< Job 5 >

1 "Ach, fordere immer vor Gericht! Wer leistet deiner Ladung Folge? Mit Heiligen entzweit, an wen willst du dich wenden?
E KAHEA ano, ina paha e pane mai kekahi ia oe; Io wai la o na mea laa e huli ai oe?
2 Den Toren wird der Ärger töten, den Dummen wird der Zorn das Leben kosten.
No ka mea, ke pepehi nei ka inaina i ka mea naaupo, A ke hoomake nei ka huhu i ka mea hawawa.
3 Ich selbst sah einen Toren festgewurzelt stehen; da schaut ich seines Hauses raschen Untergang,
Ua ike au i ka mea naaupo e ulu ana; A hoino koke aku au i kona noho ana.
4 und seine Kinder standen hilflos da. Sie mußten, ohne Anwalt, im Gerichtstor sich zertreten lassen.
Ua mamao aku kana poe keiki i ka maluhia, Ua ulupaia lakou ma ka pukapa, Aohe mea nana e hoopakele.
5 Was er geerntet, ißt ein Hungriger, und dieser bringt davon dem Darbenden. Nach ihren Krügen lechzen Durstige.
O kana ai i ohiia ua pau i ka mea pololi, A ua lawe aku ia mea mailoko mai o na laau kuku, A kaili na powa i ko lakou waiwai.
6 Denn Unheil wächst nicht aus dem Staube; nicht sprießt das Unglück aus dem Boden.
No ka mea, aole e puka mai ka popilikia mai ka lepo mai, Aole hoi e kupu mai ka ehaeha mailoko mai o ka honua.
7 Dem Unglück wächst ein Mensch entgegen, so wie empor der Flamme Funken fliegen.
Aka, ua hanau ke kanaka no ka ehaeha, E like me na hunaahi i lele ae iluna.
8 An deiner Stelle kehrte ich mich doch zu Gott; ich stellte meine Sache Gott anheim,
Aka e imi au i ke Akua, A i ke Akua e waiho aku i kuu olelo;
9 ihm, der so herrlich, unerforschlich waltet und Wunder wirket ohne Zahl,
Oia ke hana i na mea nui, a hiki ole ke hoomaopopoia; I na mea kupaianaha, a hiki ole ke heluia:
10 der selbst der Erde Regen spendet und Wasser auf die Fluren schickt,
Ka mea e haawi ana i ka ua maluna o ka honua, A e hoouna mai ana i na wai maluna o na kula.
11 der Niedrige erhöht, Gebeugte führt zum Heil,
E hookiekie iluna i ka poe i hoowahawahaia; I kaikaiia'i iluna i kahi malu ka poe e uwe ana.
12 der hintertreibt den Plan der Listigen, daß ihre Hände immer Förderliches schaffen,
Ke hookahuli nei oia i na manao o ka poe maalea, A hiki ole i ko lakou lima ke hooko i ko lakou mea i manao ai.
13 der Kluge übertrifft an List, so daß der Schlauen Plan sich überstürzt,
Ke hei aku nei oia i ka poe akamai iloko o ko lakou maalea; A ua hoohioloia ka manao o ka poe paakiki.
14 daß sie bei Tag auf Dunkel stoßen, am Mittag tappen wie bei Nacht,
I ke ao halawai lakou me ka pouli, A ke hana nei lakou i ka wa awakea, e like me ia i ka po.
15 der rettet den Verlassenen vor ihrem Rachen, den Armen vor der starken Faust.
Aka, ke hoopakele no ia i ka poe ilihune mai ka pahikaua mai, mai ko lakou waha mai, A mai ka lima mai o ka mea ikaika.
16 Drum geht dem Schwachen Hoffnung auf; die Bosheit muß ihr Maul verschließen.
Nolaila, ua loaa i ka mea hune ka manaolana, A ua hoopaa ka hewa i kona waha.
17 Wohl dem, der Gottes Zucht erfährt! Verschmäh daher des Höchsten Mahnung nicht!
Aia hoi, pomaikai ke kanaka a ke Akua i hoeha mai; Nolaila, mai hoowahawaha oe i ka hahau ana mai o ka Mea mana:
18 Denn er verwundet und verbindet; von seiner Hand kommt Schlag und Heil.
No ka mea, ke hoeha mai nei ia, a e lapaau mai hoi: Ke hahau mai nei oia, a e hoola mai hoi kona mau lima.
19 In sechs der Nöte schont er deiner; in sieben dich kein Unheil trifft.
Iloko o na pilikia eono e hoopakele mai oia ia oe: A iloko o ka hiku hoi, aole e hoopa mai ka ino ia oe.
20 Er rettet dich vom Tod in Hungersnot, im Krieg vor der Gefahr des Schwertes.
Iloko o ka wi e hoopakele mai oia ia oe i ka make; A iloko o ke kaua, mai ka lima o ka pahikaua mai.
21 Und greifen Feuerzungen um sich, so bist du wohl geborgen, hast nichts zu fürchten, wenngleich Verheerung kommt.
E hunaia oe mai ke alelo hoino mai: Aole hoi oe e makau i ka luku, ke hiki mai.
22 Des Dämons und der Seuche kannst du lachen; die wilden Tiere brauchst du nicht zu fürchten.
I ka luku a i ka pololi e akaaka no oe: Aole hoi oe e makau i na holoholona hihiu o ka honua.
23 Denn mit des Landes Schrecknissen stehst du im Bunde; die wilden Tiere sind dir zugetan.
No ka mea, e noho kuikahi oe me na pohaku o ke kula; A e maluhia na holoholona hihiu o ke kula me oe.
24 Und du erfährst, daß wohlbehalten bleibt dein Zelt, und musterst du dein Haus, vermißt du nichts.
A e ike no oe, he maluhia kou halelewa: A e nana no oe i kou hale, aohe mea nalo.
25 Die Zahl der Kinder siehst du wachsen; wie Gras im Feld ist dein Gesproß.
A e ike no oe, he nui kou hua, A o kau poe keiki, e like me ka weuweu o ka honua.
26 Du gehst zum Grab im hohen Alter ein, wie Garben, eingeführt zur rechten Zeit.
E hele auanei oe i ka luakupapau me ka ikaika nui, E like me na puu hua palaoa i kona manawa.
27 So ist's. So haben wir's ergründet. So haben wir's gehört. Zu Herzen nimm es dir!"
Aia hoi o keia ka makou i manao ai, pela io no; E hoolohe oe, a e ike oe ia mea pono nou.

< Job 5 >