< Ester 1 >

1 In der Zeit des Ahasveros - das ist jener Ahasveros, der einst von Indien bis nach Äthiopien über 127 Länder herrschte - trug dies sich zu.
Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi he ngaahi ʻaho ʻo ʻAhasivelo, (ko e ʻAhasivelo eni naʻe pule mei Initia ʻo aʻu ki ʻItiopea, ki he vahe fonua ʻe teau mā uofulu mā fitu: )
2 In jenen Tagen also, da sich König Ahasveros sicher fühlte auf dem Thron seines Königtums zu Susan in der Burg,
‌ʻI he ngaahi ʻaho ko ia, ʻi heʻene nofo ʻae tuʻi ko ʻAhasivelo, ki he nofoʻa fakatuʻi ʻo hono puleʻanga, ʻaia naʻe ʻi Susani ko e kolo fakaʻeiki.
3 im dritten Jahre seines Herrschertums, gab er ein Gastmahl allen seinen Dienern und Beamten, wobei vor ihm zur Schau auslagen die Schätze Persiens und Mediens, der Vornehmen und der Beamten der Provinzen.
Naʻa ne fai ʻae kātoanga ki heʻene ngaahi houʻeiki kotoa pē mo ʻene kau tamaioʻeiki ʻi hono tolu taʻu ʻo ʻene pule: ko e mālohi ʻo Peasia mo Mitia, ko e ngaahi houʻeiki, mo kinautolu naʻe pule ki he ngaahi vahe fonua, naʻe ʻi hono ʻao:
4 Er ließ sehen den Reichtum seiner königlichen Herrlichkeit sowie die Kostbarkeiten seiner wundervollen Größe viele Tage, 180 Tage.
Pea naʻa ne fakahā ai ʻi he ngaahi ʻaho lahi ʻae koloa ʻo hono puleʻanga fakamanavahē, mo e lahi ʻo ʻene ongoongolelei ʻaʻana, ʻio, ʻi he ʻaho ʻe teau ma valungofulu.
5 Als diese Tage nun zu Ende waren, bereitete der König allem Volk zu Susan in der Burg, vom Größten bis zum Kleinsten, ein Gastmahl sieben Tage lang im Vorhofe des königlichen Schloßgartens.
Pea ʻi he hili ʻae ngaahi ʻaho ko ia, naʻe fai ʻae kātoanga ʻe he tuʻi ki he kakai kotoa pē naʻe ʻi Susani ko e kolo fakaʻeiki, ki he lahi, mo e siʻi, ʻi he ngaahi ʻaho ʻe fitu, ʻi he lotoʻā ʻoe ngoue ʻi he fale fakaʻeiki ʻoe tuʻi;
6 Ganz weißes Baumwollzeug und Purpurtuch war da, mit Linnen und mit Purpurschnüren an Silberringen und an Marmorsäulen festgemacht. Polster von Gold und Silber erhoben sich auf Steinpflaster von Alabaster, von weißem Marmor und Perlmutterstein und von geflecktem Marmor.
‌ʻAia naʻe ʻi ai ʻae ngaahi [puipui ]hinehina, mo lanu ʻakau mata, mo lanu moana, naʻe fakamaʻu ʻaki ʻae ngaahi afo ʻoe filo tupenu tuʻovalevale mo e paʻuhiʻuhi ki he ngaahi kaveʻi siliva mo e ngaahi pou ʻoe maka hinehina: naʻe koula mo siliva ʻae ngaahi mohenga naʻe tuʻu ki he faliki [fale ]ʻoe maka hinehina, mo e kulokula, mo e lanu moana, mo e hinehina, mo e ʻuliʻuli.
7 Getränke aber reichte man in goldenen Gefäßen, wobei ein jegliches Gefäß verschieden war, und königlicher Wein war viel vorhanden, entsprechend der Freigebigkeit des Königs.
Pea naʻa nau ʻatu ʻae meʻainu kiate kinautolu ʻi he ngaahi ipu koula, (naʻe fai kehekehe ʻae ngaahi ipu kotoa pē, ) mo e uaine ngalingali tuʻi lahi ʻaupito, ʻo fakatatau ki he anga ʻoe tuʻi.
8 Das Trinken aber richtete sich ganz nach dem Befehl, daß niemand wehren sollte. Denn also hatte es der König für alle Großen seines Hauses zur Regel aufgestellt, daß jeder nach Belieben handeln solle.
Pea naʻe fai ʻae inu ʻo fakatatau ki he fono naʻe ʻikai puleʻi mālohi ʻe ha tokotaha he naʻe pehē ʻe he fono ʻae tuʻi ki he kau matāpule kotoa pē ʻo hono fale, ke nau fai taki taha kotoa pē ʻo fakatatau ki hono loto ʻoʻona.
9 Ein Mahl gab auch die Königin Vasthi für die Frauen im Haus der Königinnen, die König Ahasveros hatte.
Pea naʻe fai foki ʻe Vasiti ko e tuʻi fefine ʻae kātoanga ki heʻenau fefine ʻi he fale fakatuʻi ʻaia naʻe ʻoe tuʻi ko ʻAhasivelo.
10 Am siebten Tage ward vom Wein des Königs Sinn gar fröhlich, und da befahl er Mehuman, Bizzeta, Charbona, Bigeta, Abageta, Zetar und Karkas, den sieben Kämmerlingen, die vor dem König Ahasveros Dienste taten,
Pea ʻi hono fitu ʻoe ʻaho ʻi he fiefia ʻae loto ʻoe tuʻi ʻi he uaine, naʻa ne fekau kia Mihumani, mo Pisita, mo Hapona, mo Pikita, mo ʻApakita, mo Setali, mo Kakasi, ko e kau tauhi fale ʻe toko fitu naʻe talifekau ʻi he ʻao ʻo ʻAhasivelo ko e tuʻi.
11 sie sollten jetzt die Königin Vasthi im königlichen Diadem vor den König bringen, um den Nationen und Beamten ihre Schönheit öffentlich zu zeigen. Sie war von schönem Aussehen.
Ke nau ʻomi ʻa Vasiti ko e tuʻi fefine ki he ʻao ʻoe tuʻi mo e tatā fakaʻeiki, ke fakahā ki he kakai mo e ngaahi houʻeiki hono hoihoifua: he naʻe hoihoifua ia ke mamata ki ai.
12 Die Königin Vasthi aber sträubte sich, auf den durch die Eunuchen übermittelten Befehl des Königs zu erscheinen. Da ward der König zornig. Sein Ingrimm loderte in ihm.
Ka naʻe ʻikai fie haʻu ʻae tuʻi fefine ko Vasiti ʻi he fekau ʻae tuʻi ʻi he kau talafekau: ko ia naʻe tuputāmaki ai ʻae tuʻi, pea lili ʻene houhau ʻiate ia.
13 Der König sagte zu den Weisen, die auf die Zeiten sich verstehen - denn also pflegte man des Königs Wort all den Gesetzes- und Rechtkundigen vorzulegen -,
Pea pehē ai ʻe he tuʻi ki he kau tangata poto, ʻaia naʻe ʻilo ʻae ngaahi kuonga, (he naʻe pehē pe ʻae anga ʻae tuʻi kiate kinautolu kotoa pē naʻe ʻilo ʻae fono mo e fakamaau:
14 die Zutritt zu ihm hatten, das waren Karchena, Schetar, Admata, Tarsis, Meres, Marsena, Memukan, der Perser und der Meder sieben Fürsten, die ganz allein des Königs Antlitz sehen durften und die den Vorsitz in dem Reiche führten:
Pea naʻe hoko mo ia ʻa Kasina, mo Setali, mo ʻAtimata, mo Tasisi, mo Melesi, mo Masina, mo Mimukani, ko e houʻeiki ʻe toko fitu ʻo Peasia mo Mitia, ʻaia naʻe mamata ki he fofonga ʻoe tuʻi, pea naʻe nofo ki muʻa ʻi he puleʻanga; )
15 "Was ist nach dem Gesetz mit Königin Vasthi zu tun, daß sie den durch Eunuchen übermittelten Befehl des Königs Ahasveros nicht befolgt?"
“Ko e hā te tau fai ki he tuʻi fefine, ko Vasiti ʻo fakatatau ki he fono, ko e meʻa ʻi he ʻikai te ne fai ʻae fekau ʻae tuʻi ko ʻAhasivelo ʻi he kau talafekau?”
16 Da sagte vor dem Könige und den Beamten Memukan: "Nicht an dem Könige allein versündigt sich die Königin Vasthi. Nein! Auch an allen Fürsten, allen Völkern, die in allen Landen des Königs Ahasveros wohnen.
Pea naʻe lea ʻa Mimukani ʻi he ʻao ʻoe tuʻi mo e ngaahi houʻeiki, [ʻo pehē], “Naʻe ʻikai fai hala ʻe Vasiti ko e tuʻi fefine ki he tuʻi pē, ka ki he ngaahi houʻeiki kotoa pē, pea ki he kakai kotoa pē ʻaia ʻoku ʻi he ngaahi puleʻanga ʻoe tuʻi ko ʻAhasivelo.
17 So endet ja der Fall der Königin für alle Frauen, daß ihnen ihre Ehemänner verächtlich dünken, indem sie sagen: 'Der König Ahasveros hat befohlen, die Königin Vasthi vor sich zu bringen, und sie kam nicht.'
Koeʻuhi ʻe ongo atu ki he mamaʻo ʻae ngāue ni ʻae tuʻi fefine ki he kau fefine kotoa pē, ko ia te nau mata manuki ai ki honau ngaahi husepāniti, ʻoka fakaongo atu ia, ‘Naʻe fekau ʻe he tuʻi ko ʻAhasivelo ke ʻomi ʻae tuʻi fefine ki hono ʻao, ka naʻe ʻikai haʻu ia.’
18 Von diesem Tag an sagen dann der Perser und der Meder Fürstinnen, die von dem Fall der Königin gehört, zu all den königlichen Fürsten so. Dann gibt's Mißachtung und Verdruß genug.
‌ʻE lea pehē pē foki ʻe he houʻeiki fefine ʻo Peasia mo Mitia he ʻaho ni ki he ngaahi houʻeiki ʻae tuʻi, ʻaia kuo ongoʻi ʻae ngāue ni ʻae tuʻi fefine. Ko ia ʻe tupu ai ʻae manuki lahi mo e ʻita.
19 Ist's nun dem König recht, so möge jetzt ein königlicher Erlaß von ihm ausgehen und unter den Gesetzen aufgezeichnet werden, die bei den Persern und bei den Medern sind, daß er nicht aufgehoben werden kann, nie wieder dürfe Vasthi vor den König Ahasveros kommen. Der König gebe ihre königliche Stellung einer anderen, die besser ist als sie!
Pea kapau ʻoku lelei ki he tuʻi, ke fai ʻe ia ʻae fono fakatuʻi, pea tuku ke tohi ia ʻi he ngaahi fono ʻoe kakai Peasia mo e kakai Mitia, koeʻuhi ke ʻoua naʻa fakakehe ia, koeʻuhi ke ʻoua naʻa toe haʻu ʻa Vasiti ki he ʻao ʻoe tuʻi ko ʻAhasivelo: pea ke foaki ʻe he tuʻi hono tuʻunga fakatuʻi ki ha tokotaha ʻoku lelei lahi ʻiate ia.
20 Wird so des Königs Anordnung gehört, die er in seinem ganzen Reich erlassen soll, weil sie so wichtig ist, dann geben alle Frauen ihren Ehemännern abermals die Ehre, vom Größten bis zum Kleinsten."
Pea ka fakaongo atu ʻae fono ʻae tuʻi ʻaia te ne fai ki he potu kotoa pē ʻo hono puleʻanga, (he ʻoku lahi ia, ) ʻe ʻatu ʻe he ngaahi fefine uaifi ʻae fakaʻapaʻapa ki honau ngaahi husepāniti, pē ko e lahi ia pē ko e siʻi.”
21 Und gut gefiel der Rat dem König und den Fürsten. Und also tat der König nach dem Rate Memukans.
Pea naʻe mālie ai ʻae tuʻi mo e ngaahi houʻeiki ʻi he lea ko ia; pea naʻe fai ʻe he tuʻi ʻo fakatatau ki he lea ʻa Mimukani.
22 Er sandte Schreiber aus in alle königlichen Lande, in jegliche Provinz, entsprechend ihrer Schrift zu jedem Volke je nach seiner Sprache: "Ein jeder Mann soll Herr in seinem Hause sein und nach der Sprache seines Volks befehlen!"
He naʻa ne ʻave ʻae ngaahi tohi ki he ngaahi potu kotoa pē ʻoe puleʻanga ʻoe tuʻi, ki he puleʻanga kotoa pē ʻo fakatatau ki he tohi ʻo hono lea, pea ki he kakai kotoa pē ʻo tatau mo ʻenau lea, koeʻuhi ke pule taki taha ʻae tangata ʻi hono fale ʻoʻona, pea koeʻuhi ke fanongonongo ia ʻi he lea ʻae kakai kotoa pē.

< Ester 1 >