻa ʻo Lepanoni ʻi lalo ʻi he moʻunga ko Heamoni: mo honau ngaahi tuʻi naʻa ne maʻu, ʻo taaʻi, mo tāmateʻi ʻakinautolu.
18 Lange Zeit führte Josue mit all jenen Königen Krieg.
Naʻe fai fuoloa ʻe Siosiua ʻae tau mo e ngaahi tuʻi ko ia.
19 Keine Stadt ergab sich den Israeliten friedlich, außer die zu Gibeon wohnenden Chiwiter. Sonst hatten sie alles durch Kampf genommen.
Naʻe ʻikai ha kolo naʻe fakalelei mo e fānau ʻa ʻIsileli, ka ko e kakai Hevi ʻoku nofo ʻi Kipione: ko hono toe kotoa pē naʻa nau lavaʻi ʻi he tau.
20 Denn vom Herrn war es gefügt worden, ihr Herz zu verstocken zum Kampfe gegen Israel, daß man sie bannte, damit ihnen keine Schonung zuteil würde, sondern Ausrottung, wie der Herr dem Moses befohlen.
He naʻe ʻia Sihova ke fakafefeka honau loto, koeʻuhi kenau haʻu angatuʻu ki ʻIsileli ke tau, koeʻuhi ke ne fakaʻauha ʻaupito ʻakinautolu, pea ke ʻoua naʻa nau maʻu ʻae ʻofa, ka koeʻuhi ke ne fakaʻauha ʻakinautolu, ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova kia Mōsese.
21 Damals kam Josue und vertilgte die Enakiter auf dem Gebirge, zu Hebron, Debir und Anab, auf dem ganzen Gebirge Juda und Israel. Sie und ihre Städte hatte Josue gebannt.
Pea naʻe haʻu ʻa Siosiua ʻi he kuonga ko ia, ʻo ne motuhi ʻae kau ʻAnaki mei he ngaahi moʻunga, mei Hepeloni, mo Tipa, mo ʻAnapi, pea mei he moʻunga kotoa pē ʻo Siuta, pea mei he ngaahi moʻunga kotoa pē ʻo ʻIsileli: naʻe fakaʻauha ʻaupito ʻakinautolu ʻe Siosiua mo ʻenau ngaahi kolo.
22 So blieben keine Enakiter mehr im Lande der Israeliten. Nur in Gaza, Gat und Asdod blieb ihrer ein Rest.
Naʻe ʻikai hano toe ʻoe kau ʻAnaki ʻi he fonua ʻoe fānau ʻa ʻIsileli: ka naʻe toe [ha niʻihi ]ʻi Kesa, mo Kati, pea ʻi ʻAsitoti.
23 Josue nahm das ganze Land, wie es der Herr dem Moses geboten. Und Josue gab es Israel zu eigen nach ihrer Stammeseinteilung. Und das Land ruhte vom Kriege.
Ko ia, naʻe maʻu ʻe Siosiua ʻae fonua kotoa, ʻo hangē ko ia naʻe folofola ai ʻa Sihova kia Mōsese; pea naʻe foaki ia ʻe Siosiua ki ʻIsileli ko honau tofiʻa, ʻo fakatatau ki he vahevahe ʻo honau ngaahi faʻahinga. Pea naʻe mālōlō ʻae fonua mei he tau.

< Josua 11 >